Sezona za zaborav, košmar za navijače, igra bez ideje, pojačanja bez kvaliteta. Tako se, na najkraći mogući način, može opisati dosadašnji dio sezone Željezničara.
Plavi sa Grbavice su u katastrofalnom nizu kakav se ne pamti. Čak i oni najstariji navijači Želje se ne sjećaju kada su imali 13 ligaških utakmica u nizu bez pobjede. Usput, ono što još više boli sve kojima je plava boja u srcu jeste činjenica da šest utakmica u nizu njihov tim nije postigao pogodak te da igra nema nikakvog smisla, ni ideje.
Igrači kao da su izgubili samopouzdanje.
Fudbaleri su potrošili sve kredite kod navijača. Čak su im i Manijaci, koji i dalje u ogromnom broju dolaze na utakmice, počeli pjevati šaljive pjesme te podizati parole koje, između ostalog, “objašnjavaju” igračima Željezničara da je cilj fudbalske igre – postići pogodak.
Sa druge strane, Uprava kluba je napravila nekoliko loših poteza. To se odnosi na obje Uprave, jer Željezničar od nove godine ima novog investitora, dok je prethodna Uprava sezonu počela sa trenerom Admirom Adžemom. Odlučili su dati Adžemu potpunu slobodu u dovođenju igrača, a očigledno je to bio potpuni fijasko. Sve igrače koje je Adžem doveo, a bilo ih je 10-ak ovoga ljeta, bivši trener Željezničara je promašio.
Doveo je napadača koji ne zna postići pogodak, veznjake koji ne znaju kreirati akciju, a o odbrani ne treba ni govoriti. S toga, navijači s pravom kažu da ogroman teret krivice za trenutno loše stanje snosi bivši trener koji je na početku imao solidne rezultate. Nakon njega na klupi Željezničara sjedili su njegovi pomoćnici, Muhamed Zejnilhodžić i Admir Derviši, koji su priveli polusezonu kraju.
A onda, dolaskom novog investitora na klupu stigao je Slaviša Stojanović. Najavljen tada, u pojedinim medijima, kao trener sa najboljim CV-jem koji je ikada došao na Grbavicu. Činilo se da će trofejni stručnjak iz Slovenije napraviti dobre rezultate. Dovedeni su fudbaleri koji su “na papiru” trebali biti pojačanja, ali barem za sada navijači su dobili isti scenario kao i jesenas.
Novi igrači nisu pokazali kvalitet. Željezničar ne zna za pobjedu u prvenstvu ni u proljećnom dijelu sezone, a Stojanović u međuvremenu dobio otkaz – nakon samo četiri utakmice.
Ekipu je privremeno preuzeo Dino Đurbuzović, dežurni vatrogasac na Grbavici, ali je i on na dva susreta upisao dva poraza. Potom je tokom sedmice Željezničar imenovao opet novog trenera. Stigao je Savo Milošević, koji nikada nije krio da je veliki navijač Željezničara.
Milošević se tako vratio u bh. fudbal, jer je ne tako davno bio kao selektor naše reprezentacije.
Kada se pogleda igrački CV Save Miloševića može se reći da se radi o velikom napadaču sa zavidnom karijerom. Ipak, u trenerskoj Milošević i nije bio toliko uspješan ako se izuzme period u boegradskom Partizanu. Sa crno bijelima je osvojio Kup Srbije i na klupi proveo 67 utakmica. Nakon toga se u Olimpiji iz Ljubljane zadržao 16 mečeva. Kratko je ponovo bio u Partizanu, svega devet utakmica. Na klupi reprezentacije BiH odradio je susreta, dok je u Nasaji odradio njih deset…
S toga se navijači Željezničara s pravom pitaju može li Milošević izvući Željezničar iz krize.
Svejedno, Savo is back. A da li će se i Željezničar vratiti sebi biće jasno već u subotu kada gostuje u Doboju u utakmici koja je, na veliku žalost svih ljubitelja plave boje, jedna od najvažnijih utakmica za opstanak Željezničara u ligi ove sezone.
