Profesionalni dizač pehara, sinonim za košarkaški klub Budućnost u poslednjoj deceniji, Suad Šehović, odlučio je u ponedeljak da okači patike o klin. Voljen od najvatrenijih navijača “plavih”, poštovan od protivničnih fanova. Teško da ove dvije stvari mogu i istoj rečenici na brdovitom Balkanu, gdje emocije prema svom klubu toliko proključaju da ih često zamijeni mržnja prema rivalu. Stariji od braće Šehović je jedan od rijetkih za koga riječi hvale imaju i domaća i protivnička publika. “Varvarima” se uvukao pod kožu nevjerovatnom borbenošću i nije otrcana fraza da je uvijek ostavljao srce na terenu, nije se libio da preuzme odgovornost u odlučujućim trenucima, “opali” i pogodi van linije 6,75, pogotovo iz njemu omiljenog ćoška. Protivnički navijači ga poštuju takođe zbog ratničkog duha li i elokventnog, kulturnog ponašanja, uvijek odmjernim izjava, bez potcjenjivanja i ponižavanja rivala.
Tridesetšestogodišnjak se za Lob Sport prisjetio početka trčanja za narandžastom loptom, rekvizitom koji mu je donio mnogo lijepih ali i onih drugih momen.
“Davno je sve počelo. Prve košarkaške korake napravio sam u bjelopoljskom Jedinstvu, morao sam naporno da radim da bi me primijetili ostali klubovi“, rekao je Šehović.
Kao talentovan košarkaš, Suad nije otišao utabanom stazom u najveći klub u državi, Budućnost, već zaobilaznicom.
“Kroz dobre igre u Jedinstvu zavrijedio sam poziv u juniorsku reprezentaciju Crne Gore, ali i sarajevsku Bosnu. Sa klubom iz glavnog grada Bosne i Hercegovine sam osvojio četiri titule, po dva nacionalna prvenstva i Kupa, bio kapiten, što mi je bila odskočna daska za Olimpiju. Ipak, mjesec i po dana od potpisa ugovora sa Ljubljančanima pretrpio sam tešku povredu koljena koja me pola godine odvojila od parketa i spriječila da tada, sa 24 godine zaigram Evroligu“, podsjeća Suad da život sportista nije med i mlijeko.
Bjelopoljac je internacionalnu karijeru gradio i u Ukrajini.
“Nakon oporavka sam potpisao sa Budiveljnik, kasnije igrao u Himiku. Iskreno, u tom momentu je došlo do zasićenja od inostranstva. Upravo tada je došao poziv predsjednika Budućnosti Dragana Bokana da se vratim u Crnu Goru i da pokušamo da napravimo nešto veliko i eto, poslednju deceniju sam proveo u Podgorici“.
Decenija Šehovićevog bitisanja u plavom dresu je zapravo najuspješniji period u istoriji Budućnosti, nakon zlatnog doba sa kraja prošlog i početka ovog vijeka.
“Napravljeno je zaista dosta u tih deset godina, osvojili smo praktično sve trofeje u domaćim okvirima, bili šampioni ABA lige“.
Kada se sve sabre, bogata karijera. Režiser je i sam dao ocjenu.
“Bilo je uspjeha i padova i na klupskom i repezentativnom planu, moglo je i bolje, moglo je da sve ispadne i gore. Kada se sve sabere i oduzme mogu reći da je ovo bilo jedno uspješno putovanje i životna etapa“.
KRALJ TROJKAŠA ABA LIGE
Suad je karijeru završio kao kralj trojkaša ABA lige. Dugogodišnji kapiten Budućnosti je u poslednjoj sezoni na vječnoj listi pretekao Sinišu Štembergera. Šehović je karijeru završio sa 406 ubačenih trojki, dok je hrvatski šuter imao tri manje. Individualna statistika ipak nije nikad previše interesovala Bjelopoljca. Uspjeh tima je bio uvijek na prvom mjestu.
“Juče je izašao podatak da sam po broju utakmica i poena takođe u top 10 košarkaša ABA lige, na šestoj, odnosno sedmoj poziciji. Naši mediji su praktično brojali tih poslednjih 15 trojki kako sam prilazio Štembergerovom rekordu, ali sam juče saznao još mnogo lijepih stvari o sebi koje kroz karijeru, iskreno nisam pratio. Osvojenih 25 raznih titula, od Bosne, preko Olimpije, Budiveljnika, do Budućnosti, izbor u najbolju petorku u veoma jakoj konkurenciji ABA lige u sezoni 2014-15… Ne da nisam mislio da mogu sve to postići već jednostavno u kolektivnom sportu malo razmišljaš o indiviudilanim stvarima, makar ja, ali na kraju kada sam pogledao i to je lijepa zaostavština“.
NAJLJEPŠE U SARAJEVU U PODGORICI
Vodio se Šehović onom narodnom “svuda pođi kući dođi”. Priznaje da se od svih destinacija najprijatnije osjećao u svojoj Crnoj Gori i regionu.
“Najljepše mi je bilo u gradovima gdje sam proveo najviše vremena. Utisak su svakako popravili uspjesi na profesionalnom planu. U Srajevu sam proveo pet i po godina i doživio dosta lijepih trenutaka. Bosnu smo vratili na veliku scenu, osvajali titule u konkurenciji Igokee i Širokog Brijega, bili smo u ABA ligi ozbiljna prepreka za sve ekipe, pogotovo u uzavreloj atmosferi dvorane “Mirza Delibašić – Skenderija”. U Podgorici sam takođe doživo puno lijepih momenata. Osvajanjem ABA lige smo vratili Budućnost u Evroligu, gdje nismo ostvarili zapažen rezultat ali smo upisali šest pobjeda nad najzvučnijim imenima evropske košarke. Šteta što se nismo zadržali duže od jedne sezone u elitnom rangu takmičenja. U Podgorici smo takođe ostvarili i mnoge reprezentativne uspjehe, izvadili prvu put vizu za Svjetsko prvenstvo, nedavno opet…“.
Tokom karijere je Šehović imao puno momenata za pamćenje ali i onih koje je želio da zaboravi.
“Bilo je dosta momenata koji su zaboljeli i kroz reprezentaciju i klub, ali to je sve dio sporta. Najljepši momenat u klupskoj karijeri je svakako osvajanje ABA lige sa ekipom Budućnosti. Isto tako, nisu mi dobro pali porazi u polufinalima plej-ofa regionalnog takmičenjima, pogotovo u sezoni kada smo ligaški dio završili na prvom mjestu, bili projektovani da budemo šampioni a ispali smo od Mege sa 0-2. To je zaista bio veliki udarac za nas. Nije bilo lako ni nakon ispuštenog vođstva od 2-0 u pobjedama protiv tadašnjeg evroligaša Cedevite, kada smo nakon dva poraza u Zagrebu izgubili i majstoricu u “Morači”. Što se tiče reprezentacije nevjerovatna je bila kampanja u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2013. u Sloveniji, svih 10 pobjeda u konkurenciji Srbije, Izraela, Islanda, Estonije i Slovačke. Najteži momenat u reprezentativnom dresu je bio poraz od Holandije, kada nismo uspjeli da se plasiramo na Eurobasket. To su neki porazi koji su nam se svima urezali u pamćenje i ostavili ožiljke. Kako se kaže, lopta je okrugla, čovjek kroz karijeru mora da doživi i radosti i tugu”.
NEKAD SE ČEKAO DNEVNIK DA VIDIŠ DA LI SI POZVAN U REPREZENTACIJU
Šehović se uvijek odazivao pozivima selektora i sa ponosom branio boje Crne Gore. Govorio je o kultu reprezentacije.
“Nekada se gledao dnevnik da vidiš da li će biti objavljen spisak i ko je na tom spisku, kasnije da li će se i tvoje ime naći tu. Bila je velika čast kada se nađeš i na širem spisku selektora, da ne govorim kada si na spisku putnka za velika takmičenja. Za reprezentaciju se uvijek daje sve od sebe i obući dres sa državnim grbom je jedna od najljepših stvari koja može da se desi nekom čovjeku“, priča sa sjetom Šehović.
Suad se vraća u zonu već rečenog:
“Ne mogu da se otmem utisku da je moja generacija mogla više u reprezentativnom dresu. Pamtim Evropsko prvenstvo u Sloveniji, kada smo u grupi savladali Sjevernu Makedoniju i Srbiju, izgubli od Letonije pola koša u poslednjoj sekundi, od Litvanije u produžetku, od Bosne i Hercegovine nakon vođstva od 15 poena. Smatram da smo imali kapacitet da tada napravimo nešto više od prolaska grupe… Ponavljam, iz mog ugla je nastup za reprezentaciju nešto što svako treba da vidi kao krunu karijere“, ujedno je Šehović poslao poruku mlađim naraštajima.
NA NOVOM ZADATKU: DA IGRAČI I TRENERI MISLE SAMO NA PARKET, DA BUDUĆNOST BUDE JAKA
Nekadašnji kapiten ostaje u Budućnosti, što je prirodan tok stvari. Šehović je istog dana kada je objavio kraj igračke karijere postavljen za zamjenika izvršnog direktora za sportska pitanja u klubu iz Njegoševog parka.
“Moj zadatak će biti komunikacija između sturučnog štaba i direktora kluba. Dobio sam zadatke da pomognem u funkcionisanju kluba i da zajedno radimo na sastavljanju ekipe i postizanja što boljih rezultata. Tek sam drugi dan na poslu tako da ne mogu nešto šire da kažem. Uvjeren sam da će mi ljudi koji su klubu pomoći da što prije uđem u sistem i da ćemo uspjeti u naumu da Budućnost i dalje bude kolektiv na visokom organizacionom nivou i da naravno, ako možemo učinimo se da dodatno poboljšamo funkcionisanje. Novi sam u ovom poslu i osjećam veliku zahvalnost i obavezu prema klubu i ljudima koji su me imenovali“.
Na konsatataciju da je svojim doprinosom tokom igračkih dana itekako zaslužio da ostane u klubu, Šuad je rekao:
“Ne razmišljam na taj način. Ljudi iz kluba su prepoznali da bih mogao da obavljam taj posao, tako da sam zahvalan, kako predsjedniku, tako i članovima Upravnog odbora koji su podržali taj predlog“.
Prisustvo još jedne legende kluba, uz Gavrila Pajovića, svakako će biti motiv više za mlade košarkaše.
“Biću uvijek tu za sve igrače i trenere. Cilj je upravo da uradimo sve da košarkaši i članovi stručnog štaba budu zadovolji i da razmišljaju samo o terenu. Svi smo na istom zadataku i idemo u smjeru da napravimo jaku Budućnost“, zaključio je na kraju Suad Šehović, uz obećanje da će u narednom periodu plavi dres nositi mnogo više mladih domaćih košarkaša nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.
Košarkaški tereni će bez Suada Šehovića biti siromašniji, a sa njim upravljačke strukture Budućnosti jače jer nam u sportskim organizacijama treba što više sportista, pogotovo uspješnih kao što je bio kapiten “plavih”.
