Kada je Budućnost tokom ljeta birala trenera za aktuelnu sezonu neshvatljivo je bilo zaobilaženje čovjeka koji joj je cijelo vrijeme bio pred očima. Stratega, koji se dokazao na klupi Studenskog centra, sada poznatijeg kao SC Derbi, a koji je pobjeđivao plavo-bijele te stavio drugi podgorički klub na mapu regionalne košarke.
Andrej Žakelj je svojim trenerskim kvalitetima, iskrenim pristupom i staloženošću maestralno vodio Derbi, lansirajući ga do istorijskog plej-ofa ABA lige, gdje je potom usred Beograda, na jednu noć, razoružao jednog Željka Obradovića i njegov Partizan. Da nije u pitanju ni najmanja slučajnost pokazao je potom i u Superkupu, koji je preko FMP-a, Budućnosti i još jednom crno-bijelih senzacionalno osvojio trofej.
U međuvremenu je crnogorski šampion napravio ekipu, koju je s klupe predvodio Petar Mijović. Crnogorski trener se zatim povukao, a glasine ponovo zaobilazile slovenačkog trenera i u prvi plan stavljale neke druge, puno skuplje stručnjake, koji su na koncu odbili da preuzmu raštimovani tim usred sezone.
Zbog svih tih okolnosti u jednom trenutku (konačno) se upalila lampica u Njegoševom parku. Na prilično zakašnjeli poziv Žakelj je odmah odgovorio potvrdno, ne plašeći se da preuzme sastav koji niti je stvarao, niti vodio, vrlo dobro znajući da ga čeka vrući krompir i ispravljanje krivih Drina u sezoni gdje svega ostalog ima, ali vremena nema.
Po dolasku 18. novembra na klupu Žakelj je zasukao rukave, upoznajući se sa timom koji je praktično juče sastavljen, a na terenu izgledao kao društvo preplaćeno na neuspjeh. U međuvremenu su rezultati i takav epitet razbjesnili i navijače, pa smo kroz jedan period, nakon polupraznih tribina, gledali verbalne i umalo fizičke obračune među ljutim pristalicama Budućnosti sa jedne i pojedinih igrača sa druge strane.
Bile su to mučne scene, tokom kojih je Budućnost praktično dotakla samo dno ove sezone. Jer, kada su u fokusu enormno nezadovoljstvo i neredi, a ne igra i rezultat, jasno je malo što štima, naprotiv. Istovremeno, a jako interesantno, svi koji vole Budućnost poslali su tihu podršku Žakelju u njegovom naumu da od ekipe napravi kompaktni tim, uhvativši se hrabro u koštac sa pritiskom i očekivanjima.
Inače staložen, slovenački trener i nekadašnji osvajač tamošnjeg Kupa sa Koper Primorskom, odjednom je pokazao svoju energičnost tokom utakmica, a nakon njih iz duše sa javnošću detektovao sve probleme koje sastav Budućnosti ima. Bilo je tu praktično nekih od osnovih koraka koje je trebalo napraviti u izgradnji tima, a tiču se profesionalnog rada, fokusa, borbe i poštovanja strategije.
U cijelom tom ludilu malo bi se ko snašao. Iako je Budućnost igrala na svaka tri dana u dvouglu ABA liga – Evrokup, Žakelj je usput, malo po malo, uspijevao da popravlja stvari. Kako je vrijeme prolazilo Budućnost se sve više dizala, počela da liči na organizovanu ekipu, a neke utakmice izgubila na jedno loptu zbog evidentnih repova iz bliske prošlosti.
Svejedno, pod njegovim vođstvom podgorički klub je u 21 utakmici ostvario 13 pobjeda, uz osam poraza, od čega je nekoliko suparnika imao u šaci, ali je morao da nauči i te lekcije na svojoj koži. I čini se da je svega dva i po mjeseca kasnije naučio.
Usput je Budućnost pet puta slavila i pet puta izgubila, često tijesno, u Evrokupu, gdje pred posljednje kolo ima tek matematičke šanse. Da je Žakelj od početka vodio priču teško je vjerovati da plavo-bijeli već sada ne bi bili u narednoj fazi evropskog takmičenja. No, kad bi bilo, što bi bilo…
Nakon pobjeda nad Trentom (dva puta), Borcem, Lietkabelisom, FMP-om, Šlonskom, Zadrom, Mornarom, Burgom, Krkom, Cibonom i Megom stigao je najveći test zrelosti i dvoboj sa Crvenom zvezdom u Morači. Beogradski klub je posljednjih osam međusobnih duela riješio u svoju korist, što je bila dodatna omča pritiska za trenera, ali nema problema. Tribine su ponovo bile krcate, motivisane i uvjerene da makar mogu da svjedoče egalu.
“Mislim da smo u momentu u kojem možemo da pružimo otpor Crvenoj zvezdi“, najavio je trener uoči utakmice i potom rečeno demonstrirao na parketu, puta dva.
Žakelj i njegov tim su u svim segmentima igre, nošeni sjajnim ambijentom, razbili evroligaša 22 razlike, čime je Budućnost ostvarila nad Zvezdom najubjedljiviju pobjedu u istoriji. To je jedan simboličan trijumf, uz onaj da je svojim pristupom vratio publiku i ponudio joj stručnost, sistematičnost, povjerenje i srčanost.
>>> Morača je ponovo neosvojiva tvrđava za Zvezdu
>>> Velika pobjeda, naša taktika je prošla ali ne treba stvarati euforiju
Od uloge vatrogasca, kojem je pružen šmrk u ruke pred timom koji je gorio na sve strane, strateg iz Postojne ne samo da je lokalizovao sve požare, već je u rekordno kratkom roku uspio da obnovi oštećene elemente i izgradi kuću koja, posebno kako sezona bude odmicala, može da proguta finansijski i igrački moćnije suparnike.
>>> VIDEO Fantastična atmosfera u Morači
U međuvremenu podgorička, kompleksna ali pravična publika, polako shvata koliko je Žakelj već do sada učinio za njihov klub, pa tako neki od navijača već sada traže da mu se produži ugovor i za sljedeću sezonu, kada bi mogao na miru da dodatno poboljša ekipu i maksimalno poveća njene takmičarske domete.
Po svemu prikazanom, u trenerskom i ljudskom smislu, Andrej Žakelj sa fenjerom u ruci izveo je Budućnost iz mračnog tunela, a zraci svjetlosti obasjali su sinoć Moraču kao potvrda da projekat konačno ide u pravom smjeru. U prilog tome svjedoči činjenica da je Budućnost sada dijametralno drugačija ekipa u očima suparnika, a ukoliko nastavi sa napretkom na proljeće bi svi oni koji joj se nađu na putu mogli da budu u velikim problemima.
Žakelj je isključivi tvorac tog mentaliteta.
