Tuguje košarkaški svijet zbog preranog odlaska legendarnog Duška Vujoševića. Bolest je nažalost bila jača od košarkaškog i životnog umjetnika, pa su došli momenti da dobije zaslužene naklone za sve što je uradio i neizbrisive tragove koje je ostavio i koje ostaju u igri pod obručima.
Košarkaški savez Crne Gore je organizovao komemorativnu sjednicu u čast svog prvog selektora, a uvodnu riječ imao je prvi čovjek naše kuće košarke – Dragan Bokan.
“Ima trenutaka kada sve ono što bismo htjeli da kažemo ostaje zarobljeno između bola i zahvalnosti, između gubitaka i sjećanja. Ovo je jedan od tih trenutaka. Duško Vujošević, naš Dule, napustio nas je 8. aprila ove godine, tiho, u Beogradu, gradu u kojem ga je sudbina odvela kao petogodišnjeg dječaka iz Titograda, rođen 3. marta 1959. godine. Bio je Podgoričanin i Crnogorac po rođenju, Beograđanin po odrastanju, a po izgovoru i duhu, građanin svijeta“, počeo je emotivno izlaganje predsjednik KSCG.
Vujoševićeva zaostavština živjeće vječno, a ona naravno nije sezala samo urađeno na košarkaškom parketu, već i van njega.
Košarka za njega nije bila posao, već, način života.
“Po načinu mišljenja i života aristokrata. Pasionirani čitalac, zaljubljenik u umjetnost, posebno u slikarstvo. Njegovi korjeni iz plemena Kuča govorili su mnogo prije nego što je i sam išta rekao. Iz tog roda ne izlaze obični ljudi, rađaju se borci, vaspitači, graditelji. To je bio Duško. Četiri decenije posvećenog rada oblikovale su ga u mnogo više od trenera. Bio je pedagog, filozof, autoritet i oslonac. Čovjek koji je razumio da se trofeji ne osvajaju samo na parketu, već i u glavi, u srcu i da se i jedno i drugo ne može izgraditi bez karaktera“, istakao je Bokan.
Čuveni trener je svojim znanjem i stavovima zaslužio autoritet i poštovanje koje će vječno ostatit upamćeno.
“Otišao je prerano čovjek kojem sam se divio, kojeg sam poštovao, zato što je bio svoj i jedinstven. Ostajali su talenat, ali još više rad, težak, svakodnevan, beskompromisan. Fanatična posvećenost i gotovo iracionalna posvećenost timu. Takva posvećenost izaziva. Bio je intelektualac, mudrac, trener, ali i mangup. Čovjek sa stavom i hrabrošću da ga brani, bez obzira na cijenu.
Vujošević nije bio strateg kraj aut linije. Bio je učitelj i mentor, koji je svoje igrače tjerao da čitaju klasike, uvjeren da vrhunski sportista mora biti kompletna ličnost. Treninzi nisu bili priprema za utakmicu, već priprema za život. Govorio je da bi sport trebalo da bude pravedan, jer na ovom svijetu nema dovoljno pravde. U toj rečenici staje njegova suština“, jasan je Bokan.
Znanje je prenosio gdje god se pojavio, a naravno, najveći trag ostavio je u Partizanu. Od malo je pravio mnogo, gradio je strpljivo pobjedničke slagalice, ko je je bilo gotovo nemoguće srušiti.
Crnogorskim ljubiteljima košarke posebno urezan u srcu će ostati i zbog toga jer je bio prvi selektor naše zemlje i prvi put je Crna Gora otišla na neko veliko takmičenje, upravo pod patronatom košarkaškog velemajstora.
“Odveo je našu reprezentaciju na Evropsko prvenstvo 2011. godine. Prvo veliko takmičenje u istoriji naše države. To nije bio samo sportski rezultat. To je bio temelj, temelj indetiteta, samopouzdanja i vjere da pripadamo evropskoj košarkaškoj mapi. U vremenu kada je Crna Gora gradila svoje institucije, Duško je gradio tim, učio igrače šta znači nositi državni dres, ne kao privilegiju, već kao obavezu.
Uspostavio je standarde rada, discipline, odnose reprezentaciji koji su ostali posle njega. Njegov sistem je ugrađen u temelje crnogorske košarke. Nije morao da prihvati tu ulogu, jer je imao ime, ali izabrao je Crnu Goru, jer je znao odakle dolazi. Zato njegovo mjesto u istoriji naše reprezentacije nije samo neizbrisivo“, poentirao je Bokan.
Rad sa mladima je nešto na čemu je Duško formirao svoju zaostavštinu. I SC Derbi je imao tu sreću i čast da su ga imali kao stručnog konsultanta posljednje tri godine.
“Njegovo iskustvo imalo je veliki uticaj ne samo za tim i stručni štab već i za organizaciju u cjelini. Bio je orijentir, mjera. Njegove riječi su imale težinu, nije samo davao odgovore, učio je kako se dolazi do njih. Duško nije pripadao samo sportu, bio je pripradnik kulture, kolekcionar umjetnosti, strastveni zaljubljenik u slikarstvo, posebno u djela Voja Stanića. Njegova kolekcija nije bila stvar prestiža, već unutrašnje potrebe da razumije, sačuva vrijednost. Kao što je prepoznavao talenta kod igrača, tako je prepoznavao talenat kod umjetnosti“, izjavio je Bokan.
Vujošević je i najtežu utakmicu vodio na svoj način – gospodski.
“Došle su borbe koje nisu sportske. Godinama se suočavao sa zdravstvenim izazovima. U maju 2025. godine prošao je i transplataciju. Borio se kako je živio, tiho, uporno, dostojanstveno, bez odustajanja. Onako kako je i govorio – BORBA BRE. Te dvije riječi nisu samo sjećanja, one su zavjet. Mi koji smo imali privilegiju da ga poznajemo, učimo od njega, nosimo taj zavjet u sebi.
Draga porodico Vujošević, znamo da je vaš gubitak nenadoknadiv, ali znamo i da je Duškov trag u vremenu poseban, drugačiji i trajan. Ostaje u temeljima naše košarke, u reprezentaciji koju je podigao, klubovima koje je oblikovao, ljudima koje je izgradio, u svakoj svlačionici i terenu. Odmori se od duge i teške borbe, treneru. U ime KSCG i svih nas koje okuplja ljubav prema košarci, hvala ti Dule, za znanje, za snagu, sistem, ljude, nezaborav. Neka ti je vječna slava“, zaključio je Dragan Bokan.
