Pratite naše dnevne analize fudbalskih utakmica s fokusom na taktike, statistiku i formu timova – i budite korak ispred.
TIKET DANA – UTORAK
| Sat | Lobbet | Tip | Kvota |
|---|---|---|---|
| 18:45 | SLAVIJA PRAG – ARSENAL | 2 | 1.30 |
| 21:00 | ATLETIKO MADRID – UNION SŽ | 3+ | 1.50 |
| 21:00 | JUVENTUS – SPORTING | 1 | 1.97 |
| 21:00 | PSŽ – BAJERN | 1 | 2.50 |
Arsenal u ovom trenutku izgleda nezaustavljivo. Ruši sve pred sobom – i u Premijer ligi, i u Evropi. I ne samo da pobjeđuje, već to radi s lakoćom, preciznošću i samopouzdanjem koje trenutno malo koji tim može da prati. Sljedeća stanica – Prag. Protivnik – Slavija. I odmah da kažemo – očekuje se nastavak serije.
Pogled na ono što su Mikel Arteta i njegova ekipa uradili Atletiku dovoljno govori. Četiri gola u mreži ekipe Dijega Simeonea, i to u svega 13 minuta. Ali prava snaga Arsenala je u tome što taj učinak nije izuzetak – to je standard. Tri meča u Ligi šampiona, tri pobjede, nijedan primljen gol. U svim takmičenjima – sedam vezanih mečeva bez lopte u mreži. Ritam i nivo igre su konstanta, bez obzira na protivnika ili teren.
I to je ono što Slaviji predstavlja najveći problem. Češki tim jeste stabilizovao odbranu u posljednje vrijeme i u domaćem prvenstvu vezao pet utakmica bez primljenog gola, ali razlika između domaće lige i Arsenala je ogromna. Protiv Intera su primili tri komada, protiv Atalante nisu uspjeli da postignu gol, a i u ranijim susretima sa Arsenalom – nijednom nisu slavili. Posljednji put su izgubili 0:4. Kod kuće.
Zato nije presudno što Arsenal dolazi bez nekoliko važnih igrača. Nema Đekereša, Martinelija, Žezusa, Edegor, Haverca, ni suspendovanog Zubimendija – ali to je tim koji ima sistem. Ima zamjene. Ima automatizme. Norgard ulazi vjerovatno u startnu postavu za svoj debi u Ligi šampiona, Merino se već navikao na fleksibilne uloge, a tu su i igrači poput Trosara koji znaju kako se rješavaju ovakve utakmice.
Slavija će pokušati da se osloni na domaći teren, organizovanu odbranu i kreativnost Provoda, ali previše toga fali. Boril, kapiten i lider zadnje linije – povrijeđen. Nekoliko važnih igrača van stroja. A s druge strane – mašina koja ne pravi pauzu.
Jednostavno, sve ide u korist gostiju. Forma, kvalitet, iskustvo, sistem. Arsenal zna šta radi, zna kako da pobijedi, i zna da su ovakvi mečevi ključ za mirnu završnicu grupne faze. Zato, i bez previše napetosti, očekujte još jednu rutinsku pobjedu ekipe koja trenutno izgleda kao ozbiljan kandidat ne samo za prolaz – već za trofej.
ATLETIKO MADRID – UNION SŽ Tip: 3+
Kad se dvije ekipe sa ranama iz prethodnog kola Lige šampiona sretnu u Madridu, a obje iza sebe imaju mečeve sa četiri primljena gola, teško je ne očekivati otvorenu i dinamičnu utakmicu. Atletiko i Union dolaze s različitim iskustvima, ali sa istim ciljem – da reaguju. A to često znači – golovi.
Atletiko je ove sezone daleko od onog starog, “zatvorenog” tima kakav pamtimo. U tri evropska meča ove jeseni već su primili sedam golova. Pali su protiv Liverpula (3:2) i Arsenala (4:0), ali su između toga u Madridu demolirali Ajntraht sa 5:1. Ta goleada nije bila slučajnost – Simeoneova ekipa zna da napada, naročito kad igra pred svojom publikom. Metropolitano je već godinama njihova tvrđava: 10 pobjeda u posljednjih 11 mečeva u Ligi šampiona kod kuće govori dovoljno. Ali ta statistika krije i drugu stranu – na tim utakmicama često se igra brzo, direktno i efikasno.
Napad Atletika djeluje svježe. Alvarez i Grizman su pogađali protiv Sevilje, Serlot nastavlja da koristi svaki prazan prostor, a Baena dodaje dimenziju više iza napadača. Nema više čekanja – ovaj Atletiko ide na gol.
Union, s druge strane, možda jeste debitant u Ligi šampiona, ali se ponaša kao da nema šta da izgubi. To ih i čini opasnima. Nažalost po njih, ta otvorenost ih je koštala – primili su po četiri gola od Njukasla i Intera. Ali nisu spustili glavu. Naprotiv, u Belgiji su u naletu – lideri prvenstva, najbolji napad i najčvršća odbrana, a u posljednje tri utakmice postigli su čak devet golova.
Trener David Hubert preuzeo je tim sredinom oktobra i brzo ga osvježio. Union sada igra s više samopouzdanja, ali i dalje po istim principima – visoko, brzo, direktno. I to može biti mač sa dvije oštrice protiv Atletika.
Dakle, s jedne strane imamo domaćina koji pred svojom publikom napada kao nikad ranije, a s druge – gosta koji ne zna da igra zatvoreno. Union možda nema dovoljno defanzivne snage da zaustavi Atletiko, ali ima dovoljno hrabrosti i forme da ga natjera da odgovori na isti način. A kad se meč otvori, teško ga je zatvoriti.
Svi dosadašnji mečevi ovih timova u Ligi šampiona otišli su preko tri gola. I sve što vidimo u najavi ove utakmice upućuje na isti scenario. Tempo, forma, stil igre, ofanzivne opcije – sve ide ka još jednoj večeri u Madridu sa tri ili više pogodaka.
Utorak veče u Torinu nosi ozbiljan ulog – za Juventus, to nije samo borba za prve bodove u Ligi šampiona ove sezone, već i prilika da pokažu da se konačno kreću u pravom smjeru. Uz Spaletija na klupi i vidljiv zaokret u načinu igre, Stara dama više ne djeluje kao tim koji luta. Djeluje kao neko ko tačno zna šta radi – i ide po pobjedu.
Već protiv Kremonezea se vidjelo koliko su se stvari promijenile. Spaleti nije mijenjao formaciju na silu – zadržao je zadnju liniju sa trojicom u odbrani ali im je dodao strukturu i jasnoću. A onda pustio bokove da rade ono što najbolje znaju. Kostić i Kambijaso su igrali slobodnije, nosili igru naprijed, širili teren i konstantno ubacivali loptu u opasnu zonu. Rezultat? Pet velikih šansi, dva gola, i – ono što je još važnije – potpuna kontrola.
Upravo ta kontrola bila je ono što Juventusu dugo nedostaje – ne sterilno „držanje lopte“, već igra koja protivnika stegne i ne pušta. I to je sada temelj ove ekipe. S druge strane, Sporting dolazi u nezgodnom momentu. Niz pobjeda u domaćem prvenstvu podigao je samopouzdanje, ali putovanja u Italiju redovno im vraćaju realnost. Izgubili su tri posljednje utakmice u gostima u Ligi šampiona – svaki put 2:1. A u Torinu još nikada nisu slavili.
Pritom, imaju problema sa kadrom. Njihova odbrana je već dovoljno ranjiva i kada su svi zdravi, a sada – još tanja. Kad protiv sebe imaju bokove koji ne staju i vezni red koji sve više liči na mehanizam pod koncem, biće teško disati.
Jer sredina je postala Juventusovo oružje. Tiram, Lokateli i Kopmajners sve bolje funkcionišu zajedno. Trče, pritiskaju, razbijaju pokušaje kontri, a onda odmah lansiraju novu akciju. Spaleti od njih traži brzinu u razmišljanju i preciznost u egzekuciji – i počinje da dobija baš to.
Naprijed, Vlahović i Openda sve više liče na tandem koji može da riješi meč i iz polušanse. Vlahović djeluje kao da je ponovo gladan. I kad takav igrač nanjuši gol – malo toga stane između njega i mreže. Čak i Dejvid sad sjedi na klupi. Konkurencija se zaoštrila. Forma odlučuje.
Sporting, naravno, ima adute – Gonsalveš može izmisliti nešto iz ničega. Ali sve to vrijedi samo ako dobije prostor. A Juventus kod kuće – pogotovo u Evropi – ne ostavlja prostor. Dvadeset i jedna utakmica bez poraza na svom terenu u evropskim takmičenjima ne dolazi slučajno. To se gradi godinama – i od takvih serija se protivnicima vežu noge.
Zato – očekujte taktički čvrst meč. Juventus će usporiti ritam kad treba, ubrzati kad osjeti slabost, i gurati sve dok ne prelomí. Ovo je prilika da se okrene evropska stranica. A sve ukazuje da će je Juve ispisati tačno onako kako želi – pobjedom.
Večeras, Park Prinčeva će biti epicentar evropskog fudbala. Dva savršena tima, dvije mašine za golove, dvije ideje kako se dominira na najvećoj sceni. Ali samo jedna može da nastavi tim putem – i sve ukazuje da će to biti Pari Sen Žermen.
Na papiru, sve izgleda izjednačeno – PSŽ i Bajern imaju po devet bodova, bez greške u Ligi šampiona. Ipak, stvarnost je nijansiranija. PSŽ je taj koji je preživio krizu – bez Dembelea, Kvarachelije, Vitinje i Duea, sa povredama koje bi usporile svaku drugu ekipu. Ali njih nisu. Luis Enrike je posložio tim koji je nastavio da pobjeđuje, da drži vrh u Ligi 1 i Evropi, i da iz svake utakmice izlazi jači. Sada, kad su se gotovo svi vratili, izgledaju opasnije nego ikad.
Pogled na vikend – tanka pobjeda protiv Nice (1:0) u ligi, ali samo rezultat je bio „tijesan“. Na terenu – 77% posjeda, 2.29 očekivanih golova, konstantna opsada gola. To je ekipa koja zna da dominira, ali i da strpljivo čeka trenutak.
U Evropi, slika još impresivnija. Demolirali su Leverkuzen u gostima sa 7:2. Da, čak i uz crvene kartone i promašen penal protivnika, Parižani su pokazali šta znači razlika u klasi. Tempo, efikasnost, hladna egzekucija. Kad dobiju prostor – nema praštanja. A Bajern ostavlja prostor.
Bavarci su, ruku na srce, impresivni. Petnaest uzastopnih pobjeda, 54 gola, trojka Kejn – Olis – Dijaz gazi sve pred sobom. Ali… niko ih još nije natjerao da igraju na ivici. I tu je caka. Ovo je meč gdje se greške ne opraštaju.
Kompani i dalje mora da krpi odbranu – nema Dejvisa, pa bekovi postaju improvizacija – Lajmer, Bišof, možda čak i Stanišić. U napadu – da, opasni su. Ali ni blizu ne deluju stabilno kao PSŽ.
Ova utakmica je više od borbe za prvo mjesto. Ovo je test ko je zaista spreman da ide do kraja. A PSŽ ima ono što Bajern tek treba da pokaže – sposobnost da pobjeđuje i kad ne ide savršeno. Enrike to već zna. PSŽ već to radi. I u ovakvim utakmicama – to pravi razliku.