Večeras se spušta zavjesa ovih kvalifikacija – još samo 90 minuta dijeli reprezentacije od Mundijala, baraža ili razočaranja.
TIKET DANA – UTORAK
| Sat | Lobbet | Tip | Kvota |
|---|---|---|---|
| 20:45 | ŠKOTSKA – DANSKA | GG | 1.89 |
| 20:45 | BUGARSKA – GRUZIJA | 2 | 1.65 |
| 20:45 | ŠPANIJA – TURSKA | 1 i ug0-3 | 2.35 |
| 20:45 | AUSTRIJA – BIH | 2 | 7.60 |
Ovo nije običan kvalifikacioni meč – ovo je sve ili ništa. Škotska i Danska izlaze na Hampden u noći punoj naboja, znajući da ovo veče odlučuje sudbinu. Domaćin mora po pobjedu da bi otišao direktno na Mundijal, gostu je dovoljan remi. U toj neravnoteži skriva se savršena pozornica za utakmicu koja jednostavno donosi golove.
Škoti u meč ulaze iz paklenog ritma. U posljednja tri susreta – 12 golova ukupno. Nisu to bile ni tihe ni kontrolisane predstave. Protiv Grčke su primili tri gola za nešto više od pola sata, pa se vratili sa dva brza gola Doaka i Kristija, promašili stopostotne šanse preko Adamsa, Mektominija, Hirsta… Bila je to ludnica. I to je postalo njihovo novo lice – ginu za napad, ali defanzivno pucaju pod pritiskom.
Ni Danci nisu imuni na takve oscilacije. Prvo su rutinski poveli protiv Bjelorusije preko Damsgora, a onda potpuno ispali iz ritma i primili dva gola u tri minuta. Da nije bilo Isaksena, možda bi već sad bili u baražu. To je problem – koliko god da su opasni u napadu (14 golova u četiri utakmice), toliko djeluju ranjivo kad protivnik krene agresivno.
Ono što ovu utakmicu čini dodatno zanimljivom je njen emotivni naboj. Škotska mora da ide naprijed – ići će sa svime što ima. Mekgin, Ferguson, Mektomini – svi će vrebati prostor iz drugog plana. Kristi se uvlači između linija, Doak traži duel jedan na jedan i pravi haos po boku. I ko god bude u špicu, biće gurnut u vatru od prve sekunde. Jer remi ih ne vodi nigdje.
A Danska? Savršeno zna kako da kazni takve situacije. Imaju mir, imaju iskustvo, imaju tehniku u Eriksenu, brzinu u Isaksenu, snagu u Hojlundu. I ako negdje mogu da se otvore rupe – to je u sredini gdje Škoti ostavljaju dosta prostora kad jurnu.
Ovo nije meč u kojem se traže izgovori. Nema kalkulacija, nema čekanja greške. Prvi gol otvara lavinu, a onda gledamo vatromet. Da li će Škotska izdržati pod pritiskom vlastite publike? Hoće li Danska pasti kao protiv Bjelorusije? Šta god da se desi, jedno je izvjesno – teško je zamisliti da ovo prođe bez bar po jednog gola u svakoj mreži.
U utakmicama gdje su bodovi bez težine, često presudi ono nevidljivo – motiv, duh, želja da se ostavi utisak uprkos svemu. Gruzija upravo s tim dolazi u Sofiju. Nema više šansi za Mundijal, ali ima dovoljno razloga da ove kvalifikacije završi uzdignute glave – pobjedom nad ekipom koja se već mjesecima ne pronalazi ni na terenu, ni van njega.
Bugarska je u očajnom nizu. Nema ni bod u ovim kvalifikacijama, a serija poraza postala je pravilo. Smjena selektora nije pomogla – Aleksandar Dimitrov je na klupi upisao tri poraza uz gol-razliku 1:12. Protiv Turske su ponovo ostali bez odgovora, bez ideje, bez energije. Već deset utakmica čekaju na trijumf, a ni kadrovska slika nije obećavajuća – fali nekoliko bitnih igrača, a rotacije djeluju više kao pokušaj da se izbjegne novi debakl nego kao plan sa jasnom logikom.
Na drugoj strani, Gruzija ne djeluje spektakularno, ali je barem kompaktna. Nema ni kod njih previše razloga za slavlje – četiri poraza u pet kvalifikacionih mečeva i bolnih 0:4 od Španije kod kuće. Ipak, ne treba sve mjeriti kroz tabelu. Gruzija je već u ovom ciklusu pokazala da zna kako s Bugarskom – u septembru su ih rastavili 3:0, a još svježije pamte i goleadu 5:2 iz Sofije 2022. Znaju ovaj teren, znaju rivala i znaju kako da dođu do gola.
I bez Gagnidzea i Mikautadzea, ostaje im najjače oružje – Kvarachelija. Njegova kreativnost i osjećaj za trenutak čine razliku, pogotovo protiv defanzivno rasklimanih ekipa poput Bugarske. Uz to, vraća se Kočorašvili, važna figura u organizaciji igre, a iskustvo Kašije moglo bi da zaliječi ono što je protiv Španije djelovalo ranjivo.
Kada se sve stavi na sto – trenutna forma, međusobni dueli, raspoloživi kadar, pa čak i sama atmosfera oko reprezentacija – Gruzija je jednostavno tim koji izgleda spremnije da završi posao. Možda ovo nisu kvalifikacije koje će se pamtiti po njihovim rezultatima, ali večeras imaju šansu da zaključe takmičenje pobjedom. I sve ukazuje da će je iskoristiti.
ŠPANIJA – TURSKA Tip: 1 i 0–3 golova
Španija ulazi u posljednje kolo kvalifikacija kao tim koji nije ostavio ni trunku sumnje – pet utakmica, pet pobjeda, 19 postignutih i nijedan primljeni gol. Iako su već jednom nogom na Svjetskom prvenstvu, duel protiv Turske u Sevilji ne gube iz vida. Jer to je ono što Španija danas jeste – reprezentacija koja sve drži pod konac, bez opuštanja i bez improvizacije.
Ima nečeg smireno opasnog u načinu na koji Španci igraju ove kvalifikacije. Ne jure, ne divljaju, ne traže goleadu da bi ostavili utisak. Umjesto toga, guše protivnika posjedom, kontrolišu ritam i ne prave greške. Ta defanzivna perfekcija, pet utakmica bez primljenog gola, nije proizvod sreće – već vrhunskog taktičkog reda. Laport, Kubarsi, Kukurelja i Poro zatvaraju sve prilaze golu.
A naprijed? Dovoljno je pogledati šta radi Ojarzabal. Osam golova u posljednjih osam nastupa u dresu reprezentacije – to nije samo forma, to je čovjek koji je preuzeo odgovornost. Bez Pedrija, Rodrija, Jamala i Karvahala, Španija djeluje kao tim koji i dalje ima rješenja za sve, upravo zato što ne zavisi od jednog imena – već od sistema koji funkcioniše kao švajcarski sat.
Turska stiže u Sevilju sa dozom optimizma, ali i mnogo opreza. Da, imaju baraž u džepu. Da, u napadu su zanimljivi – Guler zna da zabljesne, Jildiz ima brzinu, a Čalhanoglu, kad je fit, diktira tempo. Ali problem je što dolaze bez važnog čovjeka za balans – suspendovanog Jukšeka, i uz povrede Bardakčija, Akturkoglua i potencijalno Ajhana. I onda, umjesto ofanzivne smjelosti, dobijamo tim koji će više gledati da ponovo ne doživi blamažu od ovog protivnika.
A kad protiv Španije kreneš s idejom da „se paziš“, već si pola utakmice izgubio. Jer ovaj tim zna da strpljivo melje. Neće juriti peti, šesti gol, ali će uzeti ono što im treba. Zubimendi, Merino i Ruiz u sredini drže sve konce igre. Lopta ide iz prve, kretnje su automatizovane, a protivnik se vrti u krug.
Sve ukazuje na to da Španija ovaj meč dobija rutinski, bez drame, ali s dovoljno klase da još jednom potvrdi – ovo je tim koji zna kad treba da pokaže silu, a kad je dovoljno da samo zatvori meč. Zato, pobjeda Španije i najviše tri gola.
AUSTRIJA – BOSNA I HERCEGOVINA Tip 2
Beč je spreman za slavlje, ali Bosna i Hercegovina dolazi da ga pokvari. Austriji je dovoljan bod, igraju na svom stadionu, u ritmu su pobjeda, statistika je na njihovoj strani – ali fudbal nije matematika. Pogotovo ne kada na drugoj strani stoji ekipa sa Balkana, koja će u ovih 90 minuta unijeti i dušu i srce. Ekipa koja zna da joj je ovo jedinstvena šansa da ispiše istoriju. Šansa da izbori plasman na Svjetsko prvenstvo – bez baraža, bez čekanja, bez kalkulacija.
I tu počinje ono što se ne može izmjeriti ni brojevima ni grafikonima. Taj neuhvatljivi mentalni okidač, specifičan za balkanski prostor, gdje timovi izvuku više od maksimuma kada svi misle da je nemoguće. A upravo tada postaju najopasniji. Kada im se daju male šanse. Kada svi pričaju o domaćinu.
Austrija jeste lider grupe i jeste dala 21 gol, ali deset od tih 21 je došlo protiv San Marina. Protiv ostalih protivnika, produktivnost je bila daleko skromnija. Štaviše, nisu uspjeli sačuvati mrežu u dvije od prethodne četiri utakmice. Defanzivno stabilni, ali ne i neprobojni. Na drugoj strani, BiH je u posljednje tri utakmice dala devet golova – brojka koja ukazuje na formu. Ovaj tim je pronašao golgeterski impuls u pravom trenutku, baš kada je to bilo najpotrebnije.
Pobjeda nad Rumunijom preokretom – iako uz igrača više – bila je psihološki podvig. A psihologija je ono što nosi utakmice poput ove. Kada su utakmice važne, tada odlučuje karakter. A Bosna i Hercegovina u ovom trenutku ima više gladi, više motiva i više osjećaja za trenutak.
Edin Džeko je i dalje oslonac, vođa i simbol. Oko njega se gradi napad u kojem Memić i Bajraktarević donose brzinu, energiju i prodor. Ali ključ nije samo u imenima. Ključ je u uvjerenju koje je Barbarez usadio ovom timu. Vjerovanje da se istorija ne čeka, nego uzima. Da se ne kalkuliše, nego ide po pobjedu – sada.
Tri pobjede u posljednjih pet mečeva na strani, niz bez poraza koji raste, i uvjerenje da ovo nije kraj, već početak.
Austrija će igrati oprezno, na rezultat. Bosna i Hercegovina mora da ide po tri boda. I to je, paradoksalno – njihova najveća prednost. Oslobođeni pritiska, sa sigurnim baražom u džepu, mogu igrati rasterećeno, slobodno i hrabro. A takva BiH je najopasnija. Posebno kada je protivnik već počeo da slavi.