Večeras nas očekuje drugo polufinale Svjetskog prvenstva u kojem će snage odmjeriti Engleska i Argentina.
Pored mundijalskog spektakla, igraju se i revanš mečevi prvog kola kvalifikacija za Ligu šampiona i Ligu konferencija, a u nastavku donosimo detaljne analize i prijedloge za Tiket dana.
TIKET DANA
| Sat | Lobbet | Tip | Kvota |
|---|---|---|---|
| 20:15 | Atert Bisen – KI Klaksvik | GG | 1.54 |
| 20:30 | Dečić – Liepaja | 1 | 2.95 |
| 21:00 | Egnatija – Petrokub | 1 | 1.78 |
| 21:00 | Engleska – Argentina | 2 | 3.10 |
Atert Bisen – KI Klaksvik Tip: GG
U Luksemburgu se sprema veče koje bi moglo da ostane upamćeno u istoriji tamošnjeg klupskog fudbala. Poslije prvog meča na Farskim Ostrvima, u kojem je KI Klaksvik slavio sa 2:1, revanš donosi sve ono što evropske kvalifikacije čini posebnim. Prednost gostiju jeste vrijedna, ali je daleko od sigurne. Dovoljan je jedan gol da potpuno promijeni tok utakmice, zbog čega je gotovo izvjesno da nas očekuje otvoren i sadržajan duel.
Atert Bisen nema mnogo prostora za kalkulacije. Zaostatak iz prvog susreta tjera domaćina da od prvog minuta traži gol, a takav pristup gotovo uvijek otvara prostor i protivniku. Gol Tijaga Rodrigeza na Farskim Ostrvima održao je nadu u prolaz i dodatno podigao samopouzdanje ekipe Pedra Tešeire, koja je poslije istorijske šampionske titule osvojila i Superkup pobjedom nad Diferdanžom.
Na svom terenu Atert Bisen igra znatno hrabrije i konkretnije. U posljednjih šest domaćih utakmica ostvario je pet pobjeda i postigao 12 golova, što dovoljno govori o kvalitetu u napadu. Koreje i Zegdana trebalo bi da budu glavne prijetnje po bokovima, gdje svojim prodorima mogu da naprave višak i otvore prostor za završnicu. Još važniji podatak je da je ovaj tim postigao gol na 27 od posljednje 31 takmičarske utakmice, što jasno pokazuje kontinuitet u napadu.
S druge strane, KI Klaksvik je odavno navikao na evropsku scenu. Iza sebe ima veliko iskustvo u kvalifikacijama i teško je očekivati da će se svih 90 minuta braniti. Naprotiv, Farani najbolje izgledaju kada osvoje loptu i brzo krenu u tranziciju. Tandem Kletskard – Frederiksberg već je ove sezone postigao ukupno 22 gola i predstavlja najveću opasnost za domaću odbranu. Kako bude odmicala utakmica, a Atert sve više rizikovao, prostora za njihove kontre biće sve više. Da Klaksvik zna da kazni takve situacije potvrđuje i podatak da je postigao gol na 12 od posljednjih 15 evropskih kvalifikacionih utakmica.
Kada se sagledaju svi faktori, teško je pobjeći od utiska da je tip GG najbolji izbor. Domaćin mora da napadne i traži pobjedu, dok gosti imaju dovoljno kvaliteta i iskustva da iskoriste svaki otvoren prostor. Tome u prilog ide i činjenica da je Klaksvik samo jednom sačuvao mrežu u posljednjih 11 utakmica, dok je na više od 80 odsto njegovih mečeva prolazio tip da oba tima postižu gol.
Sve ukazuje na revanš sa visokim ritmom, mnogo duela i velikih prilika na obje strane. U ovakvim utakmicama, kada jedna greška ili jedan pogodak mijenjaju kompletnu sliku dvomeča, najrealnije je očekivati da će se obje mreže zatresti.
Revanš u Tuzima donosi priliku da se ispravi ono što rezultat iz prvog meča nije pokazao. Iako je Liepaja u Letoniji slavila sa 1:0, utisak na terenu bio je potpuno drugačiji. Dečić je ostavio bolji utisak, kontrolisao veći dio susreta i pokazao da ima kvalitet da pred svojim navijačima osigura prolaz.
Prva utakmica praktično se prelomila već u 21. minutu, kada je kapiten domaćih Marvin Martins dobio direktan crveni karton zbog grubog starta. Dečić je potom više od sat vremena imao igrača više, dominirao u posjedu i stvarao prilike, ali nije uspio da pronađe put do gola. Umjesto toga, jedna greška u odbrani bila je dovoljna da Amar Hajdara izbaci Oloka Odea u šansu, a najbolji strijelac Virslige rutinski je savladao Radoševića za jedini pogodak na utakmici.
Konačan rezultat ne oslikava odnos snaga. Dečić je imao 63 odsto posjeda lopte, uputio 17 udaraca prema golu naspram devet protivnika. Sve je funkcionisalo osim realizacije, a upravo je to segment koji bi u revanšu mogao napraviti razliku.
Dodatni razlog za optimizam našeg predstavnika leži u činjenici da Liepaja na strani ne izgleda ni približno sigurno. Porazi od Rige, Daugavpilsa i Grobiņe pokazali su da ova ekipa ima ozbiljnih problema na gostovanjima. Uz to, u Tuzima neće moći da računaju na suspendovanog kapitena Martinsa, koji je ključna figura u posljednjoj liniji tima. Njegovo odsustvo moglo bi da bude veliki problem za ekipu koja najveći dio igre zasniva na čvrstoj odbrani i niskom bloku.
Očekuje se da Dečić od prvog minuta nametne ritam, baš kao u prvom susretu. Brnovićev tim je pokazao da zna kako da probije bokove i stvori pritisak, ali će ovoga puta morati da bude konkretniji u završnici.
S druge strane, Liepaja ni statistički ne uliva previše povjerenja kada je riječ o evropskim gostovanjima. Riječ je o ekipi koja teško dolazi do golova i uglavnom se oslanja na pojedinačne akcije i kontre.
Kada se sve sabere, Dečić ima mnogo razloga da vjeruje u pobjedu. Igra iz prvog meča bila je bolja od rezultata, protivnik dolazi oslabljen i daleko slabije izgleda na strani nego kod kuće, dok će podrška sa tribina sigurno biti dodatni vjetar u leđa domaćinu. Ako ponove izdanje iz Letonije i budu konkretniji pred golom, imaju sve što je potrebno da upišu pobjedu i uz malo sreće prodju dalje.
Prvi meč u Kišinjevu ostavio je utisak da je Egnatija napravila mnogo veći posao nego što to sam rezultat 1:1 pokazuje. Na papiru je sve i dalje otvoreno, ali način na koji je albanski šampion došao do tog remija daje mu ozbiljnu prednost pred revanš. Ekipa Nevila Dedea pokazala je ono što često pravi razliku u evropskim kvalifikacijama – mirnoću, disciplinu i karakter kada je bilo najteže.
Gosti su doživjeli hladan tuš već u prvom minutu, kada je Popesku pogodio za vođstvo Petrokuba. Mnoge ekipe bi se nakon takvog početka raspale, posebno na prvoj zvaničnoj utakmici poslije duže pauze, ali Egnatija nije izgubila glavu. Strpljivo je vratila kontrolu nad utakmicom, a nagrada je stigla u 35. minutu kada je Krieziu pogodio za 1:1.
Pravi ispit uslijedio je pred odlazak na odmor. Crveni karton Albana Aleksija natjerao je goste da cijelo drugo poluvrijeme igraju sa desetoricom. Uprkos tome, Petrokub nije pronašao put do gola. Egnatija je zatvorila prilaze svom golu, odigrala taktički veoma zrelo i pokazala da zna kako da sačuva rezultat kada je pod najvećim pritiskom. Takva partija sigurno će dodatno podići samopouzdanje pred revanš na domaćem terenu.
S druge strane, Petrokub može da žali za propuštenom šansom. Imao je skoro cijelo drugo poluvrijeme igrača više, ali nije uspio da slomi rivala. To nije prvi put da moldavski šampion ima problema u završnici. I protiv Baltija u prvenstvu stvorio je dovoljno prilika, ali je ponovo zakazala realizacija. Kada se takvi mečevi ponavljaju, teško ih je nazvati slučajnošću.
U Rogožini bi slika na terenu trebalo da bude drugačija. Egnatija će imati podršku svojih navijača, neće biti prinuđena da se samo brani i može se očekivati mnogo hrabriji pristup. Domaći će pokušati da nametnu ritam od samog početka, igraju agresivnije i visoko pritiskaju protivnika, dok će Petrokub ponovo morati da traži rješenja protiv dobro organizovane odbrane.
Utisak je da je psihološka prednost potpuno na strani albanskog šampiona. Egnatija je u prvom meču preživjela rano primljen gol, izjednačenje, pa cijelo poluvrijeme sa igračem manje, i ipak ostala neporažena. Takve utakmice često odlučuju dvomeče, jer ekipi daju dodatno samopouzdanje pred revanš.
Zbog svega viđenog, pobjeda Egnatije djeluje kao najrealniji ishod. Albanski šampion ostavio je bolji utisak u prvom susretu, pokazao više karaktera i taktičke discipline, a uz podršku domaće publike ima odličnu priliku da potvrdi plasman u narednu rundu kvalifikacija.
Polufinale Svjetskog prvenstva donosi duel kakav fudbal zaslužuje. Argentina i Engleska ponovo ukrštaju koplja u meču koji donosi mnogo više od borbe za finale. Rivalstvo sa bogatom istorijom dobija novo poglavlje, a ulog nikada nije bio veći. Engleska sanja prvo finale Mundijala još od 1966. godine, dok Argentina želi da napravi još jedan korak ka odbrani svjetske titule.
Kada se igraju ovakve utakmice, iskustvo često pravi razliku. Argentina je kroz istoriju bila besprijekorna u polufinalima Svjetskog prvenstva, slavivši u svih šest dosadašnjih nastupa u ovoj fazi. To nije slučajnost, već pokazatelj mentaliteta ekipe koja zna kako se pobjeđuju najveće utakmice.
Skalonijev tim već mjesecima djeluje kao dobro podmazana mašina. Argentina je vezala 13 pobjeda zaredom, a na Mundijalima nije izgubila još od šokantnog poraza na startu turnira u Kataru. Ono što ovu reprezentaciju izdvaja nije samo kvalitet, već sposobnost da pronađe način do pobjede i kada stvari ne idu po planu. To su pokazali protiv Egipta, kada su nadoknadili dva gola zaostatka u samoj završnici, ali i protiv Švajcarske, gdje su strpljivo čekali svoju šansu prije nego što je Alvarez riješio pitanje pobjednika.
U napadu Argentina izgleda izuzetno moćno. Sa 17 postignutih golova na turniru nadomak su nacionalnog rekorda, a utisak je da protivnicima stvaraju probleme iz gotovo svake situacije. Lionel Mesi možda više ne igra u istom ritmu kao prije deset godina, ali i dalje ima sposobnost da jednim potezom promijeni tok utakmice. Uz njega, Hulijan Alvarez donosi energiju, konstantan pritisak i osjećaj za gol koji protivničkim odbranama zadaje velike probleme.
Jedan od ključnih razloga zbog kojih prednost ide Argentini jesu prekidi. Engleska je tokom turnira pokazala dosta nesigurnosti u odbrani nakon kornera i slobodnih udaraca, a upravo je to segment igre koji Argentinci koriste vrhunski. Mesi i Mekalister odlično sarađuju u tim situacijama, a četiri gola iz prekida dovoljno govore koliko su opasni kada se protivnik makar na trenutak opusti.
Ni Engleska, naravno, nije bez aduta. Belingem, Kejn i ostatak ekipe imaju kvalitet da ugroze svakoga, ali utisak je da Tuhelova selekcija nije pronašla potrebnu stabilnost u odbrani. I sam njemački stručnjak nije skrivao nezadovoljstvo nakon prethodnih utakmica, posebno zbog sporih reakcija svoje posljednje linije. Protiv ekipe kakva je Argentina, svaki takav trenutak nepažnje može skupo da košta.
Kada se sve sabere, Argentina djeluje kao kompletnija i sigurnija reprezentacija. Aktuelni šampion igra sa mnogo samopouzdanja, ima kontinuitet rezultata, iskustvo igranja velikih utakmica i dovoljno individualnog kvaliteta da odluči ovakav meč. Engleska će sigurno imati svoje periode dobre igre, ali djeluje da su Argentinci u ovom trenutku korak ispred.
Zbog svega navedenog, pobjeda Argentine nameće se kao najrealniji izbor za ovaj duel i plasman Gaučosa u novo finale Svjetskog prvenstva.
