GLAS JUGOSLAVIJE

Vrijeme je da se upale alarmi!

Dizajn: Filip Vojvodić / Lob Sport

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine na najbolji mogući način otvorila je kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. U tri odigrana susreta Zmajevi su upisali isto toliko pobjeda. Redom su padali Rumunija u gostima, te Kipar i San Marino na domaćem terenu. Nakon toga uslijedila je i prijateljska utakmica sa Slovenijom, u kojoj su Zmajevi prekinuli niz od četiri susreta bez poraza, jer je u Celju bilo 2:1 za domaće.

Sergej Barbarez upisao se u historiju kao selektor koji je zabilježio najbolji start kvalifikacija. Nikada ranije naš tim u odigrana tri susreta nije imao maksimalan učinak. Čak ni onda kada smo pod vodstvom Safeta Sušića otišli na svoje jedino veliko takmičenje, Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

Kada se pogleda ovakav start reklo bi se da je sve idealno. Međutim čini se da su stvari daleko od toga. Iako je Barbarez sa svojim stručnim štabom vratio navijače na tribine, koji su protiv San Marina i to u 15 sati i za vrijeme bajramskih praznika ispunili Bilino polje do posljednjeg mjesta, stvari su daleko od toga. Igra je ispod očekivanja. Mučili su se naši reprezentativci protiv San Marina, a individualni kvalitet Edina Džeke je presudio da upišemo novu “tricu”.

Postavlja se i pitanje šta selektor planira za naredne utakmice, jer očigledno je da neke igrače stavlja na neprirodne pozicije na kojima ne mogu pokazati sve što znaju, tako da su navijači ogorčeni na neke od njih, a pitanje je da li su oni loši ili se jednostavno ne snalaze na pozicijama koje im selektor dodijeli u igri. Također uporno forsiranje nekih igrača, a zanemarivanje onih koji bi trebali biti na spisku dodatno nervra sve. Selektor je odvano počeo odlučivati na koja pitanja će odgovarati, a na koja neće.

Često zna ispaliti i “otrovne strelice” prema novinarima kada mu postave neko pitanje koje mu nije po volji. Sistem igre gotovo da ne postoji i nikome nije jasno kako i na koji način želi igrati naš nacionalni tim. Olako se naš stručni štab odrekao nekih igrača  poput Amira Hadžiahmetovića, Denisa Hadžikadunića, Anela Ahmethodžića, dok se ignorišu neki poput Ajdina Hasića, Esmira Bajraktarevića koji su uparvo profil igrača kakav treba našem timu.

I nekako zbog mira u kući, ali i činjenice da je Barbaraez omiljen kod navijača, još uvijek se trpe njegovi “eksperimenti”. Selektor bi sa stručnim štabom trebao napraviti ozbiljnu analizu i vidjeti šta ne ide, te odabrati one najbolje igrače koji će donijeti rezultat, jer ne možemo se vječno oslanjati na individualni kvalitet Edina Džeke. Rezultat je najvažniji, a Barbarez ga ima u ovim kvalifikacijama. Ipak, vrijeme je da se upale alarmi, ako našu reprezentaciju želimo ponovo gledati na velikom takmičenju. Slijede nam dueli sa Austrijom, pa Kiprom i Rumunijom. Naš tim može i mora mnogo bolje, a svi se nadamo da će se u novembru na ulicama širom naše zemlje slaviti novi plasman na Svjetsko prvenstvo.