GLAS JUGOSLAVIJE

Zvezdan Terzić – veći Vučić od Vučića

Dizajn: Filip Vojvodić / Lob Sport

Bogat je bio sportski januar u Srbiji.

Australijan Open, evroligaški derbi, završetak Zvezde u Ligi šampiona. Ali sve je to u senci opšte narodnih protesta, koji se reflektuju i na situaciju u sportu.

Voleo bih, zaista bih voleo da više prostora posvetim sjajnim uzletima Olge Danilović i Miomira Kecmanovića na prvom gren slemu sezone i naznaci konačnog sazrevanja ovih sjajnih sportista. Voleo bih čitav jedan tekst da posvetim Noletu koji je ponovo, uprkos povredi, nadvisio mladog španskog lava Karlosa Alkarasa, igrao sjajan tenis u “svom” Melburnu, a Australijanci ga častili sramnim zvižducima i bednim insinuacijama da folira povredu. 

Voleo bih da više mogu da pišem o odličnim igrama Zvezde i Partizana u Evroligi i posvetim tekst o derbiju u kojem se, uprkos prvom utisku da je viđena loša košarka, videla ozbiljna studioznost i strast oba trenera i igrača oba tima. Mladost i polet Partizana protiv iskustva Zvezde, prevagnulo je na drugu stranu, jer ovog puta želja crno-belih nije se najbolje artikulisala, najviše zbog ozbiljnog pritiska košarkaške javnosti pred derbi, u kojem je Partizanu nametnuta nerealna uloga ogromnog favorita. To su Zvezdine stare kajle iskoristile kao pogonsko gorivo.

Zaista bih voleo da hladne glave, lišen emocija i mitova, analiziram Zvezdino premijerno učešće u novom formatu Lige šampiona. Gde je žreb odigrao ključnu ulogu, ali gde se nikako ne smeju amnestirati ni neke greške u koracima uprave, koje se uporno ponavljaju.

Voleo bih i da pišem o spektakularnom Svetskom prvenstvu u rukometu, ali ljudi koji vode srpski rukomet odavno su odlučili da ne žele da budu deo elite…

Međutim, sve to je manje bitno od onoga što se događa u Srbiji. Toga su svesni i velikani Novak Ðoković, Dejan Bodiroga, Ivana Španović… Jer sada se najjasnije vidi koliko je sport u Srbiji zarobljenik politike, tačnije kamarile koja se od milošte zove vlast. Sramne poruke dolaze iz, nekada velikih i avangardnih klubova, u kojima se tobože brine za školarce, pominju individue, spoljni neprijatelji, a sve sa ciljem da se diskredituju protesti.

Sa ciljem da se odbrani neodbranjivo, da se odbrani nenarodni režim Aleksandra Vučića.

Trudi se Ostoja Mijailović. Trudi se Viktor Jelenić. Trudi se Vlada Mandić. Ali jedan čovek se iskazao daleko “bolje” od svih. Kod svih ovih i ostalih čelnika srpskog sporta, što članova SNS, što postavljenih od strane SNS, oseća se i blaga doza ucenjenosti i čak i u mrvicama neka nelagoda. Ali kod njega ne.

Generalni direktor Crvene zvezde Zvezdan Terzić pokazuje veliki entuzijazam da se sprovodi manir kamarile. Čak se može reći da je veći Vučić od Vučića.

Kada se kapiten tima Uroš Spajić usudio da odbrani i sebe i ekipu posle komentara Vučića na izdanje ekipe protiv Intera, doduše dosta blago i neodređeno, Terzić mu je zavrnuo ruku i naterao da obriše objavu. Već je pomenuto da je pre svih viđenijih naprednjaka plasirao na svom Instagram profilu sraman srednji prst krvave ruke, valjda upućen porodicama žrtvama nastradalih od pada nastrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu.

A sada je odstranio svog ličnog miljenika Nemanju Radonjića iz tima koji je išao na meč protiv Jang Bojsa, jer je postavio na svom Instagramu fotografiju pregažene kuce na protestu. Da se slučajno “vođa” ne uznemiri.

Ovi potezi nimalo ne bi bili sporni da se rade o privatnom licu Zvezdanu Terziću. Ali Zvezdan to nije, on je faktički prvi čovek Crvene zvezde i ti potezi su nešto što će svakako obeležiti najveći srpski klub. Zvezdan Terzić je ovim naneo tešku sramotu klubu koji je osnovala antifašistička omladina, čiji je kredo uvek bio pobuna protiv ustajalih privilegija i konstantna želja za modernizacijom.

Ljudi koji su kroz istoriju vodili Crvenu zvezdu nisu se zadovoljavali polufinalima Kupa šampiona, finalom Kupa UEFA, često su znali i da smenjuju trenere u takvim okolnostima. Jer cilj je bio biti najbolji i ništa manje.

Bari je bio vrhunac te ambicije. 

A onda, baš kada je počeo sunovrat ove zemlje u svim oblastima, u Crvenoj zvezdi zavladala je učmalost, hvalisanje Barijem i kalimerovsko kukanje kako svi drugi u Evropi imaju više para. Zvezdan je došao kao “spasilac.” Činjenica je, za vreme njegovog mandata postignuti su najbolji rezultati od Barija. Ali činjenica je da su to rezultati koji bi trebalo da budu minimum što zahteva predstava Crvene zvezde, predstava koja je klubu donela najveću armiju navijača i simpatizera u ovom delu Evrope, što je ipak najveći kapital kluba.

I 90 odsto njih ne slaže se sa onim što Zvezdan radi. Šta više, to nisu njihove vrednosti. Za njih niko nije veći od Zvezde, čak ni jedan Dragan Džajić ili Dragan Stojković Piksi. A kamoli likovi iz nekih noćnih mora poput Aleksandra Vučića i Zvezdana Terzića.

Upiši se
Obavijesti o
0 komentara
S najviše glasova
Najnovije Najstarije
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare