Na današnji dan prije 30 godina, 7. juna 1993, svjetski sport, posebno košarka, ostali su bez svog unikata – Dražena Petrovića.
Hrvatski košarkaš izgubio je život u saobraćajnoj nesreći na autoputu 9 kod njemačkog Denkendorfa u Bavarskoj. Bilo je oko 17:20 sati, četiri i po mjeseca prije njegovog 29 rođendana…
Petrović, jedan od najboljih igrača koje je region dao u svojoj istoriji, bio je prepoznat kao nevjerovatan talenat, ali istovremeno i radnik, koji je 24 sata živio košarku, trenirajući onda kada su ostali spavali.
Rođen je u Šibeniku, gradu Arsena Dedića, a za seniorski sastav lokalnog kluba zaigrao je sa svega 15 godina. Osvojio je 1983. Kup Radivoja Koraća, pogodivši dva slobodna bacanja za pobjedu nad Bosnom u finalu, ali je sjutradan titula oduzeta Šibenki zbog navodnog neregularnog suđena, a klub iz Dalmacije odbio da odigra majstoricu.
Nakon završenog prelaznog roka, Petrović je, prateći karijeru svog brata Aleksandra Petrovića, stigao u Cibonu. U svojoj prvoj sezoni dogodila se trostruka kruna – prvenstvo i Kup Jugoslavije te pobjeda nad Real Madridom (87:78) u finalu Kupa evropskih šampiona. U toj utakmici, odigranoj u Pireju, “košarkaški Mocart” postigao je 39 poena i nosio zagrebački klub do evropske krune.
Godinu kasnije vodio je Cibonu do odbrane krune, trijumfom nad Žalgirisom (94:82) u Budimpešti, dok je svoj treći evropski trofej osvojio 1987. protiv Skavolinija u finalu Kupa pobjednika kupova.
Uslijedila je jedna sezona u madridskom Realu. On još uvek drži rekord ACB lige u broju postignutih poena (42) i trojki (8) u finalnoj seriji, a osvojio je i Kup kralja protiv Barselone.
Nakon toga otisnuo se u NBA ligu. Dvije sezone nastupao je za Portland. Zbog male minutaže, na koju je bez zadrške ukazivao, na sopstveni zahtjev promijenio je sredinu i potom još dvije igrao za Nju Džersi (današnji Bruklin), u kojem je pokazao raskošno znanje, igrao gotovo svaku meč i izluđivao suparnike pod obručima, sa svih pozicija.
Dražen Petrović osvojio je ukupno sedam odličja sa reprezentacijom Jugoslavije. Bronza 1984. na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu, uz dva srebra 1988. u Seulu i 1992. u Berseloni.
Nakon bronze 1986. u Madridu na Svjetskom prvenstvu, 1990. u Buenos Ajresu stigao je do zlata preko Sovjetskog Saveza (92:75).
Identičan redosljed imao je na Evropskim prvenstvima. Najprije se dogodila bronza u Atini 1987, a potom zlato 1989. u Zagrebu, trijumfom nad Grčkom (98:77). Petrović je izabran u idealnu petorku prvenstva.
Njegove bravure, odgovornost i umijeće na parketu ostali su sinonim za jugoslovensku, hrvatsku i regionalnu košarku.
“Kad se lomio rezultat, a do kraja ostalo nekoliko sekundi, svi su znali da će on uzeti loptu. Svi su znali da će pogoditi. Tako je uvijek i bilo”, davni je opis jednog starijeg ljubitelja košarke, koji je na slikovit način opisao sve ono što je Dražen Petrović bio.
I zauvijek ostao.
