GLAS JUGOSLAVIJE

Ugledajte se na Olma

Dizajn: Filip Vojvodić / Lob Sport

Lamine Jamal najveća je priča ovog i ne samo ovog Evropskog prvenstva, ali ne treba da se zanemari i ona Danija Olma, maestralnog Katalonca u dresu Furije.

Gol i asistencija u četvrtfinalu, gol u polufinalu i još ga samo korak dijeli od titule šampiona Starog kontinenta. To je već bio 2019. sa omladinskom selekcijom Španije u kojoj su bili i Ojarzabal, Fabian Ruiz i sadašnji selektor A-tima Luis de la Fuente, čovjek sistema.

Jer, u osnovi svakog velikog španskog uspjeha je upravo sistem. Olmo je bio najbolji igrač finala tog šampionata protiv Njemaca odigranog u Udinama, a u nedjelju ga čeka još veća pozornica.

Prije tačno 10 godina, tada 16-godišnji mladić iz La Masije bio je autor senzacije iz kategorije “van svake pameti”. Posljednjeg dana jula 2014. Dinamo je objavio da je potpisan ugovor sa kapitenom kadetskog tima Barselone i španskim reprezentativcem, sinom fudbalskog trenera Migela. Sa Dinamom i Zdravkom Mamićem povezao ga je zagrebački menadžer Andy Bara kojem se stariji Olmo žalio da ne može da živi od raznih menadžera, pritisaka…

Takođe, kao fudbalski trener shvatio je te 2014. godine kako stvari stoje. Ne zaboravimo, vrijeme je to besomučnog trošenja para na transfere, krize nema ni u najavi, ni u Barsi ni bilo gdje drugo. Sve upućuje na to da će mali Dani teško tako skoro da dobije priliku u prvom timu Barselone i da mu ne gine neko kaljenje unedogled u Segundi ili čak rangu niže.

E tu nastupa trgovački gen Mamića koji na sastanku izgovara baš ono što Migel želi da čuje…

“Gospodine, ako mi dopustite, vaš sin je za mene projekat! On će da bude novi projekat Dinama”.

U Barseloni su mislili da je u pitanju neka igra, slali prijeteće mejlove Juventusu da maknu ruke od njihovog bisera, ali nisu stigli ni da se okrenu, već su gledali svog mladog kapitena u plavom dresu Dinama, na predstavljanju u Maksimiru. Ni ljudima u španskoj federaciji nije bilo jasno o čemu se radi, ali progutala se knedla i išlo se dalje. Nisu ga ni otpisivali, ni ispuštali iz vida.

Dani možda nije bio bogomdani talent kao Joško Gvardiol, reći će treneri koji su vodili obojicu, ali tako posvećenog fudbalera koji u svaki trening ide kao u specijalnu vojnu operaciju u Maksimiru nisu vidjeli. Daleko od toga da je sve išlo glatko, mijenjali su se treneri u Dinamu, neočekivano je izgubljena i titula, i kad se činilo da Dani stagnira, a Migel Olmo već počeo da se žali novinarima “pa zar sam ja zbog ovoga sina odveo iz Barselone” – došlo je do eksplozije.

Punu slobodu dao mu je Mario Cvitanović koji je jednom prilikom skupo plaćenim zvijezdama Sudaniju, Fernandezu i Enrikezu gurnuo pod nos upravo Danija Olma…

“Zar je moguće da u ovakvoj utakmici nijedan od vas neće da preuzme odgovornost!? Pogledajte Olma, najmlađi je u timu, a jedini se nudi”.

Samo tako se i postaje igrač, da tražiš loptu i preuzmeš odgovornost kad je teško.

Olmu se poklopilo i to da nakon Cvitanovića, i nakon kratke epizode Nikole Jurčevića, za trenera dođe Nenad Bjelica. I da sa njim počnu zlatne godine Dinama koji je konačno, nakon gotovo pola vijeka, dočekao da prezimi u Evropi. I prestao da bude vreća za napucavanje u Ligi šampiona. Olmove su zasluge u tome bile nemjerljive. Kad je još u posljednjem kolu grupne faze protiv Mančester Sitija, na oči sunarodnjaka Pepa Gvardiole, spektakularno pogodio za vođstvo Modrih u uzavrelom Maksimiru koji se te večeri nadao čudu, bilo je jasno da je mladi Katalonac prerastao pantalone hrvatske lige. I da je spreman za najveće lige i klubove.

Već mjesec dana nakon tog gola predstavljen je u Lajpcigu.

Danijeva priča može da bude inspirativna za fudbalere, ali i za ljude koji vode klubove i bave se mladim igračima. Prvo, do uspjeha se nekad mora i obilazno. Napustiti Barselonu i otići igrati tamo negdje na Balkanu, pa makar i u klub Modrića, Mandžukića, Lovrena… za fudbalske pojmove široka je obilaznica.

Familija Olmo se kockala i – pogodila. Drugo, ako se procijeni, mlad igrač može da bude projekat kluba. Ali osim talentom, mora to da zasluži, pristupom i karakterom. Olmo je sve to imao. I zato je uspio.

Hrvatskom fudbalu ostaje satisfakcija da je baš na ovom prostoru proveo najvažnije razvojne godine.

Upiši se
Obavijesti o
0 komentara
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare