Stadion pod Goricom, pa Ženski rukometni klub Budućnost, pa Sportski centar Morača, pa sada Košarkaški klub Budućnost – niz koji nikako ne može da bude slučajan, a time ni prirodan.
Mjesecima unazad podgorički klubovi i objekti, iz ovih i onih razloga, žestoko se kockaju na mapi sopstvenog bitisanja. Malo po malo svjedočimo brojnim udarima na sport u glavnom gradu, koji je očigledno balvan u oku, a koji trenutno zbog političke pat pozicije nema ni jasnu upravljačku strukturu.
I upravo kroz taj šum prolaze klubovi i objekti koji su pisali jednu od najsjajnijih sportskih trenutaka u istoriji Crne Gore, a prema kojima se nadležni ophode bez trunke poštovanja. U redu, reći će poneko da je Glavni grad “spasio” ŽRK Budućnost. Međutim, zar nije prirodno da grad bude uz svoje klubove i reprezente na evropskoj karti? I da li taj čin treba posmatrati kao dobru volju ili tek poneki politički poen – svako neka prosudi sam.
No, sada na tapetu imamo KK Budućnost, pred kojim je usred prvog dijela sezone devet ključnih utakmica u ABA ligi i Evrokupu, a od čega će itekako zavisiti ovosezonska rezultatska sudbina. I zašto baš sada, godinu dana kasnije, ponovo se poteže priča o novcu, ko kome duguje i što bi moglo da se dogodi sa jednim od najvećih sportskih brendova države.
Kao da je malo što SC Morača živi između života i smrti, već je sada je košarkaški klub na streljani, čime je natjeran na samoodbranu i gubljenje dodatne energije za ono što ga čeka. Nema potrebe da ulazimo u dublje stanje. Ima ko time da se bavi.
Ipak, nemoguće je ne vidjeti brojne interesantne momentume koji vodeće podgoričke klubove, a time i državne, uporno guraju prema (ne)namjernom ambisu, a čija imena postaju sredstvo za podkusurivanje bez ikakve zaštite. I posebno bez poštovanja.
Jer, ako je njihov status ugrožen, kakvom tretmanu onda da se objektivno nadaju ostali klubovi u državi?
Mnogi su do sada morali da prođu kroz “toplog zeca” u posljednjih nekoliko godina. Od Fudbalskog, Rukometnog, Košarkaškog saveza… Potom su klubovi, neki do juče situirani, a neki na ivici funkcinisanja, postali slobodne mete, što samo po sebi vjerodostojno rješava ovu zagonetku.
Crna Gora, svidjelo se to nekome ili ne, zemlja je sporta. I to je jedna od najvažnijih grana u cijeloj državi, a koju upražnjavaju brojna djeca i njihovi roditelji. Kroz sport je mediteranska ljepotica promovisala sebe duž planete bolje nego što će to ikad iko drugi napraviti. I to je činjenica. I to je fakat.
Zato, svi oni koji, između ostalog, rade protivno interesu crnogorskog sporta ili mu podmeću klipove pod točkove teško da će sebi obezbijediti mjesto pod istorijskim crnogorskim suncem. Dijametralno suprotno, probudiće dodatno reakciju lojalnost i pripadnost ljudi čije su se porodične generacije, na ovaj ili onaj način, podizale uz sportske događaje.
Ta povezanost teško je rješiva i oboriva.
