GLAS JUGOSLAVIJE: ABA još nije umrla, a ka’ će…

Postoji li neka liga kojoj je već toliko puta najavljivan kraj i da su joj toliko puta ispisane presude i objavljene čitulje, a da se još uredno igra, kao da se ništa ne dešava? Eto, pred nama je i 23. izdanje košarkaške ABA lige iz koje se izrodiše i druga liga sa takođe 14 klubova te liga za igrače do 19 godina. Pa kažite da nema sistema, kakvog-takvog…

Ni početak ove sezone, kojoj je uvertira bio Superkup u Podgorici, nije mogao da prođe bez najave raspada koja je stigla nakon Skupštine Košarkaškog saveza Srbije na Staroj Planini. Ukratko, i Partizan i Crvena zvezda do 2025. trebalo bi da postanu redovni, vječiti učesnici sa zagarantovanim mjestima u zatvorenoj Evroligi i obaveznim nastupom u domaćoj ligi, pa ni drugi srpski klubovi samim time više ne bi imali potrebe da igraju regionalno takmičenje. Čiča-miča, gotova je priča, otprilike. Da li?

Samo podsjećanja radi, regionalnu košarkašku ligu, prvo takmičenje jugoslovenskih klubova nakon ratova i raspada zemlje, osnovala su četiri kluba: Olimpija, Budućnost, Cibona i Bosna. Krenula je bez klubova iz Srbije koji su redom odbili pozive, da bi se poslije godinu dana prva pridružila Crvena zvezda, čemu je kumovao i prelazak Zmage Sagadina iz Ljubljane u Beograd. Partizan je dugo odbijao da se priključi da bi nakon tri sezone “puškama” bio utjeran jer je odlučeno da se samo preko Jadrana stiže do crvenog tepiha Ulebove Evrolige. Interesantno je kako se sada stvar okrenula, jer Zvezda bi kao da izađe, a Partizan kao i ne bi…

Ligu je dugo vodilo privatno preduzeće Sidro, s čime niko nije bio zadovoljan, ali razvoj dešavanja pokazao je da je takmičenje doživjelo eroziju i teške neregularnosti nakon što je ekipa na čelu s Lorbekom i Liscem najurena, a vođenje preuzeli klubovi. Tačka prekretnica bila je sezona u kojoj su Cibona i Cedevita igrali finale ABA lige u – Beogradu. Da li je neko nakon toga u najboljem maniru Zdravka Mamića poručio “ovo ste gledali sad i više nikad” ili su se stvari prosto tako poklopile, ali Crvena zvezda više nije propustila nijedno finale. Od osam ih je šest dobila.

U posljednje dvije sezone takmičenje je postalo, bar što se vrha i konačnog raspleta tiče, rezultatski krajnje predvidivo. Što pokazuje i konačni poredak koji samo neko čudo neviđeno i ove sezone može da naruši. Sigurna opklada su još jedno finale Partizan – Crvena zvezda i novo rušenje rekorda u broju sumanutih saopštenja iz kancelarija Zvezde koja je ovog ljeta u 48 sati dovela takav red pojačanja da je španska Marka tome posvetila cijelu stranu.

Zašto je besmisleno ulaziti u trku s budžetima “vječitih” najbolje je u jednom intervjuu objasnio predsjednik Košarkaškog saveza Slovenije, bivši košarkaš i pravnik Matej Erjavec:

Da, vidimo da su budžeti beogradskih evroligaša neograničeni i da mogu da dovedu igrača i za više miliona. Može li Cedevita Olimpija tako nešto da uradi? Ako ćemo da gledamo samo račun Emila Tedeskog i njegove kompanije, vjerovatno i može, ali zašto bi? Da cijelo bogatstvo potroše za jednu sezonu u Evroligi? I sljedećeg ljeta ispočetka? U takvim uslovima, ostaje ti samo da smanjiš budžet”.

Prema dosad prijavljenim rosterima za novu sezonu, od 14 timova 10 ih je povećalo broj stranaca van prostora bivše Jugoslavije. Prijavljeno je 38 Amerikanaca, procentualno to znači da svaki klub ima dva i po Amerikanca. U prijevodu, poenta je promašena i poprilično je daleko od originalne ideje. Njoj je sada po rosteru možda i najbliže SC Derbi.

Dakle, poenta je bila da kroz zajedničko takmičenje klubovi dovoljno ojačaju da ne moraju da se nakrcavaju strancima i da mogu da zadrže što više kvalitetnih domaćih igrača, pa i da se većina transfera odvija unutar lige. A ne da vlada diktatura tribine po principu “ovdje ti i ti neće da igraju niti da pobijede”.

ABA liga, naravno, nije umrla jer joj se promijenilo vlasništvo, ni kad je Cibona liferovala izboreni nastup u Evroligi u korist Crvene zvezde u do danas neobjašnjenim okolnostima, a najmanje kad je Kecman zabio trojku u Zagrebu u možda i najspektakularnijoj utakmici u istoriji takmičenja. Ali joj je pucano u potiljak kad su u finalu 2019. Zvezdini navijači pušteni na teren da bi se unosili u lice igračima Budućnosti. Od tada liga, ili bar njena takmičarska draž, vegetira na aparatima.

Iako napadana sa svih strana i bušena na sto načina, ABA liga i danas itekako ima svoju vrijednost, što je pokazalo i posljednje Svjetsko prvenstvo, a imala bi smisla i da je srpski klubovi zaista napuste. Uz to što je to njihovo legitimno pravo, u slučaju Zvezde i Partizana bio bi to sad i logičan rasplet jer su budžetima prerasli pantalone regiona.

Košarka je danas, kao i sve drugo biznis. I zato su hrvatski klubovi, između ostalog, tako daleko od većih dometa. Ali o njima više u sljedećoj…