GLAS JUGOSLAVIJE

Zvijer, Mašina, Gvardiol

Dinamo Zagreb u posljednjih je 20-ak godina dao više velikih priča nego što je često mogao da podnese.

Još tamo od Brazilca Eduarda da Silve, koji je sa 14 godina stigao u Maksimir kao siroče iz Brazila, da bi ga na golgeterskom vrhuncu Arsen Venger doveo za špicu Arsenala. Međutim, baš nijedna, čak ni ona Luke Modrića, nije imala tako strelovit uspon kao priča Joška Gvardiola.

Jer, čak je i najveći u istoriji hrvatskog fudbala morao obilazno do prve postave Dinama, preko pozajmica u Zrinjskom i Interu iz Zaprešića. Kad je došao u Real, poslije četiri godine Totenhema, Modrić je iza sebe imao već 10-ak godina profesionalnog fudbala. U slučaju Gvardiola sve je išlo brže, neuporedivo brže.

Sa 17 je upao u prvi tim Dinama, sa 18 je već u Lajpcigu, a imao je samo 21 godinu kad je trener nad trenerima Pep Gvardiola iskeširao za njega 77 miliona funti, pretvorivši ga u drugog najskupljeg beka ikada. Cinični kakvi jesu, novinari sa Ostrva podjebavali su šefa Sitija, vadeći slike kako “malog sa bradom” Leo Mesi u Kataru vrti na ringišpilu…

“Gvardiola, jel’ to zbog prezimena?”

Isplatio mu se svaki cent. Gvardiol je i prije Sitija bio Zvijer, Mašina, Gvardiator, kako su ga zvali hroničari Bundeslige. Nakon godinu dana rada sa Gvardiolom, Joško je sada možda i najbolji bek na svijetu, odbrambeni pandan Erlingu Halandu. A kraj je daleko, tako daleko.

Joško Gvardiol priča je koja kreće iz naselja koje zovemo Srednjaci. I priča je to o pomalo zaboravljenom radničkom Zagrebu, Nepokorenom gradu, jer baš se ta dva, novoj klasi pomalo mrska pojma, spajaju u zgradama pred kojima je odrastao trenutno najatraktivniji fudbaler hrvatske selekcije. Te zgradurine, od kojih je jedna Joškova, znameniti su neboderi Braće Domani, građeni sedamdesetih za radničku klasu Jugoslavije, a nazvani po palim borcima Robertu i Rudolfu – jednog su ubile ustaše, drugog četnici. Arhitekte toga doba, budale neke, predvidjeli su da tako visoke stambene grdosije oko sebe moraju da imaju i zelene površine i mjesta uređena za igru djece.

Tu je Joško, kao i hiljade drugih, počeo da ganja loptu.

Kad nije mogao na igralištu, loptu je nabijao u stanu. U zid sestrine sobe, a ima ih tri. Sestre, a ne sobe. Onda su ga upisali u Trešnjevku, tako da je prve klupske korake napravio u zelenom, na znamenitoj Grabi.
Joškov otac prodaje ribu na pijaci Dolac. Nije prestao da prodaje ni kad mu je sin u Kataru glavom sa crte skidao udarce Romelua Lukakua i u paru sa Dejanom Lovrenom jurio Nejmara, braneći ono što Dominik Livaković nije mogao.

Tu već postaje idol nacije.

Malom Gvardiolu bilo je normalno da nakon treninga u Maksimiru dođe 11-icom do Jelačića bana, popne se na centralnu zagrebačku pijacu i pomogne u ribarnici ocu kod kojeg su kupovali svi. Od gradske sirotinje do Jadranke Kosor. Kući je najviše jeo ribu, mnogo ribe. Dinamovim hroničarima poispadali su jezici kad su ga prvi put ugledali u miks zoni…

“Čekaj, ovaj ima 17 godina!?”

Na njemu je sve bilo mišić, a bio je duplo moćniji od pet, pa i deset godina starijih saigrača. Od prvog pojavljivanja do danas Gvardiol je ostao nepromijenjen. Osmijeh dječaka, dobro vaspitanje, neutaživa glad za pobjedama i želja da svakoga dana u svakom pogledu… Znate već. Napredak ostvaren u godinu dana u Sitiju vidljiv je i oku laika. Dok je ranije uglavnom gledao svoja posla u odbrani, Gvardiol je danas igrač koji uzme loptu nasred protivničke polovine i lakoćom prođe kroz tunele i najgušće postavljenog zida.

Njegov trener-prezimenjak vodio se golom logikom: Zašto bi fudbaler kojem se lopta tako lijepi za kopačku, a nekad je igrao napadača, gubio subotnja i nedjeljnja popodneva gledajući sa svoje polovine šta rade ovi naprijed? Zašto bi proveo karijeru rušeći druge i valjajući se po podu sa nekim “Levandovskim” ako može da prati zahtjeve tiki-take i fizičkom dominacijom stvara višak kad svi drugi ostanu pokriveni?

Prva polusezona bila mu je škola. Lovio je logiku svih tih šema i formula koje su proslavile katalonskog genija, odgontnuo zašto traži od njega da se pomjeri dva metra ulijevo ili tri naprijed. Bio je predodređen da postane najveći štoper, barem u istoriji Vatrenih, ali Pep je rekao:

“Ne, on je lijevi bek!”. Šta je mogao Dalić nego da se složi…

Ovo mu je treće veliko takmičenje. Na Euru 2021. bio je otkriće. U Kataru stub odbrane. U Njemačkoj mu veliki Luka Modrić predaje štafetu. Joško Gvardiol, momak iz Braće Domani, na Euru 2024. kruni se za novog lidera Vatrenih.

Za sljedećih, daće Bog, bar 10 godina.