Uvođenje VAR tehnologije u svijetu fudbala trebalo je biti nešto revolucionarno, nešto što će donijeti boljitak, što će smanjiti nepravdu, pomoći sudijama da ekipe ne budu oštećene i da na kraju dobiju ono što su pošteno zaslužili na terenu.
I zaista čak i oni najveći kritičari uvođenja VAR-a sad su priznali da je ta ideja bila odlična, da je mnogo manje nezadovoljstva među igračuima, trenerima i navijačima, ali i da je fudbal sada mnogo “čišći”.
Premijer liga Bosne i Hercegovine uništila je mnoge klubove, igrače, ali niko nikada nije i neće uništiti i obesmisliti VAR kao što to rade sudije i sudijska organizacija u Bosni i Hercegovini. Kada je prošle sezone stigao VAR u naš fudbal svi su mislili da će donijeti boljitak, a ovako smo samo došli u situaciju da su sudijske greške i njihova lakrdija postali očiglednije i vidljivije.
U posljednjem kolu vidjeli smo najmanje četiri kardinalne greške. Ono što je zanimiljivo u nekim situacijama VAR soba uopšte nije ni reagovala. Oštećeni su Sarajevo, Zrinjski, Posušje… Navijači gube strpljenje, treneri su razočarani, a igrači nemoćni i bespomoćni, jer njihovu, barem rezultatsku sudbinu, odlučuju “ljudi u crnom”.
Iz Saveza se oglase, uglavnom podrže sve ono što su sudije radile na utakmicama, a i ako se desi da i oni sami nemaju argumenta, koji su često krajnje nelogični i besmisleni da opravdaju sudijske “propuste”, onda dođe i do neke suspenzije.
Ipak, postala je praksa da se nikada ne objavi visina kazne, a često se sudije vrate svom poslu i prije nego je očekivano. Nastavljaju po istom, a nalogodavci su zadovoljni.
S pravom se pitamo za koga se igra fudbal? Zbog čega se donose ovakve odluke?
Zapitaju li se ljudi koji odlučuju o njima i sudije koje to sprovode u djelo na terenu do kada će moći ovako raditi. Jer ovo više nije neznanje – ovo je bezobrazluk.
Sve više nije smiješno, nije ni žalosno, a ni tragično. Situacija u BiH fudbalu, kada je suđenje u pitanju, postala je takva da ne postoji riječ kojom se može opisati. Nažalost!
