U svijetu prepoznat kao novogodišnji period, a u Crnoj Gori kao rukometna etapa. Prva od dvije.
Od srijede najbolje crnogorske rukometašice kreću u misiju IHF Svjetskog prvenstva, koje će otvoriti sa Farskim ostrvima i time nastaviti odmjeravanje dvije zemlje u raznim sportovima. Dva dana kasnije na njemačkom tlu suparnik je Paragvaj, a u nedjelju slijedi derbi sa Španijom.
Lavice Suzane Lazović i Igora Markovića zbog istorijskih dostignuća u prošlosti, ali i zbog vječnog lova najvećih visina u budućnosti uvijek sa sobom nose poseban osjećaj da naša država može sa svima i svuda. Korak po korak, uz maksimalan patriotski pristup, pa da vidimo đe će Crna Gora stići.
A na krilima djevojačkog kvaliteta i izgaranja zagarantovana su uzbuđenja i povišeni decibeli u crnogorskim domovima.
Nakon toga i prazničkih dana kapije 2026. otvaraju i rukometaši na EHF Evropskom prvenstvu. Prvo Slovenija, pa novi megdan sa Farskim ostrvima i onda Švajcarska – to je put Lavova Didijea Dinara, čovjeka koji je sve osvojio (više puta) što se u rukometu osvojiti moglo, a ovog puta će pokušati da pomjeri ljestvicu i sa Crnom Gorom napravi iskorak koji lebdi u vazduhu već decenijama.
Energija koju Lavice i Lavovi sa sobom nose i donosi dodatno će zagrijati kućne i kafanske ambijente u narednom periodu. Nadamo se u što dužem i što sjajnijem trajanju. Jer, evidentno je da kao zemlja imamo taj rukomet u malom prstu, a narodski rečeno – ima nam po kome i doći, itekako.
Tamo đe smo ravnopravni sa svima, a to je naše omiljeno okruženje – parket.
Zemlja koja je dala svojevremeno najboljeg rukometaša na svijetu (Veselina Vujovića). Zemlja čiji je predstavnik (Lovćen) početkom vijeka bio peti na Starom kontinentu, rušeći prvaka Portland San Antonio i velikana Kil. Zemlja koja je dala dvostrukog klupskog šampiona Evrope (Budućnost). Zemlja koja je iskovala olimpijsko srebro u Londonu i evropsko zlato u Beogradu 2012…
To je rukometna Crna Gora, koja je još jednom spremna da sanja i bespoštedno se bori za taj san.
A oko snova se sve i vrti, zar ne?!
