Dok Embape i Haland garantuju spektakl, na ovom meču se krije mundijalska sigurica

Danas nas na Mundijalu čekaju četiri ozbiljna duela gdje bodovi kroje sudbinu u grupama.  

Prošli smo kroz formu, statistiku i stanje u ekipama da bismo vam izvukli jasne i logične tipove za klađenje.  

Pratite naše svakodnevne analize Svjetskog prvenstva i budite korak ispred. 

ARGENTINA – AUSTRIJA Tip: ug tim2 1+ (Austrija će postići jedan ili više golova) 

Svi pogledi javnosti biće uprti u Argentinu, koja nakon ubjedljivih 3:0 protiv Alžira i novog bljeska Lionela Mesija drži vrh grupe J i djeluje prilično samouvjereno. Dok se širom svijeta analizira forma aktuelnih šampiona, naš fokus je ipak na drugoj strani. Austrija u ovaj meč ne ulazi sa bijelom zastavom, već sa veoma opipljivim razlozima da vjeruje kako može zatresti mrežu velikog rivala bar jednom. 

Da bismo razumjeli zašto je ovaj ishod potpuno realan, moramo se odmaknuti od same teorije o nepobjedivosti Argentine. Ekipa koju sa klupe vodi Lionel Skaloni ima impresivan niz od osam pobjeda, ali ta naizgled savršena defanzivna slika krije pukotine koje ozbiljan protivnik može da iskoristi – u tom uspješnom periodu ipak nijesu uspjeli da sačuvaju mrežu u dva navrata. Ono što je ključno za predstojeći duel jeste razlika u klasi i iskustvu između prethodnog protivnika Argentine i Austrije. Dok je Alžir platio ceh svojoj mladosti i neiskustvu na velikoj sceni, Austrijanci na teren izmještaju balansiran sastav sa prekaljenim igračima raspoređenim na svim djelovima terena. To donosi stabilnost koja sprečava paniku pod pritiskom, a ujedno otvara prostor da se iskoristi eventualno potcijenjivanje od strane Gaučosa, koji bi nakon lakog starta mogli ući u meč sa dozom opuštenosti. 

Takođe, karakter same austrijske selekcije ne dozvoljava im pasivnost. Strateg Ralf Rangnik bio je izuzetno nezadovoljan reakcijom svoje odbrane u pobjedi nad Jordanom od 3:1, kada je nakon lošeg pokušaja visokog presinga lijeva strana ostala potpuno izložena, što je rival iskoristio za izjednačenje u pedesetom minutu. Činjenica da je ovaj šezdesetsedmogodišnji stručnjak javno ukazao na taj propust govori o težnji ka perfekcionizmu, ali i otkriva da Austrija ne namjerava da promijeni svoj napadački identitet. Oni su svjesni da protiv Argentine pokušaj odbrane sopstvenog gola tokom svih devedeset minuta izgleda kao uzaludan posao. Zato će njihov odgovor ponovo biti igra prema naprijed, gdje su protiv Jordana pokazali izuzetnu upornost, čekajući autogol rivala u sedamdeset šestom minutu, a potom i potvrdivši trijumf preko Marka Arnautovića koji je bio precizan sa bijele tačke u dvanaestom minutu sudijske nadoknade. 

Ta sposobnost da se pronađe put do mreže, čak i kada utakmica ne teče idealno, potvrđena je podatkom da je Rangnikova ekipa postigla najmanje dva gola u četiri od posljednjih šest takmičarskih mečeva. Kada zagrebemo dublje i pogledamo širi uzorak od posljednjih dvadeset utakmica, napadačka oštrina Austrije dobija puni smisao u kontekstu ovog meča. Sa trinaest pobjeda, četiri remija i tri poraza, oni su u tom periodu postigli čak 47 golova. Sa prosjekom od 2,2 pogotka po meču, njihov napadački učinak je u čistim brojkama čak blago iznad argentinskog u istom vremenskom okviru. Što je još važnije za našu priču, oni su zatresli mrežu u jedanaest od posljednjih dvanaest susreta, odnosno u osamnaest od posljednjih dvadeset. To nije plod trenutne inspiracije ili sreće, već jasan dokaz funkcionalnog i uigranog napadačkog sistema koji konstantno daje golove bez obzira na ime protivnika. 

Na kraju, ne smijemo zanemariti ni psihološki momenat koji često rješava ovakve utakmice. Austrija se nalazi na pragu istorijskog uspjeha i plasmana u nokaut fazu Svjetskog prvenstva prvi put nakon 1982. godine, a sam značaj ovog rezultata je još veći ako se zna da im je ovo prvo učešće na planetarnoj smotri od 1998. godine. Motivacija u taboru Austrijanaca je na vrhuncu, a istorija međusobnih duela, iako siromašna i daleka, pamti da su 1990. godine uspjeli da izvuku remi 1:1. Današnja generacija ima i kvalitet i prepoznatljiv stil koji se oslanja na postizanje golova.  

Svi navedeni odnosi na terenu, napadačka konstantnost Austrije i sitne pukotine u odbrani Argentine, prirodno vode ka zaključku da nas čeka meč u kojem će Rangnikovi izabranici pronaći način da matiraju protivničkog golmana. 

FRANCUSKA – IRAK Tip: 1 i 4+ golova 

Kada se na velikom turniru poput Svjetskog prvenstva sastanu bivši šampioni i selekcija koja tek traži svoje mjesto pod suncem, javnost obično unaprijed upiše bodove favoritu. Ipak, iskusno fudbalsko oko u meču između Francuske i Iraka, koji se igra u ponedjeljak veče u Filadelfiji, ne vidi samo rutinski posao za “trikolore”, već utakmicu koja stilski garantuje otvoren fudbal i ozbiljnu goleadu. Francuska želi da već u drugom kolu grupe I obezbijedi plasman među 32 najbolje ekipe, dok Irak, nakon teškog poraza na startu, nema luksuz da se povuče i čeka sudbinu. Sve ukazuje na to da ćemo gledati predstavu u kojoj će mreže ponovo podrhtavati najmanje četiri puta, a razlozi za to kriju se u taktičkim postavkama i načinu na koji se vrline i mane ovih timova sudaraju na terenu. 

Francuska u ovaj duel ulazi sa jasnom namjerom da demonstrira silu, ali i sa hroničnim problemom koji direktno ide u prilog našem tipu. Ekipa koju predvodi Didije Dešan pokazala je u pobjedi nad Senegalom od 3:1 da posjeduje nevjerovatnu napadačku moć, ali i neshvatljivu ranjivost u defanzivi. Podatak da su postigli pogodak na posljednjih 14 utakmica, a da su u čak 13 od njih tresli mrežu više puta, dovoljno govori o njihovom mentalitetu. Istinska zvijezda turnira, dvadesetsedmogodišnji Kilijan Embape, ponovo je pronašao mirnu luku pod Dešanovom komandom, daleko od klupskih pritisaka. On je već u prvom meču ispisao nove stranice istorije, pretekavši Olivijea Žirua na listi najboljih strijelaca francuske reprezentacije svih vremena, dok je ujedno oborio i rekord legendarnog Žista Fontena po broju golova na Mundijalima za francuski tim. Kada uz njega imate raspoložene mlade snage poput Bredlija Barkole, koji je postigao prelijep gol protiv Senegala, jasno je da se iračkoj odbrani sprema pakleno veče. Međutim, ono što ovu utakmicu vuče ka velikom broju golova jeste činjenica da Francuzi već šest uzastopnih mečeva nijesu uspjeli da sačuvaju svoju mrežu, što je potvrdio i utješni pogodak Ibrahima Mbajea u prošlom kolu. 

Sa druge strane, Irak dolazi ranjen nakon poraza od Norveške rezultatom 4:1, gdje ih je kaznio raspoloženi Erling Haland. Ipak, njihov selektor, bivši strateg Australije Grejem Arnold, nije očajavao nakon meča. Arnold postavlja ekipu u kompaktan sistem 4-4-2, nastojeći da kroz usku formaciju zaštiti kazneni prostor, a da zatim preko Ajmena Huseina, Alija Al Hamadija i Zidana Ikbala organizuje brze kontranapade. Ta strategija ima smisla i donijela im je golove u devet od posljednjih 11 utakmica. Irak, dakle, posjeduje napadački nerv i zna kako da iskoristi ponuđeni prostor, a protiv francuske odbrane koja redovno prima golove, ta šansa će se sigurno ukazati. 

Upravo ta kombinacija iračke sposobnosti da postigne gol iz kontre i njihove sklonosti ka kardinalnim defanzivnim greškama pod pritiskom, otvara vrata za goleadu u Filadelfiji. Kada uski blok Iraka počne da puca pod naletima francuskih zvijezda, Dešanov tim će nemilosrdno kažnjavati svaku pukotinu, baš kao što je to uradila i Norveška. Istorija i statistika ovdje samo potvrđuju ono što se vidi na terenu – Irak je izgubio sve četiri utakmice koje je ikada odigrao na svjetskim prvenstvima, a u posljednjih šest mečeva upisao je čak četiri poraza. S obzirom na to da su na premijeri Francuske viđena četiri pogotka, te da je na četiri od posljednjih šest mečeva “trikolora” granica četiri gola lagano prebačena, sve osim efikasne pobjede Francuske bilo bi prvorazredno iznenađenje. Utakmica ima sve sastojke za fudbalski festival u kojem će francuski kvalitet prelomiti pobjednika, ali gdje će stil igre oba tima garantovano donijeti četiri ili više golova na meču. 

NORVEŠKA – SENEGAL Tip: GG 

Meč u Ist Raderfordu između Norveške i Senegala donosi sudar ekipa koje iz različitih pozicija gledaju ka istom cilju, a to je prolaz među 32 najbolje selekcije svijeta. Norvežani su trenutno na vrhu grupe I, puni samopouzdanja nakon uvodne pobjede, dok afrički lavovi traže slamku spasa nakon startnog poraza. Ono što izdaleka može izgledati kao rezervisano taktičko nadmudrivanje, izbliza, djeluje kao klasična utakmica u kojoj odbrane nemaju nikakve šanse da sačuvaju svoj gol. Ovdje ne pričamo o golom zbiru brojki, već o stilu igre, kvalitetu napadačkih linija i imperativu koji oba tima vuku sa sobom, što nas nezaustavljivo vodi ka predosjećaju da ćemo vidjeti golove na obje strane. 

Norveška je u prvom kolu demonstrirala zastrašujuću moć protiv Iraka, gdje je slavila sa ubjedljivih 4:1. Selektor Stale Solbaken je uspio da povrati onaj nemilosrdni mentalitet iz kvalifikacija u kojima su proprotutnjali sa svih osam pobjeda. Kada u špicu imate takvu silu kao što je Erling Haland, vaš napadački plan je u startu napola riješen. On je na svom prvom startu na mundijalskoj sceni već do odlaska na odmor spakovao dva komada, pokazavši da ga je nemoguće ukrotiti. Kada toj sirovoj snazi dodate skok-igru Lea Estigora nakon prekida i stalni pritisak koji natjera protivnika na greške, poput autogola koji je sebi pripisao Ajmen Husein, jasno je da Skandinavci mogu zatresti mrežu bilo kome na planeti. Podatak da su u posljednjih dvadeset mečeva samo jednom ostali bez postignutog gola najbolje oslikava njihovu ofanzivnu konstantnost. Međutim, taj napadački luksuz ima svoju jasnu cijenu na drugoj strani terena. Solbakenov tim jednostavno ne umije da se brani u kontinuitetu. Nisu primili gol svega jednom u posljednjih sedam utakmica, a kapitulirali su u svakoj od prethodne tri. Čak i kroz njihov trenutni niz od četiri meča bez poraza prožima se jasna defanzivna nestabilnost, koja se nadovezuje na lošije partije iz pripremnog perioda kada su dobili samo jedan od četiri prijateljska meča. 

Sa druge strane, Senegal u ovaj meč ulazi pod ogromnim pritiskom, ali sa statusom tima koji je sposoban da ugrize i najveće. Poraz od Francuske u prvom kolu ostavio je ožiljke, ali igra koju su prikazali protiv vicešampiona svijeta govori da se neće predati bez žestoke borbe. Selektor Pape Tjav, koji je sa klupe gledao istorijski trijumf nad Francuzima 2002. godine, sada proživljava teške trenutke na trenerskoj poziciji jer rizikuje četvrti uzastopni meč bez pobjede. Ipak, napadačka produkcija njegovog tima uopšte nije sporna. Iako su poklekli pred naletima Embapea, koji je postigao dva gola, i Barkole, Senegalci su pokazali da imaju rješenje u napadu. Njihov osamnaestogodišnji dragulj iz Pari Sen Žermena, Ibrahim Mbaje, postigao je gol koji je potvrdio njegov ogroman potencijal. Njegova nevjerovatna brzina i dribling sa krilnih pozicija pravili su ozbiljne probleme Francuzima, a biće još opasnije oružje protiv umornih norveških defanzivaca u kasnijoj fazi utakmice. Senegal je i prije turnira igrao mečeve visokog intenziteta, poput poraza od Amerike sa 3:2 i remija bez golova sa Saudijskom Arabijom, što ponovo ukazuje na ekipu koja ima problema u zadnjoj liniji, ali posjeduje kvalitet da postigne gol iz svake situacije. 

Sada, kada se ove dvije realnosti spoje na terenu u Ist Raderfordu, dobijamo savršen recept za obostranu efikasnost. Norvežanima pobjeda donosi ovjeru plasmana u narednu rundu i skidanje pritiska pred meč sa Francuskom, pa sigurno neće kalkulisati niti se povlačiti. Senegal, s druge strane, nema luksuz da čeka; poraz ih praktično eliminše sa turnira ili u najboljem slučaju seli na margine borbe za treće mjesto. Kada tim sa takvim napadačkom arsenalom kakav ima Norveška naiđe na protivnika koji mora da juriša od prvog minuta, prostor za kontranapade i tranziciju se otvara sam od sebe. Istorija nas uči da ove dvije selekcije prosto garantuju golove na obje strane kada se nađu u ovakvom kontekstu. Sedam od posljednjih osam mečeva Norveške završeno je tako što su obje ekipe zatresle mrežu. Senegal prati sličan ritam – na tri od njihova posljednja četiri meča prolazila je ova opcija, dok na samim završnicama Svjetskog prvenstva već tri utakmice zaredom ne znaju za meč u kojem nijesu primili i dali gol. Čak i ako se vratimo unazad, na njihov jedini međusobni prijateljski duel u kojem je Senegal slavio sa 2:1 protiv Norveške u kojoj su tada igrali Džon Arne Rise i Brede Hangeland, a golove za Lavove terange postizali Musa Ndiaje i Babakar Mbaje Gej, vidimo da je tradicija otvorenog fudbala u ovim duelima davno uspostavljena. Sve na terenu i oko njega ukazuje na to da nas čeka dinamičan meč u kojem će napadači diktirati tempo, a defanzivci teško pronalaziti rješenja. 

JORDAN – ALŽIR Tip: 2 

Oko sedmicu nakon uvodnih poraza na Svjetskom prvenstvu, ponedjeljak veče na stadionu San Francisco Bay Area donosi nam susret ekipa koje očajnički traže svoje prve bodove u grupi J. Alžir u ovaj meč ulazi sa jasnim statusom favorita, ne zbog samog imena, već zbog opipljivih faktora koji u modernom fudbalu prave razliku. Dok debitant Jordan još uvijek zakoračuje na najvećoj sceni, sjevernoafrička selekcija, kojoj se uoči turnira davala znatno veća šansa za osvajanje trećeg mjesta u grupi, ima imperativ da opravda svoj rejting i pokaže zrelost. 

Jordan je na svom debiju protiv Austrije pokazao nevjerovatnu borbenost, ostavši u igri sve do 12. minuta sudijske nadoknade drugog poluvremena prije nego što je poklekao sa 3:1. Taj podatak, iako pruža utjehu navijačima da momci koje vodi Džamal Selami mogu biti konkurentni i da su natjerali izabranike Ralfa Rangnika da se pomuče do samog kraja, zapravo krije dublji, sistemski problem. Romantika borbenosti brzo blijedi pred surovom stvarnošću koja brine pristalice tima iz Zapadne Azije, koji je i dalje stacioniran u Santa Klari. Naime, ovaj tim ne zna za trijumf još od sredine decembra. Taj niz od šest utakmica bez pobjede ogolio je hronične defanzivne slabosti – Jordan na tih šest mečeva nijednom nije sačuvao mrežu, primivši najmanje dva gola u svakom susretu, dok su posljednja tri okršaja završena porazima. Kada na veliku scenu izađete sa odbranom koja konstantno kapitulira, protivnik sa iskustvom Alžira to ne prašta. 

Upravo u tim defanzivnim pukotinama Jordana leži ključna prednost Alžira, koji želi što prije da zaboravi razočaranje s otvaranja i poraz od 3:0 od Argentine. Gledajući površno, taj rezultat iz Kanzas Sitija djeluje ubjedljivo, ali đavo je u detaljima. Izabranici Vladimira Petkovića bili su žrtva istinskog velemajstorstva Lionela Mesija, a plan igre protiv aktuelnih šampiona potpuno je urušen kardinalnim greškama golmana. Luka Zidan je svojim nesigurnim izdanjem direktno skrivio dva gola, pa Alžirci zapravo nijesu ni uspjeli da pokažu zube timu koji vodi Lionel Skaloni. Ipak, kada se baci pogled unazad, jasno je da je taj poraz prije izuzetak nego pravilo za ekipu koja je dobila šest od svojih posljednjih deset utakmica. 

Ono što definitivno prelama ovaj meč na stranu Alžira jeste turnirski pedigre. Dok Jordan tek ispisuje prve stranice svoje istorije na globalnom nivou, za Alžir je ovo već peto učešće i ukupno 15. utakmica na Svjetskim prvenstvima, na kojem već imaju upisane pobjede u ovoj fazi takmičenja. Dvostruki šampioni Afrike nijesu igrali na završnom turniru još od 2014. godine, kada su stigli do osmine finala i ispali tek nakon produžetaka od kasnijeg šampiona Njemačke. Taj istorijski povratak nosi i ogroman motiv. Pobjeda na stadionu u San Francisku ne samo da bi prekinula loš start, već bi ih dovela na sam prag vezanih plasmana u nokaut fazu, iako ih u posljednjem kolu čeka težak posao protiv Austrije. Sa stabilnijom formom, igračima koji znaju kako se pobjeđuje pod pritiskom i tradicijom koja stoji iza njih, Alžir ima sve karte u svojim rukama. Jordanova želja za istorijskim prvim trijumfom je legitimna, ali protiv organizovane i ranjene ekipe koja zna da kazni svaku defanzivnu pukotinu, realnost na terenu trebala bi da ispiše sasvim drugačiju priču.