Ko to kaže, ko to laže da u HNL-u ne može da se vidi što već viđeno nije…
Nakon prošlonedjeljnog maksimirskog derbija Dinama i aktuelnog šampiona Rijeke čak su i okorjeli dinamovci ostali zgranuti ponašanjem plavog kapitena Josipa Mišića koji je u potpunom pomračenju, pri rezultatu 1:1, prvo polomio gostujućeg igrača sa loptom, da bi onda na pod složio njegovog saigrača koji je pritrčao da protestuje, ali ni tu nije bio kraj, nego je još i trećega pogodio u lice. Dobro, taj Majstorović se već bacio teatralno, ali scena je bila toliko nadrealna da su navijači odlazeći sa stadiona komentarisali:
“Pa taj je podijelio više šamara nego u cijeloj utakmici tačnih dodavanja!”.
Još je nadrealnije djelovalo kad je sudija Igor Pajač na sve to “na ravne časti” rasporedio po dva žuta kartona dinamovcima i Riječanima – čak i onima koji su samo batine pobrali.
Neka, Mišić im je oprostio što ih je tukao.
Šta je taj nesrećni Pajač s licem dječaka pred naletom plača, a kojem su fudbalski fanovi poslije svega zasuli lošim recenzijama stranicu picerije i preimenovali je u Slinamo Zagreb, mislio kad je izjednačavao “žrtve i agresora”, sam Gospod zna, ali je cijeli slučaj na kraju završio na stolu Bertrana Lajeka.
Taj skupo plaćeni Francuz koji još nije odustao od ocjenjivanja hrvatskih sudija za koje bi najbolje bilo da su slijepi, slabovidni ili da jednostavno ne znaju, jer bismo tada imali bar 50 odsto šanse da nešto i tačno dosude, presjekao je da su teško pogriješili i sudija Pajač i VAR soba što se nije uključila nakon Mišićevog ludila.
Ali nju narod i tako sve češće zove KVAR soba.
U pitanju je nešto mnogo gore od neznanja, to naše podmuklo kukavičko udvarništvo, uz obavezan kompleks i strah od većeg kluba koji korijene vuče još iz samih početaka HNL-a kad je Mateo Beusan na Poljudu odbrusio igraču Zagrebu:
“Šta je sa tobom, pa ne sude se protiv Hajduka dva penala u Splitu…”.
Zaboravlja se, ipak, da u takvim situacijama postoji i treća zainteresovana strana, a to je upravo probuđeni Hajduk, koji ne prihvata da je u pitanju gola slučajnost i previd. I sa svakim sljedećim sličnim slučajem samo će da podiže pritisak, bar dok je u igri za titulu.
Vratimo se Mišiću, kojeg ni eurogol saigrača Arbera Hodže za pobjedu nad šampionom nije smirio, jer navijače na sjeveru nije htjeo ni da pogleda, a kamoli pozdravi. Ovi su se poslije svega oglasili saopštenjem u kojem navode da je situacija “neposredno nakon utakmice dobila više pažnje nego što zaslužuje” i da “što se njih tiče, ne postoji nikakav incident niti problem koji će na bilo koji način opterećivati odnos između tribine i igrača”.
Još su naveli da je svakome tko je redovan na tribini poznato da je odavno praksa da kada imaju što da kažu igračima ili bilo kome u klubu to naprave tamo gdje treba i da “internet i društvene mreže sigurno nisu mjesto za to”, niti imaju namjeru o tome obavještavati javnost.
Saopštenje kao da je izdao MUP, a ne navijači, još je samo falilo da pozovu sve koji imaju nekih dodatnih saznanja da odu u najbližu stanicu policije.
Mišić je inače bio član prve šampionske generacije Rijeke, tima za istoriju, baš kao i Stefan Ristovski koji je kasnije takođe nosio Dinamov dres, i baš kao i Mišić, bio najagresivniji u utakmicama protiv Rijeke. Svojevremeno je Makedonac pričao da će da je istetovira na ramenu, da bi jednog dana razočarano izjavio:
“Izgubili ste svako moje poštovanje”.
Od ljubavi do mržnje…
Možda je tome kumovao i rastanak sa Damirom Miškovićem koji nije lak pregovarač, ali je godinama bar poštivao prvo pravilo “omerte” hrvatskog fudbala: I kad te naočigled kradu ti ćuti i kaži da je sve u redu.
Jedni su ga već prozvali da Zvonimiru Bobanu ne oprašta ono šta je Zdravku Mamiću zapisivao “na dug”. Drugi kažu da gazda Miško odnedavno nema više takvu moć u fudbalskoj organizaciji. Ali nema je ni Boban. Kako god, derbi je potvrdio da se Rijeka nakon ambisa polako diže, a da Dinamo i dalje ima izuzetne pojedince, ali da (još) nema tim. I tu najviše treba da se traže korijeni frustracije “vojvode” Mišića koji u jednoj večeri gotovo da je nadmašio Dragišu Binića i njegov čuveni nokaut kojim je u jednom od posljednjih derbija Jugoslavije poslao na pod dobroćudnog Hajdukovog trenera Stanka Poklepovića da bi u svlačionici rekao Siniši Mihajloviću – “a jesi video kako sam nokautirao Skoblara”.
Ali čak je i Zvezdinu legendu, šampiona Europe, sudija Miroljub Ausec na Marakani poslao na hlađenje. U HNL-u to hijerarhijski malo teže ide.
I zato – udri, samo udri moj dječače plavi…
