Nije bio adekvatno građen za košarku, mnogi su govorili da sa viškom kilograma nikada neće uspjeti. Ipak, Slobodan Boban Janković u prvi tim Zvezde je ušao sa 16 godina i postao jedna od ikona crveno-bijelih sa Kalemegdana. Decenija u Zvezdi, uz sezonu u Vojvodini, pa povratak u matični klub i titula MVP prvenstva, uprkos činjenici da je za nejveće rivale imao onaj tim Partizana koji je 1992. godine osvojio titulu prvaka Evrope, donijeli su mu transfer u Grčku. I naravno nastupe za reprezentaciju Jugoslavije.
U Panionisu je bio jedan od najboljih igrača, zbog svog specifičnog stila – kombinacija srčanosti i lucidnosti, uz nemilosrdno trpanje protivničkih koševa – igre ljubimac navijača. Sve do tog kobnog 28. dana aprila 1993. godine. Trenutka, milisekunde pomračenja uma koja je uništila život ovog – svi su govorili – omiljenog lika.
Tog dana Panionis je bio domaćin Panatinaikosu u četvrtom meču polufinala grčkog plej-ofa. Pri rezultatu 56:50 za atinske zelene, dogodio se jezivi trenutak koji je šokirao sve.
NESMOTRENOST+BIJES=PAKAO
Panionis je bio u napadu – Janković, koji je do tog trenutka postigao 17 poena, je dobio loptu na niskom postu, lako okreće Alvertisa i poentira. Alvertis međutim pada, što sudija Stelios Kukolekidis tumači kao ofanzivni faul Jankovića. Bobanova reakcija je bila šokantna. Shvatajući da mu je to peta lična greška, Boban se u bijesu zatrčava ka betonskoj konstrukciji koša i iz sve snage udara glavom u nju. Istog trenutka krvave glave i u velikim bolovima pada na parket, a saigrači i ljekarska ekipa dolaze da njega u namjeri da mu pomognu.
13 GODINA MUKE
Vrlo brzo je prebačen u bolnicu, gdje su se ljekari borili za njegov život. Zanimljivo je i da su se navijači iz dvorane odmah posle meča uputili u bolnicu. Preko 6.000 pristalica Panionisa proveli su noć ispred bolnice, čekajući informacije o stanju svog ljubimca. Velikim naporima spašen mu je život, ali je prilikom udarca glavom u konstrukciju koša povrijedio dva vratna pršljena, zbog čega je od tog trenutka postao nepokretan i ostatak života bio prinuđen da provede u invalidskim kolicima.
“Kad mi je sudija pokazao petu ličnu, nisam mogao da vjerujem. Krenuo sam prema njemu, ali sam shvatio da ako ga udarim, to neće na dobro izaći. Tada sam se okrenuo i reagovao onako kako sam. Na televizijskom snimku možete da primijetite da sam zastao jer sam u trenutku pomislio na posledice. Kad sam posle udarca pao na pod, nisam mogao da govorim. Počeo sam da se gušim i saigraču koji mi je prišao nekako sam uspio da pokažem da me okrene na leđa“, pričao je kasnije Janković.
Ubrzo posle povrede Jankovića, FIBA je odlučila da zaštita na konstrukciji koša mora da bude dodatno pojačana sunđerima, ne bi li se na taj način u budućnosti spriječili incidenti slični Jankovićevom.
Pošto je 13 godina proveo u invalidskim kolicima, uz korišćennje velikog broja ljekova protiv bolove, dobio je na težini i imao probleme sa srcem, koje ga je izdalo 28. juna 2006. Boban je, naime, putovao na Rodos na odmor. Iznenada mu je pozlilo i kapetan je usmjerio brod ka obližnjem Sirosu, međutim, prije ulaska u luku srce slavnog košarkaša prestalo je da kuca. Legendarni košarkaš, koji je za Zvezdu odigrao 326 utakmica i postigao 3.481 poen, preminuo je u 43. godini života. Istog dana, njegov sin Vladimir odigrao je maestralno za juniorski tim Panioniosa, postigavši 28 poena. Trenutno je Vladimir član AEK-a.
Panionios je u čast Slobodana Jankovića povukao iz upotrebe dres sa brojem osam, koji je on nosio.
