Već dugo mi je taj Štimac sumnjiv. Još odonda kada je prvi, i to prilično srdačno, čestitao Slovencima na osvojenoj tituli na Eurobasketu. Šta ima da im čestitaš, nabodi ih…
Ali ne bi ja sada, što kaže naš visoko pozicionarani svijet, “o tom i takvom” Štimcu koji sada igra ponešto drugačije utakmice od onih košarkaških. Ja bi o ovom “našem” Štimcu koji se vratio izdaleka u naše krajeve, oran za nove pobjede i sve ono po čemu smo ga već otprije pamtili i upamtili.
Jest da Igor Štimac vodi tim u drugoj državi, ali ipak je to najbliži komšiluk, pa još i Zrinjski Mostar, tako da se svaki korak, svako obraćanje tog enfant terriblea hrvatskog fudbala pomno prati od Prevlake pa sve do Dunava. Pa ja tako ostalo primijećeno i da je nakon samo nekoliko dana na klupi uveo Mostarce u Konferencijsku ligu, što mogu samo da sanjaju recimo na Poljudu, gdje je Štimac već više od decenije – nepoželjan.
Ali ne bi Štimac bio Štimac da samo gleda svoja trenerska posla i bavi se vođenjem fudbalera, pa jeste, to bi onda bio Rendulić ili, štajaznam, Igor Bišćan, a ne Štimac.
Pa se tako Štimac u svom stilu nasred Sarajeva obrecnuo na novinara koji ga je mimo teme same utakmice priupitao za njegovu objavu na nekoj društvenoj mreži, mada je presjekavši ga već na pola pitanja bilo jasno da ga je i tako – samo čekao. Uglavnom, objava je bila kakvih je već danas na bacanje, nešto je mlatio o islamizaciji Europe, zloj raboti mejnstrim medija i o čemu već pišu angažovani objavljivači sličnih strahova, ponavljači stavova iz raznih kasnovečernjih emisija na slabo gledanim televizijama.
Za sve je to nekoć postojala čuvena “Noćna mora” koja bi počinjala u 23, završavala oko 5 ujutro i bila je avangarda najavljujući što nam se sprema, ali kako nje i legendarnog voditelja Željka Malnara više nema, stvar se očito otela kontroli…
Štimca su nakon svega zbog korištenja starog ustaškog pozdrava na kraju objave, znate već i kojeg, prijavili i Velež i Sarajevo, pa je popio neku kaznu. Ali da nije u pitanju samo nacionalizam, nego prosto Štimčev karakter vidjelo se već par dana kasnije kad se u Širokom Brijegu na kraju rasprave sa lokalnim novinarom pokupio sa konferencije uzviknuvši “ma ajde bolan”.
Dakle, nema Štimac ništa protiv nikoga na nekom nacionalnom osnovu, on je samo takav, pomalo čudan.
Čudno je zvučalo i kad je baš ovih dana u nekom hercegovačkom podcastu objavio da ga nedaće prate još otkako je na predratnoj turneji po Australiji naredio cijelom timu Hajduka da skinu zvijezdu petokraku sa grba na dresovima. A Hajduk je, ko ne pamti, imao veću zvijezdu i od Crvene zvijezde. Ali kad malo razmisliš jasno je šta je u stvari Štimac htjeo da kaže. On se tim potezom zapravo zamjerio nekim veoma moćnim strukturama koje su i dan-danas očito žive, i po svemu sudeći – kandže Udbe su iz čiste osvete i pakosti uništile su karijeru možda i murinjovskih razmjera!
Inače je Štimac htjeo da bude puno više od trenera, pa je nakon igračke karijere ispočetka imao kladionicu koja je propala nakon što je umro čovjek koji ju je zapravo vodio i razumio se u taj posao. Pa je bio sportski direktor Hajduka, i to uspješan, jer je Mamiću ispred nosa uzeo posljednje dvije Hajdukove titule, a za jednu je i sam sjeo na klupu smijenivši osam kola prije kraja nesrećnog Baku Sliškovića koji mu to nikad nije oprostio jer je praktički bio pred osvajanjem.
Onda je htjeo i da vodi cijeli klub nagovorivši Slavena Bilića, Aljošu Asanovića i Alena Bokšića da zajedno ulože u Hajduk. Tu je negdje došlo do potpuno raskida sa Torcidom za koju je crvena krpa, mada je Štimac češće tu bio u pravu.
Pa je vodio udruženje prvoligaša koje se na čudan način raspalo, a sklopio je ugovor o TV-prijenosima hrvatske lige za koji su mnogi zaključili da je presedan u svjetskom fudbalu jer su hrvatski klubovi na kraju prošli gore od otkupljivača prava, pa je ispalo da jedini na svijetu oni plaćaju da budu na televiziji umjesto da je obratno.
Onda je htjeo da bude i predsjednik Saveza i vjerojatno bi i uspjeo u namjeri da izgura vidno ostarjelog Vlatka Markovića da ga svojim potezima nije spriječio u tome spretni Zdravko Mamić vičući mu na znamenitoj skupštini “Nećeš razbojniče!”. Mediji su, inače, tada redom bili na Štimčevoj strani, sve do momenta kad je lukavi Mamić povukao svih 17 tužbi i tako vratio balans.
Štimac je, ako ste zaboravili, bio i selektor koji je gotovo odveo Hrvatsku na SP u Brazil, ali upao je u takvu krizu rezultata da je Niko Kovač morao da izvlači stvar na kraju kvalifikacija. Nakon što ga je nekadašnji stari suigrač Davor Šuker potjerao sa klupe Štimac je rezignirano poručio: “A bio sam vam dobar kad je trebalo eliminisati Srbe”. Mada je bilo očito da su mu i sami igrači okrenuli leđa.
Bio je i voditelj emisije, nakratko i menadžer, a okušao se i kao pjevač u jednom hitu iz devedesetih “Mare i Kate” u kojem pjeva kako su njemu i nekom njegovom drugu neki ljudi pobrali sve žene, pa spot završava tako da njih dvojica gledaju u konopac na vratima i očito pomišljaju na ono najgore.
U Indiji je kao selektor imao nekih lijepih rezultata, ali čak je i njima tamo na momente bio čudan, i nije im baš bilo jasno zašto u sastavljanju tima koristi usluge astrologa, stanovitog Bupeša Šarme koji mu je “šaptao” šta piše u zvijezdama za svakog igrača na dan utakmice.
U svakom slučaju, sa Štimcem nikad dosadno, a dobro je što je bar prestao da se bije. Mi mu svakako želimo uspjeha, da izdrži do kraja sezone, da ga ne zamijene Bakom Sliškovićem jer to bi baš bila ironija sudbine, i da osvoji titulu.
I da, po mogućnosti, do kraja sezone ne završi u zatvoru. Kao drugi Štimac. Mada, vidiš, tamo još nije bio, kao ni Dodik, uostalom…
