Novogodišnjim izdanjem, pod nazivom ONI DOLAZE, Lob Sport otvara kapije 2025. godine.
Glavni akteri serijala su mlade crnogorske sportiskinje i sportisti, čiji su talenat i vještine istinsko bogatstvo sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Vaterpolo u Herceg Novom i Boki je kao virus koji se širi sa generacije na generaciju. Jedan u nizu primjera su Vladimir i Strahinja Gojković. Vlado je bio najbolji igrač svoje generacije, osvajač medalja svih boja na velikim takmičenjima osim olimpijskog zlata sa reprezentacijama SiCG i Crne Gore. Njegovim stopama krenuo je i naslednik Strahinja. Iako ima tek 17 godina, isprofilisao se mladi Gojković u igrača bez kojeg se ne može zamisliti sastav Jadran m:tel-a.
Strahinja poručuje za Lob Sport da nije bilo dileme da će se baviti vaterpolom.
“Vaterpolom sam počeo da se bavim u pretškolskom periodu, a glavni razlog za odabir su bili moji roditelji. Otac mi je naravno bio uzor i na bazenu i van njega“.
Virus vaterpola je rano uzeo novopečenog seniorskog reprezentativca pod svoje i nije razmišljao o ostalim spotovima.
“Kada sam ušao u svijet vaterpola, to mi je privuklo pažnju i nisam razmišljao o alternativama“.
Naš talentovani vaterpolista se ne sjeća baš najbolje igračke karijere svog oca pošto je imao svega pet godina kada je Vladimir prešao u trenere.
“Slabo se sjecam Vlada iz igračkih dana jer je završio karijeru kada sam bio mali. Rado pogledam neke snimke utakmica sa evropski, svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara na kojima je nastupao“.
Strahinja se uvijek ugledao na oca, ali i na još jednog igrača…
“Ne mogu da kažem da imam idola, ali neko na koga se ugledam kao sportsku ličnost, pored mog oca je Aleksandar Šapić“.
Vladimir i Strahinja Gojković od ljetos sarađuju i profesionalno, pošto se Vlado vratio na klupu Jadrana.
“Otac mi je jako puno pomogao i i dalje mi pomaže i mislim da je to imalo dosta uticaja na moj dosadasnji razvoj u bazenu“, poručuje Strahinja Gojković.
Mladi as Jadrana je fokusiran isključivo na vaterpolo. Voli međutim da isprati i dešavanja na ostalim sportskim meridijanima.
“Pratim ostale sportove a pogotovo fudbal. Omiljeni igrač mi je Kristijano Ronaldo“.
Novljani su u prošloj godini morali da predaju titule u šampionatu i Kupu najvećem rivalu, Primorcu. Mnogo uspješniji je Strahinja bio na reprezentativnom nivou. Sa juniorskom reprezentacijom Crne Gore osvojio je bronzu na Svjetskom prvenstvu u Buenos Ajresu i srebro na Evropskom prvenstvu u Burgasu.
“Iskreno nisam potpuno zadovoljan kako je ova godina prošla jer mislim da je mogla puno bolje da se završi. Sa druge strane, jako mi je drago sto sam osvojio prve medalje sa nacionalnim timom i sto sam doživio taj osjećaj“.
Kao što je navedeno, iako sedamnaestogodišnjak, bez Gojkovića se ne može zamisliti sastav Jadrana. U mnogim utakmicama mladi vaterpolista je bio najbolji igrač Novljana.
“Biti najbolji igrac ekipe je odličan osjećaj kada se pobjeđujete, kada se gubi mogu slobodno reći da mi to još više otežava situaciju“.
Jedan od mečeva u kojima je novsko čudo od djeteta blistalo bio je i prvi ovosezonski bokeški derbi. Sa četiri gola bio je prvi akter svetkovine crnogorskog vaterpola i najzaslužniji za trijumf ekipe sa Škvera u Premijer regionalnoj ligi.
“Bokeški derbi je veliko rivalstvo, što se u bazenu pokazuje a biti najbolje strijelac je isto divan osjecaj, naravno, kada se pobjeđuje“.
Jedan meč u protekloj godini je posebno ostavio utisak na Strahinju. Iako je sa klubom nastupa u Ligi šampiona protiv evropskog prvaka Ferencvaroša, Marseja i Vašaša nije tinejdžer odabrao klupsku utakmicu već meč koji je na Evropskom prvenstvu u Burgasu juniorsku reprezentaciju Crne Gore odveo u borbu za medalje.
“Meč koji najviše pamtim je možda četvrtfinale u Burgasu protiv Srbije. Taj meč je jedan od težih koje sam igrao“.
Kroz Ligu šampiona i Premijer regionalnu ligu ima je Gojković priliku da uči od mnogih zvijezda svjetskog vaterpola. Jedan protivnik ostavio je poseban utisak na mladog vaterpolistu.
“Igrač protiv kojega sam igrao a ostavio je najveći utisak na mene je Filip Filipović. Iako su mu to bile poslednje godine karijere nije popuštao ‘ni centimetar prostora’ i nikada nisam doživio da neko kao on ulazi u svaki duel punom snagom“.
Povratak Strahinjinog oca, Vladimira nije bila jedina “bomba” koja je odjeknula na Škveru ljetos. U matični klub vratio se i jedan od najboljih svjetskih bekova, Aleksandar Ivović. Popularni Leka je čovjek od koga mlađe generacije mogu mnogo da nauče, ne samo o vaterpolu.
“Mogu reći da sam najviše naučio od Ivovića. Zadovoljstvo je biti Aleksandrov saigrač. Leka pomaže dosta ekipi. Mi mlađi možemo dosta da naučimo i od Vasilija Radovića, koji bez obzira što je mlad igrač ima iskustva sa najvećih takmičenja i poznaje vaterpolo igru na visokom nivou“.
Na adresu mladog Gojkovića je u smiraj prošle godine stigao poziv koji se ne odbija, poziv u A selekciju Crne Gore. Selektor Dejan Savić je odlučio da Strahinji odmah ukaže šansu za debi i to na kvalifikacinom turniru Svjetskog kupa koji 6. januara počinje u Otapeniju.
“Poziv za pripreme A selekcije je velika stvar i podstrek za nastavak karijere. Planiram da dam sve od sebe i da se pokažem sto bolje mogu da bih bio konkurent za predstojeća takmičenja“.
Očekuju Strahinju Gojkovića i Jadran velika iskušenja već u prvoj polovini 2025. godine. Novljani će se boriti za plasman na fajnal-for Premijer regionalne lige, čeka ih u osmini finala Evro kupa dvomeč sa Šapcem, dok će u finišu sezone voditi velike borbe sa Primorcem u domaćem šampionatu.
“Moja očekivanja za ovu sezonu su da povratimo titulu prvaka države na Škver i izborimo što bolji plasman u Evro kupu i Premijer regionalnoj ligi, gdje smo takođe konkurenti za osvajanje trofeja“.
Strahinja Gojković poručuje da ima još dosta posla da uradi, ali i optimistički zaključuje šta je njegov plan.
“Moj cilj za budućnost je uvijek isti a to je da budem najbolji vaterpolista svijeta!”.
