Selektor Hrvatske Zlatko Dalić je objavio spisak za Evropsko prvenstvo u Njemačkoj. Niko ni od uobičajeno britkih stručnih komentatora, pa čak ni novinara vezanih za neku klupsku opciju, nije imao šta da prigovori. Znamo i kako je Dalić stekao takav status da se njegovi izbori zapravo i ne propitkuju. Prvo, rezultatima. Drugo, dosljednošću. Zvuči jednostavnije nego što jest zapravo.
Najuspješniji hrvatski selektor uglavnom se drži sastava koji iznese kvalifikacije i tu su istupanja veoma rijetka. Najveći bonus, a selektor i ne krije da je na njih slab, imaju ipak srebrni iz Rusije. Odnosno, oni još aktivni među njima koji su doveli Hrvatsku do istorijskog finala Svjetskog prvenstva 2018. Na spisku za Njemačku 2024. sedmorica su veličanstvenih koji su s Dalićem prošli sva velika takmičenja – Brozović, Kovačić, Kramarić, Livaković, Modrić, Perišić i Vida. Plus povratnik Marko Pjaca, plemeniti fudbaler nekada zavidnih fizičkih mogućnosti kojem su dvije teške povrede koljena odnijele svjetla najvećih pozornica klupskog fudbala. Put povratka našao je preko HNL-a i Rijeke.
Kad smo Rijeke… Spisak otkriva i ono što malo ko više osporava – najmoćniji čovjek u hrvatskom fudbalu nakon konačnog pada Zdravka Mamića trenutno je Damir Mišković, predsjednik Rijeke. Sasvim zasluženo, da se razumijemo. Kako drugačije da se objasni da Rijeka, koja je izgubila trku za titulu s Dinamom, daje više reprezentativaca od šampiona iz Maksimira? Uz već pomenutog Pjacu, tu su i brzo krilo Marko Pašalić i Rijekin prvi, a repkin treći golman – Nediljko Labrović. Iz Dinama su samo Baturina i Petković. Manje nije moglo. Zbog sličnog odabira Mamić je psovao u kamere Cicu Kranjčara. U pretpozivu su takođe po jedan dinamovac i Riječanin – Sučić, odnosno Fruk. Tamo se našao i jedini hajdukovac, Niko Kristian Sigur, više kao nagrada i podsticaj za dalje.
“Kaži mi, zašto se stvara takva euforija uoči ovoga takmičenja?”, upitao je nedavno mladi kolega iskusnog fudbalskog reportera koji će i ovaj put da izvještava sa lica mjesta, kao što je i prije šest godina u Rusiji. Ni na kraj pameti nije mu tada bilo da će da ostane više od mjesec dana.
“Ne znam, mjesta euforiji nema, čak mislim da je ovo i najslabiji hrvatski sastav otkako je Dalić selektor“.
Ima rezona. Vođa tima, najbolji fudbaler u istoriji hrvatskog fudbala, ima 38 godina i ovo mu je deveto veliko takmičenje. Trenutno najbolji i najskuplji hrvatski fudbaler, Joško Gvardiol, vjerojatno će ovaj put da pokrije poziciju lijevog beka. Upravo je zadnja linija sa Gvardiolom, Stanišićem, Šutalom, iskusnim Vidom… najimpresivniji dio Dalićeve postave. U završnici sezone fenomenalna im je bila čak i napadačka statistika. U posljednjih sedam kola “prezimenjak” trenera Gvardiole ugradio je četiri gola i dvije asistencije u novu šampionsku titulu Sitija, uz pogodak protiv Reala u Ligi šampiona. Josip Stanišić, kojeg je Bajern posudio Bajeru i gorko se pokajao, osvojio je titulu s klubom kojeg su godinama zvali Neverkuzen, a Ćabija Alonsa posebno je razveselio sa tri pogotka u završnici njemačkog šampionata – Bajernu, Borusiji Dortmund i Bohumu u predzadnjem kolu. Plus, pogodak protiv Rome za plasman u finale Evropske lige. Domagoj Vida u Atini u 36. godini proživljava drugu mladost – za AEK je ove sezone u svim takmičenjima kao štoper zabio osam golova! Zadrže li pucačku formu, najveće hrvatske prijetnje u Njemačkoj dolaziće iz – drugoga plana.
Jer, van tog odbrambenog bloka hrvatski spisak ne obećava mnogo, naročito u samom vrhu napada gdje bi ovaj put usamljen mogao da visi Bruno Petković. I ranije je bio, ali Daliću tek sada ozbiljan problem postaje očigledno srozavanje kvaliteta hrvatske lige i klupskih rezultata u evrokupovima. Sjećate li se izjednačujućeg hrvatskog gola protiv Brazila u četvrtfinalu SP-a prije godinu i po dana u Kataru? Akciju su izveli Oršić i Petković, obojica tada igrači Dinama. Bilo je to samo tri mjeseca nakon što su u Maksimiru na sličan način u Ligi šampiona slomili Čelsi. Danas Dinamo igra Ligu konferencija, a i tamo je loš. Obožavanog Oršića je u međuvremenu pojeo mrak inostranstva. Nije sreća ni što Dalić nema previše ideja kome da povjeri poziciju zadnjeg veznog, ako ne Brozoviću koji si je odlaskom u Arabiju ipak “zakucao” karijeru.
Ali, čak i uz činjenicu da Hrvatska više ne može da računa na faktor iznenađenja, nikako ne treba da se potcijeni ni Dalićeva “moć preživljavanja” i najsloženijih situacija. Potpora navijača na njemačkim stadionima će biti ogromna, a Vatrenima bar ne fali iskustva, itekako bitnog faktora na velikim takmičenjima. A i Dalić, otkako ga poznajemo, uvijek nešto ishemija.
