Pred ljubiteljima HNL-a su dvije nedjelje kakve još nisu viđene, najavile su nakon prošloga kola kolege sa Indexa. Evo i zašto…
Nakon 22 kola vrh gotovo senzacionalno drži Rijeka sa 42 boda. Drugi je sve gori Hajduk sa 41, a Dinamo se polako približava i sad je već na 38. Četvrti Osijek sa 30 bodova sve više zaostaje.
U subotu se sastaju Hajduk i Osijek, pa Rijeka i Dinamo. Kolo iza čeka nas najveći hrvatski derbi Dinamo – Hajduk. U međuvremenu se u četvrtfinalu Kupa u jednoj eliminacijskoj utakmici sastaju Dinamo – Osijek i Hajduk – Rijeka.
Ko preživi, pričaće.
Pritom jedan raritetan podatak: Dinamo vodi Fabio Kanavaro, Hajduk Ðenaro Gatuzo, a Osijek Federiko Kopiteli. Tri Italijana na jednog Crnogorca, ni to još nije viđeno!
Prvo mjesto Rijeke sad je već slučaj za proučavanje. Vlasnik Damir Mišković u prijelaznom roku nije prodao samo oružara i apartman u Dubaiju. Da je to napravio bilo kojem hrvatskom treneru vjerojatno mu se više nikad ne bi javio na telefon. Radomir Đalović sve je stoički otrpio, mada mu sigurno nije bilo lako kad su krenuli da se ređaju izlazni transferi – Niko Galešić, Ivan Smolčić i na kraju Marco Pašalić.
Ali šta da kaže čovjeku koji svojim parama vodi klub kao kompaniju, pokriva sve troškove i izvodi razne vratolomije da ispegla minuse iz prošlih sezona? A usto mu je dao i šansu života.
Legendarni Aleks Ferguson je govorio: “Najvažniji dio sezone je prijelazni rok, ostalo znam napamet”.
Za trenera Rijeke uz tako talentovanog trgovca kao što je Mišković, od merkata nema goreg doba godine. Ako je neko dosad sumnjao, poslije slučaja Pašalića je jasno – Mišković bi prodao i pijesak Arapima. Pazite, on je Amerikancima za pet miliona eura uvaljao igrača kojem je cijela jesenska polusezona bila jedan uzaludni solo-prodor, a prvi gol uspio je da zabije tek u zadnjem kolu.
To je maltene kao da na birou za zapošljavanje naplate odlazak portira.
I pored takve kapitalne neučinkovitosti Pašalića se mazilo i pazilo kao malo vode na dlanu. On čak nije htio ni da ode kad je došla ponuda, računajući da ga kao člana selekcije Zlatka Dalića čeka Premijeršip ili u najmanju ruku Bundesliga. Onda ga je Mišković posjeo za sto i objasnio mu da je standardni reprezentativac zbog njegova autoriteta i uticaja, a ne navodnog talenta. I da takva šansa više neće da mu se pruži.
Mada se Rijekin gazda našao pod paljbom javnosti, pogotovo navijača jer je sa tri kapitalne prodaje bacio niz vjetar jesensku titulu, ne treba podcijeniti da je na trenerovo traženje iz Lokomotive doveo rasnog strijelca Duju Čopa, koji u 36. godini živi drugu fudbalsku mladost i trči kao vezni u naponu snage.
Individualno gledano, Rijeka je daleko od Dinamove klase, ali Đalović je sa svojim štabom stvorio hemiju kakva na Rujevici nije viđena od vremena Matjaža Keka. A to je jedan od preduslova za nešto veliko. Drugo, još nije viđen štab koji toliko radi za tim, oni su i na slobodne dane na stadionu. Igrači cijene znanje, ali još više cijene kad vide koliko je treneru stalo.
Cijela javnost ubijeđena je ipak da titula ostaje u Maksimiru. Rješivši se Lige šampiona u kojoj su ostali prvi ispod crte (to je Dinamo, nažalost), plavi su upalili motore i krenuli u lovljenje zaostatka. Derbi na Rujevici idealna je šansa da sve vrate na početak.
Ali šta ako ne uspiju? Šta ako Rijeka ode na plus sedam?
Dinamo će vjerovatno da osvoji, ali neće da bude lako. Kanavaro slabo poznaje ligu, tim se traži, Vilfred Kanga je zvijer, ali ne treba zaboraviti: kad je bilo stani-pani, titulu je lane riješio Bruno Petković. A njega sada nema i pitanje je kada će i kakav da se vrati fudbalu otkako je u eter puštena priča da su ga isprebijali kamatari. Što je sablaznilo ne samo sportsku javnost.
Najmanje šanse daje se Hajduku koji već tradicionalno “nekako s proljeća” potpuno nestane i na životu ga drži samo samilost sudijske organizacije koja pegla svoju ružnu prošlost i dugove prema Splićanima iz vremena vladavine Zdravka Mamića. Ali slaba vajda što je i kod očitog ofsajda u Puli povučena kosa umjesto prave linije kad Hajduk dijeli bodove kao humanitarna organizacija. Ivana Rakitića su sustigle godine, goropadni Rokas Pukštas nestao je sa radara i ne dođe li do nekog preokreta Gatuza će uskoro da pošalju na trajekt za Bari. Adio, bella Napoli…
Uza sve to, alarmantno zvuči podatak da su na Poljudu planirali na transferima da zarade 15 miliona eura, a dobili su 175, ali hiljada eura… Samo za poređenje, Rijeka je u godinu i po dana na kupovine igrača potrošila 400 hiljada eura, a zaradila na prodajama 30 miliona. Kako titula, čak i kad bi se osvojila, ne bi donijela puno više od obične satisfakcije, splitski hroničari logično se pitaju ko će da pokrije minus.
Kako ko, “pa preduzeće, Mile”. E u toj kultnoj replici je, već više od decenije, i razlika između Rijeke i Hajduka.
