Svijetla slave i zvjezdane staze često imaju i drugu stranu medalje, o kojoj se malo priča. Pritisak sa kojim se suočavaju sportisti, često jako mladi, dovodi do brojnih problema psihološke prirode.
Jedan od njih je i slavni košarkaš Riki Rubio, koji je prošle godine završio karijeru u Barseloni, u 33. godini. U izjavu španskim medijima govorio je o tome kako je htio sebi da oduzme život.
“Jedne noći bio sam u hotelskoj sobi i jednostavno sam rekao: ne želim više da nastavim. Ne karijeru, nego život. Bilo je trenutaka kada je sve oko mene predstavljalo teret, kada sam mislio da moj život nema smisla“, izjavio je Rubio.
Riki je ponikao u Huventudu, a potom je dvije sezone u prvom mandatu igrao za Barselonu. Potom je nastupao 13 godina u NBA ligi, za Minesotu, Jutu, Finiks, Klivlend. Uz sve to, bio je i neizostavan član španske reprezentacije.
“Kada se osvrnem na karijeru, nikada nisam zadovoljan, jer nikada nije bilo dovoljno. Čak ni kada bih dobijao nagrade nisam bio ushićen – rekao bih sebi da sam prevarant, da to ne zaslužujujem“, izjavio je nekadašnji španski plejmejker.
O pritisku kroz koji mladi sportisti, praktično djeca prolaze, Rubio je govorio kroz primjer Lamina Jamala, koji iako tinejdžer, već je oslonac Barselone i španske reprezentacije.
“Odgovornost se prebacuje na dijete koje možda još nije spremno za to. Izgleda kao da sama činjenica da dobro igra fudbal znači da mora znati kako da se nosi sa svim ostalim. Da li je spreman za to? Da li se za to trenira?“, pita se Rubio.
