Ko želi na psihijatriju, treba se baviti Dinamom.
U jednoj od prethodnoj kolumni trenera Nenada Bjelicu, nakon dvije uzastopne gostujuće pobjede u Ligi šampiona, uporedili smo sa legendarnim Brankom Zebecom. Upravo je Zebec plasirao možda i najveću istinu o četvrtom članu nekadašnje velike četvorke…
“Dinamo je odličan klub, ali tu je stotinu struja, stotinu raznih interesa…”
To je, dakle, rekao trener koji je vodio i Bajern kad je osvojio prvu bundesligašku titulu. Dinamo je 1967. uveo u finale Kupa velesajamskih gradova. Eliminisao je Juventus i njemački Ajntraht, ali nije dočekao finale na klupi plavih.
Podzemne vode Maksimira nisu kasnije štedjele ni trofejnije od Zebeca.
Prije samo četiri nedjelje Bjelica je slavljen kao spasitelj i izbavitelj da bi ga u manje od mjesec dana sustiglo sve što ga je moglo otprilike, a što obično opisujemo kao fenomen doba novembarskih kiša, kad Dinamo naglo pada u formi.
I sve je bilo kao i inače, jedino su kiše izostale.
I šta sad? Bjelica nije na izlaznim vratima, ali nije da se već i to ne pominje. A poznavajući mračne sile Maksimira, kad se piše, kad ima dima, onda ni vatra nije daleko. Nije to počelo sa Zdravkom Mamićem, mada je on doktorirao na naglim promjenama trenera.
U tri utakmice na kojima se lomila jesen – Rijeka, Borusija, Hajduk – plavi su ugrabili tek jedan mršavi bod, i to jedva. Jer tim Radomira Đalovića u Maksimiru je stvorio šansi koliko Rijeka u zadnjih pet gostovanja u Zagrebu. Drvlje i kamenje po Bjelici, ide se toliko daleko da se čak plače za Sergejem Jakirovićem! Ma najbolje…
Malo ko pritom dodiruje sportskog direktora Marka Marića koji nepogrešivo pronalazi mačke u vreći, otkriva besplatne bekove po drugoj francuskoj ligi, umjesto da na blago talenata u Maksimiru nadoda dva ozbiljna pojačanja, naročito za vrh napada.
A kakvo blago se u Maksimiru krije najbolje otkriva sljedeći podatak… Bjelica je na Borusiju Dortmund, klub koji je prije samo sezonu i po igrao finale Lige šampiona, poslao vjerovatno najmlađu navalu u sva tri evropska kupa, jer uz Marka Roga, bez klasičnog špica, igrali su Martin Baturina (21), Lukas Kačavenda (21), Luka Stojković (21) i 18-godišnji Branko Pavić.
Od prve trojice Baturina je dosad najviše iskočio, ali treba napomenuti da su Kačavenda i Stojković izgubili praktički cijelu prošlu sezonu, oporavljajući se od užasnih povreda koje su ih zadesile gotovo nekoliko dana nakon prelaska iz Lokomotive u Dinamo. Godina bez fudbala u toj fazi karijere može da bude i pogubna, ali i Stojković i Kačavenda vratili su se još jači.
Kad toj četvorki pridodamo još i povrijeđenog Petra Sučića (21) koji je igrama i maestralnim potezima kupio ove jeseni i publiku i selektora Zlatka Dalića, ni Dinamo, ni hrvatska selekcija nemaju šta da se plaše za budućnost, ili što bi rekli naši stari:
“Blago narodu koji ima ovakvu omladinu”.
Budućnost je, dakle, lijepa. Nezapamćena serija nesreća morala bi da se desi da u Maksimiru ne kapitaliziraju, rezultatski i na kraju transferima, takve bisere. Ali što ćemo sa sadašnjim stanjem Dinama?
Bjelici je najvažnije da se nekako dokopa zimskih priprema i da tu posloži tim po svojim željama. Upao je kao vatrogasac i karta ga je ispočetka išla, ali sad se nekako sve više približava onoj da je drugi mandat kao podgrejana supa.
Jednu stvar sam sebi kao da nije htio da prizna, ili se cinično šalio sa novinarima govoreći da sada ima bolji tim nego kad je prvi put došao u Dinamo. Pritom je tada imao Danija Olma, Brunu Petkovića pred eksplozijom, brze noge Mislava Oršića i Arijana Ademija na vrhuncu moći.
Možda je sada nešto više domaćih talentovanih igrača, ali rezultat ne čeka odrastanje.
Do kraja jeseni, hrvatskog šampiona čekaju tri lakša dvoboja u HNL-u (Slaven, Lokomotiva i Varaždin) i veliki boj sa Seltikom u Maksimiru, na što se gleda kao na zadnju veliku šansu za bodove u Ligi šampiona. Dobije li sve četiri, Bjelica si je kupio vrijeme.
A onda može početi sastavljati konture novog Dinama, baš oko igrača koje smo pominjali, mada uvijek mora računati i na neku nemoralnu ponudu koja će odvesti bar jednoga. Ko poznaje fudbal, jasno mu je da Dinamo čeka smjena generacija.
I da tu koletaralna žrtva može da bude gubitak titule. Ali šta sad, jednom i Hajduk mora da bude prvak.
