Pratite naše dnevne analize fudbalskih utakmica s fokusom na taktike, statistiku i formu timova – i budite korak ispred.
TIKET DANA – SRIJEDA
| Sat | Lobbet | Tip | Kvota |
|---|---|---|---|
| 18:30 | KOMO – VERONA | 1 | 1.67 |
| 20:30 | VENECIJA – SUDTIROL | 1 | 1.75 |
| 20:45 | VULVERHEMPTON – ČELSI | 2 | 1.85 |
| 21:05 | STRAZBUR – OKSER | 1 | 1.75 |
Ako je Komo ozbiljan u namjeri da napadne vrh tabele, onda ovakve mečeve mora da rješava – jasno, autoritativno i bez poklanjanja bodova. Verona stiže na obalu jezera kao idealan protivnik u idealnom trenutku. Bez pobjede u sezoni, sa četiri postignuta gola u osam kola, i bolnim navikama da prospe sve što napravi. A Komo? Komo djeluje sve zrelije.
Tim Seska Fabregasa ne zna za poraz još od kraja avgusta. Šest remija u posljednjih osam utakmica možda zamagljuje utisak, ali iza tih „ikseva“ stoji jasna slika – Komo je organizovan, disciplinovan i taktički precizan tim. Nisu to „mršavi“ remiji – među njima su i oni protiv Atalante i Kremonezea, ekipa iz gornje polovine tabele.
A sada dolazi Verona – tim koji se raspada pod pritiskom sopstvenih slabosti. Zanetijeva ekipa je u prošlom kolu imala 2:0 protiv Kaljarija… i uspjela da primi dva gola u posljednjih 15 minuta, uključujući i jedan u sudijskoj nadoknadi. To je već šablon, ne slučajnost.
Komo je kod kuće čvrst. Na Đuzepe Sinjagalji nema poraz ove sezone, a od četiri utakmice, dvije su dobijene, a dvije odigrane bez pobjednika – uz dva meča bez primljenog gola. U odbranu se vraća Rodriges, što dodatno zatvara prostor za protivničke napade. A naprijed? Tamo stvari rješava Niko Paz.
Sa četiri gola i četiri asistencije, Paz je trenutno jedan od najkonkretnijih igrača lige. Ima ritam, ima samopouzdanje.
Komo zna da je propustio šansu protiv Parme da skoči među prvih pet, ali nova prilika je tu. Inter je izgubio, Bolonja kiksala, sve je spremno da „bijelo-plavi“ naprave iskorak. I pritom – Verona nije pobijedila Komo još od 2004. godine. Dvije decenije bez trijumfa, a sad dolaze umorni, nesigurni i pritisnuti.
U ovakvim mečevima se gradi sezona. A Fabregas to dobro zna.
Na lagunskoj sceni, pod reflektorima stadiona Pjer Luiđi Penzo, Venecija ima šansu da potvrdi ono što svi već znamo – da je na svom terenu druga ekipa. Dolazak Sudtirola u dolazi u savršenom trenutku za domaće, koji su ranjeni porazom u prošlom kolu i željni brzog iskupljenja.
Ako je nešto konstanta u ovoj sezoni, to je da Venecija na svom terenu zna kako se igra za tri boda. Devet od ukupno 13 osvojenih poena stiglo je upravo na Penzu, gdje su pali mnogi, a jedini koji je uspio da odnese puni plijen bio je raspoloženi tim Ćezene. Sve ostalo – dominacija. I nije to samo stvar atmosfere ili poznate sredine. Ovo je tim koji kod kuće igra s više autoriteta, više tempa i jasnijom idejom.
Poraz od Kararezea prije nekoliko dana opet je pokazao staru boljku – slabosti u gostima. Ali upravo ta slika pojačava težinu onoga što Venecija prikazuje na domaćem terenu. Ovdje se ponašaju kao da imaju obavezu da diktiraju – i protiv Sudtirola će pokušati upravo to.
Sa Pohjanpalom i Busijem u vrhu napada, imaju konkretna oružja koja znaju završiti posao. Oba igrača imaju osjećaj za prostor i trenutak, a ako sredina Venecije uspostavi ritam, biće dovoljno lopti koje mogu pretvoriti u ozbiljne šanse. Uz to, domaći znaju kako da strpljivo “otvore” rivala, bez žurbe, ali sa stalnim pritiskom.
Sudtirol, s druge strane, dolazi u Veneciju u prilično opreznom izdanju. Već četiri kola nisu osjetili slast pobjede, a poraz od Ćezene dodatno ih je spustio na tabeli – sada su samo bod iznad plej-aut zone. Iako su do sada sve mečeve u gostima remizirali, važno je naglasiti protiv koga su igrali: timovi poput Mantove, Katancara, Peskare. Niko iz vrha, niko sa ovakvom domaćom formom.
I ne treba se zavaravati – Sudtirol zna da brani. Njihov stil je jednostavan: povući se, čekati, pa pokušati preko kontri, uz oslonac na Odogvua i Kaziragija. Ali kad na drugoj strani imaš ekipu koja zna da razbija niske blokove i ima dovoljno tehničke širine, taj plan lako može da se raspadne.
U srži ove utakmice je jedno pitanje – ko će kontrolisati sredinu? Ako Venecija nametne svoj ritam i ne dozvoli greške koje su ih koštale u gostima, kontrola će biti njihova. A kad oni drže konce, rijetko puštaju.
Utakmica možda neće donijeti goleadu ni vatromet, ali sve ukazuje na to da bi mogla donijeti ono što je Veneciji najpotrebnije – novu domaću pobjedu. Ovdje su najjači, ovdje znaju put do gola, a pred svojim navijačima – ne praštaju često. Sudtirol može da kalkuliše koliko hoće, ali u ovom trenutku, Venecija ima sve što je potrebno da uzme ono što traži.
Ako je Čelsiju negdje potrebna brza reakcija poslije poraza – to je Liga kup. A ako postoji protivnik koji im u ovom trenutku dolazi kao naručen, onda je to baš Vulverhempton. Ekipa bez ijedne ligaške pobjede, bez ritma, bez ideje. Idealna šansa da se Mareskina ekipa vrati na kolosijek i potvrdi da je onaj kiks protiv Sanderlenda bio samo – kiks.
Ne treba tu puno filozofije. Vulverhempton je u ozbiljnom problemu. Poslije devet kola Premijer lige imaju samo dva boda, a poraz od Barnlija (3:2) dodatno je srušio već krhko samopouzdanje. Istina, pobijedili su Vest Hem i Everton u prethodnim rundama Liga kupa, ali oba puta su profitirali više iz grešaka protivnika nego iz sopstvene igre. Sada dolazi Čelsi, a to je već ozbiljniji kalibar.
Kod Plavaca se stvari polako slažu. Poraz od Sanderlenda (2:1) jeste prekinuo seriju od četiri pobjede, ali ne briše ono što se gradilo prethodnih sedmica. Postoji plan, postoji sistem, i što je najvažnije – postoji konkurencija u timu. Čak i sa povrijeđenima i suspendovanima, Mareska ima luksuz da izrotira pola tima i opet izvede sastav koji zna šta radi.
Biće odsutni Mudrik, Palmer, Kolvil, Badiašil, Delap i Esugo, ali se vraća Malo Gusto, a najavljeni su i Lavia, Santos, Fofana, Hato… dovoljno materijala da se pokrije svaki dio terena. Tu je i Garnačo, koji je konačno upisao prvijenac protiv Sanderlenda – i sad mu je samopouzdanje na nivou.
Zanimljivo je i to što Čelsi zna da igra protiv Vulverhemptona. U posljednja dva duela – pobjede od 6:2 i 3:1. U Liga kupu su ih posljednji put razbili 6:0. Nije slučajno. Taj mečap im jednostavno odgovara. Brži su, konkretniji, bolje se snalaze u prostoru, a protiv ovako nesigurnog rivala – to obično bude presudno.
Vulverhempton pokušava da se uhvati za Kup kao za slamku spasa. Ali večeras na Molineu, dolazi tim koji traži iskupljenje. I zna kako da ga nađe. Sve što se moglo odmjeriti – kvalitet, forma, momentum, rotacija, motiv – ide na stranu gostiju. A kad je tako, prognoza je jasna. Ovo je meč koji Čelsi ne smije, ne može i ne bi smio da izgubi.
Ako postoji idealan trenutak da Strazbur prekine mini seriju bez pobjede – to je ovaj. Na stadionu de la Meno, pred svojim navijačima, protiv protivnika koji ne zna gdje udara. Sve se poklopilo. I forma. I ambijent. I momentum. Meč protiv Oksera stiže kao poručen.
Domaćin iza sebe ima bolan poraz u Lionu – ne zato što je bio slabiji, već zato što je izgubio kontrolu u pogrešnom trenutku. Paničeli je pogodio za rano vođstvo, ali je crveni karton za Dukurea sve poremetio. Primljeni gol u nadoknadi bio je samo vrhunac frustracije. Ipak, to nije pad. To je alarm da se ozbiljno odgovori – a Strazbur djeluje kao tim koji zna kako da odgovori.
Jer, na svom terenu ovaj tim izgleda kao druga ekipa. Na de la Meno su slavili u 10 od posljednjih 15 ligaških mečeva. Ove sezone već imaju tri pobjede iz četiri domaća kola. Publika, atmosfera, energija – sve ide u prilog Rozniorovom timu, koji od starta forsira visoki presing, napadački mentalitet i brze tranzicije. I naravno – koristi fenomenalnu formu Paničelija, koji već tri kola zaredom trese mreže i izgleda nezaustavljivo.
A s druge strane – potpuni haos. Okser se nalazi u zoni ispadanja, sa samo dvije pobjede iz devet kola. Tim koji ima problema u svim linijama, ali najviše – u napadu. Samo sedam postignutih golova u devet utakmica? Sve djeluje sivo, bezidejno i bezopasno.
Ni na gostovanjima nije ništa bolje. Četiri utakmice, jedan bod, tri poraza. Bez samopouzdanja, bez igre, bez rezultata. I kao da to nije dovoljno loše, tu je i činjenica da su tri puta zaredom izgubili od Strazbura, uz ukupnu gol-razliku 6:1. Nisu ni blizu da promijene taj niz.
Da stvar bude gora, srijeda im nikako ne leži – pet uzastopnih poraza u Ligi 1 kada igraju baš tog dana. Ako neko u njihovom taboru vjeruje u “crne dane”, onda vjerovatno već sad dižu bijelu zastavu.
Strazbur će biti bez Dukurea, ali to nije nešto što ova ekipa ne može da izdrži. Omobamidele i Mamadu Sar čine stabilan štoperski par, a sve ispred njih funkcioniše po planu. I to planu koji vrlo jasno cilja ka pobjedi.
Kada se sve sabere – forma, teren, individualni kvalitet, istorija duela i psihološki momenat – nema mnogo dileme. Strazbur ima sve što treba za trijumf. A Okser? Izgleda kao tim koji je samo došao da preživi još jednu lošu srijedu.
