Kroz svoju istoriju Crna Gora je iznjedrila mnogo vrhunskih košarkaških trenera. Teško je nabrojati sve ljude koji su magičnu igru pod obručima dodatno oplemenili u našoj državi.
Neki od njih i danas su na velikoj sceni poput Duška Ivanovića koji u Evroligi vodi Virtus. Tu su naravno Dejan Radonjić koji je trenutno na klupi Bahčešehira, Zvezdan Mitrović koji predvodi Cedevita Olimpiju, ali i mnogi drugi.
Naravno, ne mogu se preskočiti trofejni stručnjaci kao što su Bogdan Tanjević, Duško Vujošević, ali i Luka Pavićević koji u Aziji radi sjajne stvari, a puno uspjeha je imao i na evropskom tlu.
Nove generacije crnogorskih košarkaških stručnjaka nadolaze, a među njima su sigurno sadašnji selektor Crne Gore Boško Radović, trener SC Derbija Petar Mijović koji je već vodio i Budućnost u svojoj karijeri, kao i Igor Jovović koji pored najvećih crnogorskih klubova ima iskustvo rada i u Njemačkoj.
Naviru i za trenerski posao „mlađe“ generacije, a jedan od predvodnika tog talasa svakako jeste 35-godišnji Marko Perović, trenutno pomoćnik u stručnom štabu Podgorice.
Čitav život je u košarci, a ljubav ka igri pod obručima rodila se od malih nogu kada ga je otac vodio na treninge Lovćena. Zarazio se toliko da neko vrijeme uopšte nije propuštao domaće utakmice cetinjskog kluba. Naravno, trenirao je košarku, ali kako su dolazili dani da pređe u seniore shvatio je da ga više privlači trenerski poziv.
Završio studije menadžmenta i poslovne psihologije, ali je od početka znao da je njegov put rezervisan za košarkaške dvorane. Prvi koji mu je dao priliku bio je Mirko Proroković koji ga je tada kao 24-godišnjaka pozvao da bude njegov pomoćnik. Vodio je uporedo i juniore Lovćena, a potom i mlađe selekcije KK Juniora sa kojima je osvajao medalje na raznim takmičenjima.
Nakon iskustva u cetinjskom klubu otišao je u Mađarsku gdje je u klubu Kečkemetu pratio treninge i rad čuvenog Gorana Miljkovića Finca. Inače, Miljković je u bivšoj Jugoslaviji bio selektor mlađih kategorija i mnoge velike zvijezde jugoslovenske košarke prošle su upravo kroz njegove ruke. Rad sa iskusnim stručnjakom promijenio je neke njegove poglede na košarku i taktiku.
Prešao je potom u Studentski centar gdje je glavni trener tada bio Nenad Trajković, a uporedo je obilazio košarkaške klinike i sticao iskustvo i kontakte. Posebno je ponosan što, kada god mu se ukaže prilika za takvo nešto, ima mogućnost da razgovara sa iskusnim trenerima poput Duška Vujoševića, Gorana Miljkovića, Luke Pavićevića, Andreja Žakelja, Dragana Radovića i ostalih.
„Smatram da je najbrži način da napredujem da razgovaram sa tim ljudima koji imaju tako veliko iskustvo i prije svega su vrhunski ljudi“, ističe Perović u razgovoru za Lob Sport.
Njegov trenerski talenat prepoznat je i od strane Petra Mijovića koji ga je pozvao da mu bude pomoćnik u Budućnosti. Međutim, njegov uspon na kratko su zaustavili zdravstveni problemi zbog kojih je morao da odustane prilike da bude pomoćnik u Budućnosti.
“Petru Mijoviću sam zahvalan do kraja života. Ogromno poštovanje za njega zato što je u tom momentu shvatio i razumio moju situaciju iako sam poslije mjesec dana napustio klub. Bio mi je velika podrška u tim momentima”.
Ipak, rad u ABA ligi ga je sačekao. Već u sljedećoj sezoni se vratio i odmah je dobio priliku da u SC Derbiju sarađuje sa Andrejem Žakeljom koji mu je u prvom momentu bio potpuna nepoznanica, ali potom je, kako naglašava, mnogo naučio od njega.
„Dao mi je potpunu slobodnu u radu i pripremama utakmica. Smatram da je dosta uticao na mene sa svojim karakterom koji donosi iz Slovenije kao i specifičnim načinom rada koji se sastoji od rada, discipline, fokusa i profesionalnosti iznad svega“, jasan je talentovani stručnjak.
Nakon toga uslijedio je poziv iz Podgorice i trenera Dragana Radovića, kojem je kako kaže mnogo zahvalan na pruženoj prilici iako je prethodno godinu dana bio bez kluba.
„Veliku zahvalnost dugujem Draganu Radoviću koji mi je pružio šansu da radim sa njim iako sam godinu dana bio bez kluba. Napravili smo odlične rezultate, došli do polufinala ABA 2 lige i ta prošla sezona je baš u lijepom sjećanju“.
Ove sezone je poslije nešto lošijeg starta Dragana na klupi zamijenio drugi – Boško Radović. Kako je Perović kazao selektor Crne Gore je nesebično tokom par mjeseci na klupi Podgorice prenio iskustvo koje je on stekao u radu sa svim selektorima naše države.
„Put za svakog trenera je da se radi sa iskusnim i dobrim trenerima, da možete da razgovarate sa njima, da žele da otkriju neke stvari. Boško Radović je čini mi se bio svim selektorima pomoćnik i nesebično je svoje veliko iskustvo prenio na mene i mislim da je to pravi put. Imao sam sreću da sam do sada radio sa mnogo dobrih trenera i sa nekima sa kojima nisam radio da sam imao mogućnost da gledam njihove treninge, imam njihov broj telefona da ih pozovem bilo kada za bilo šta iz košarke“, naglašava mladi stručnjak.
Sada je Perović pomoćnik Marku Sekuliću i kao mladi trenerski tandem guraju kroz ABA 2 ligu.
„Sa ljudima iz Podgorice imam fenomenalan odnos. Osjećam se kao da sam 10 godina u ovom klubu i zaista imam izvanrednu saradnju sa svim strukturama kluba“.
Bio je i pomoćnik Mladenu Ostojiću u kadetskoj reprezentaciji Crne Gore i to u jednoj od najboljih selekcija sa Fedorom Žugićem, Danilom Ivanovićem, Andrijom Grbovićem, Zoranom Vučeljićem, Lukom Bogavcem, Đorđijem Jovanovićem i ostalima.
Konstantno se unapređuje i uči. Prošle godine je bio sa timom Partizana na finalnoj seriji Košarkaške lige Srbije protiv Crvene zvezde i iz prvog reda gledao kako radi najveći evropski trener svih vremena Željko Obradović sa svojim pomoćnicima.
Kako kaže često razgovara sa drugovima koji košarku igraju na visokom nivou i ne zanimaju ga čisto taktičke stvari već i kako se igrači osjećaju, kako razmišljaju, šta im prija, a šta ne. To je naučio upravo od Obradovića kojem je te trenerske finese prenio najveći trener na ovim prostorima čuveni Aleksandar Nikolić.
Koliko je posvećen učenju i željan sticanja iskustva govori i to da se prijavio na Evroliginu akademiju za trenere „Head Coach Organisation“ gdje ima priliku da na svakih nekoliko dana sluša predavanja evroligaških i trenera iz Evrokupa te da postavlja pitanja i čuva sav dobijeni materijal.
Prethodnih dana nalazio se u Španiji gdje je stažirao u njihovoj reprezentaciji. Pričajući sa oduševljenjem o radu selektora Serđa Skariola priznaje da je na prvom treningu bio fasciniran i zatečen viđenim.
„Prvi trening sam bio malo i zatečen iskreno iako sam do sad radio u dobrim uslovima. Na terenu se pojavilo 15 igrača i 18 ljudi iz organizacije. Poseban trener za napad, poseban trener za odbranu, dva ili tri kondiciona trenera, glavni doktor, fizioterapeuti, ljudi zaduženi za medije, za opremu, za video analizu protivnika kao i ljudi koji su zaduženi da snimaju treninge i analiziraju ih. Veći broj okolo tima nego sami broj igrača. Sistem treninga nešto potpuno novo za mene, detalji koje prvi put vidim. Sve mlađe selekcije funkcionišu slično kao seniorska ekipa. Igraju slične napade i odbrane tako da igrači kad dođu u A tim znaju šta ih čeka“.
Svakodnevno ima priliku da razgovara sa Skariolom koji je kako kaže raspoložen da dijeli savjete njemu i njegovim mladim kolegama. Italijanski stručnjak je sa reprezentacijom Španije četiri puta bio šampion Evrope i jednom prvak svijeta. Tu su još bronza sa Evropskog prvenstva 2017. kao i dvije medalje sa Olimpijskih igara – srebro 2012. i bronza 2016. godine.
Na klupskom nivou bio je i NBA šampion pošto je prsten osvojio kao pomoćni trener Toronto Reptorsa.
O ozbiljnosti Crvene furije dovoljno govori to da na treninzima imaju dvojicu sudija koji obavljaju svoj posao pri treningu „pet na pet“.
„Svaki trening imaju dvojicu sudija u opremi kad krene igra pet na pet. Sve je organizovano uz ozvučenje glavnog trenera da mogu svi igrači da čuju, takođe i dva asistenta su ozvučena“, otkriva Perović.
Evroligin program za trenere na koji se prijavio traje do ljeta kada se održava veliki kongres u čuvenoj OAKA Areni gdje će se pojaviti svi treneri iz evroligaške organizacije. Imaće priliku da nekoliko dana prisustvuje treninzima i predavanjima najboljih evropskih godina.
Plan mu je da ostane u ovom programu i napreduje i naredne godine.
Kao što je već naglašeno trenutno je pomoćnik u stručnom štabu Podgorice i želi da se tu zadrži, napreduje i stiče neophodno iskustvo. Naravno, ambicija i ideja mu je da jednog dana postane prvi trener nekog kluba s obzirom na trenerski potencijal koji posjeduje. Ipak, za sada želi da nastavi da krči svoj put korak po korak i da, kada se za to ukaže prilika, pokaže sve što je naučio za više od 10 godina rada i učenja od vrhunskih trenera.
„Svako ko je u ovoj profesiji ima ambiciju i želju da jednog dana postane prvi trener. Veliki rizik nosi trenerski posao, posebno u Crnoj Gori i ja to znam, ali sam spreman na taj rizik. Već sam dosta rizikovao zato što sam dvije fakultetske diplome ostavio po strani. Nastaviću da učim i napredujem te da strpljivo čekam priliku“, zaključuje Marko Perović razgovor za Lob Sport.
