Njegova evropska avantura krenula je u junu 2013. godine kada je nakon ljetnje lige potpisao za Montepaski. Imao je izlet u NBA, ali nije to bilo to. Izrastao je u pravu mašinu u Evropi, igrao je za velike, ali i one manje velike klubove. A, od kraja prošle godine nosi plavo. I čini nam se, prijaju mu Budućnost Voli i Podgorica.
Erik Grin je za vrlo kratko vrijeme postao najubojitiji igrač “plavih”. Igrač kakav je nedostajao Budućnosti – prava napast po koš rivala. Najbolje je to osjetio Partizan prošle nedjelje (31 poen), ali i ostali protivnici. U ABA ligi, Grin na samo tri meča nije imao dvocifren učinak.
A, početak plej-ofa koji je zakazan za danas protiv Mege (18h) bio je dobar povod da porazgovaramo sa 31-godišnjim košarkašem iz Kalifornije.
“Mlada su ekipa, ali igraju jako i boriće se do kraja. Mi moramo da budemo fokusirani od početka do kraja i da poštujemo sve ono što trener kaže“, rekao je Grin na startu intervjua za Lob Sport.
Erik je igrao protiv Budućnosti, u Valensiji je sarađivao sa Bojanom Dubljevićem, tako da je bio upoznat šta ga čeka po dolasku u naš glavni grad.
“Bila je to laka odluka. Klub je poštovan u Evropi, bio sam uzbuđen. A, Dubi je nevjerovatan momak i strašan igrač. Uživao sam igrajući sa njim“.
A, za četiri mjeseca koliko si ovdje, kako ti sve izgleda?
“Mnogo mi se sviđa. Grad, hrana. Navijači su nevjerovatni, pokazali su mnogo ljubavi od kada sam stigao. Zaista uživam“.
Ove sezone publika nije tako česta u “Morači”. Izuzetak je duel protiv Partizana. Kako si se osjećao?
“Čovječe, nevjerovatno, dvorana se tresla. Obožavam velike mečeve, obožavam da igram pred punim tribinama. Izvlače najbolje iz mene. Nadam se da ćemo vidjeti punu dvoranu i u plej-ofu. Navijači su nam potrebni“, poslao je jasnu poruku Grin podgoričkoj publici.
Kada smo se dotakli publike, Erika samo morali da pitamo koji derbi je najluđi? Igrao je istanbulski (dok je nosio dres Fenerbahčea) i atinski (Olimpijakos).
“Oli – Pana. U životu nisam vidio tako nešto. To je rat“, prisjetio se naš sagovornik sezone u “crveno-bijelima” iz Pireja.
Vratimo se sada malo u prošlost, na tvoju koledž karijeru na Virdžinija Teh univerzitetu, gdje si ostao upamćen kao najbolji strijelac u NCAA. Bila je to tvoja posljednja sezona, a prosječno si bilježio 25 poena po meču.
“Odrastanje na Virdžiniji je bilo zabavno“, ističe Erik koji je na deset mečeva u Evrokupu ove sezone imao prosjek od 18,8 poena po meču.
Isti univerzitet je pohađao i Del Kari, bivši košarkaš i otac Stefona i Seta.
“Imali smo mnogo dobrih košarkaša, a ja sam odrastao uz košarku. Otac i majka su trenirali moje sestre i mene, mi smo velika košarkaška porodica. Ja sam iz malog grada i moji roditelji su me naučili da radim naporno kako bi ostvario svoje snove“, jasan je Erik koji ove sezone u ABA ligi prosječno postiže 14,7 poena na 12 mečeva.
Prije istorijske sezone, sa tobom u ekipi je bio još jedna poznata faca u Evropi. Riječ je o Malkolmu Dilejniju, koji je u karijeri igrao za Bajern, Lokomotivu Kuban, Atlantu, Barselonu, a sada je u Armaniju.
“Bilo je sjajno igrati sa njima, za te dvije godine puno sam naučio od njega. Kada je on otišao preuzeo sam ekipu i postao najbolji strijelac. Bilo je to sjajno dostignuće, koje mi je pomoglo da ostvarim cilj – NBA“.
A, u najjačoj ligi na svijetu nije bilo to – to. Kao 46. pika birala ga je Juta koja ga je odmah trejdovala u Denver. Međutim, dres “nagetsa” obukao je tek nakon što je odradio sezonu u Italiji. Tokom ljetnje lige je prosječno bilježio 16,6 poena, u januaru 2015. je završio u razvojnom timu, ali je nakon samo pet dana vraćen.
Najbolji meč odigrao je protiv ekipe koja će kasnije osvojiti titulu i napraviti pravu dinastiju – Golden Stejtu je ubacio 17 poena uz sedam asistencija, četiri skoka i jednu asistenciju. Međutim, to je bilo sve kada je NBA u pitanju.
“Nisam bio svoj u NBA. Pokušavao sam da dokažem ljudima da sam plej, ali to nisam ja. Ja sam ‘skorer’ i mislim da me je to spriječilo da ne ostanem“, iskren je Erik.
Česta su poređenja evropska košarka – NBA. Koja je razlika? I koja je razlika između američkih talenata i onih u Evropi.
“Otprilike koledž nivo je isti, ali je u Americi malo brži. U Evropi igrači imaju više iskustva i veći IQ. Razlikuju se mnogo NBA i evropska košarka. U NBA igraju se 82 utakmice, mnogo uspona, padova, kada izgubiš nije toliko bitno. S druge strane, u Evropi se igra mnogo više taktička košarka i svaki posjed je bitan“, analizira Grin.
A, koju ti više preferiraš?
“Evropsku. Momci svaku utakmicu igraju veoma žestoko i dobro je vidjeti ekipu kako pokreće sistem i daje sve od sebe“.
I za kraj – sarađivao si sa najtrofejnijim trenerom u Evropi koji ovih dana pravi sjajne rezultate sa Partizanom – Željkom Obradovićem.
“Obradović je specijalan. Toliko je pametan, čini se da je uvijek korak ispred svih. Zna kako da izvuče najbolje iz igrača. Uživao sam igrajući za njega i naučio sam mnogo. Osjećam da kada igraš za njega, košarka je mnogo jednostavnija“, poentirao je Erik Grin.
A, mi smo mu poželjeli sreću u plej-ofu.
