Momenat okupljanja Dalićeve selekcije, prvog nakon traumatičnog junskog poraza od Španije u finalu Lige nacija, za hrvatski fudbal i do krajnjih granica naelektrisanu atmosferu u kojoj se trenutno nalazi, došao je kao onaj peškir u boksu. Ono kad ga neka ruka sa strane ubaci u ring da spriječi neku težu nesreću. Kad je već poraz neizbježan.
Posljednje kolo HNL-a zakotrljalo je takvu lavinu dešavanja da je veliko pitanje kako bi se uopšte odigralo naredno da je na redu već ovoga vikenda. Od hajke na sudije nakon subotnjeg poraza Hajduka i nedjeljnog trijumfa Dinama preko prijetnji smrću komentatoru spektakularnog derbija na osječkom Pampasu do ultimatuma iz redova poraženih da Zebec i Bebek više ne smiju da sude Osijeku.
Radikalniji su otišli su i korak dalje: “Ako se ovo ponovi, ni reprezentacija više neće u naš grad!”. Kad bi se to desilo, zatvorio bi se krug sreće otvoren tamo pred SP u Rusiji kad su Mamićevim bijegom u Hercegovinu bar prividno zakopane ratne sjekire između navijača i vođstva fudbalskog saveza. I onda i danas ključna figura da hrvatski fudbal ne zaglibi u blato “bratoubilačkog rata” bez ikakve dileme je Zlatko Dalić.
Dokazano inteligentan i previše lukav da ne bi vješto izbjegao još jednu “mišolovku” kad ga pitaju kako komentariše Torcidine uvrede jer, zamislite, nije pozvao Livaju…
“Neću da dozvolim da me uvuku u te igre…“.
Selektorski je posao sladak koliko i proklet. Sladak jer uglavnom možeš da zoveš ili ne zoveš koga hoćeš, a proklet jer, osim što za vratom imaš onoliko “selektora” koliko ti zemlja ima stanovnika, nijedan posao toliko ne zavisi o drugima. Kakvu će formu fudbaler da ponese iz kluba, u kojem će klubu da igra i da li će uopšte da igra, sve to utiče na konačni rezultat.
Dva mjeseca Dalić s medijima nije razgovarao, nije tajna da mu je teško pao i drugi poraz u finalu velikog takmičenja, nakon onog od Francuza 2018. Ali karte su mu se kroz ljeto opet neviđeno posložile. Da je sam birao… Čak i kad stavimo po strani visine transfera, bio je to najveći merkato u istoriji hrvatske reprezentacije. Nikad se nije desilo da najbolji evropski trener na klupi aktuelnog osvajača Lige šampiona plati čak dvojicu vatrenih. I nikad ni za jednog hrvatskog fudbalera nije plaćeno 90 miliona eura kao što je Gvardiola platio za Gvardiola. A nisu ni rod.
Gvardiol je, dakle, Lajpcig zamijenio Mančester sitijem, a Kovačić Čelsi za 29,1 milion. Svi su se pitali šta će takvom stroju Kovačić, a u prvim je nastupima oduševio i tabloidna pera i forumaše. Lovro Majer, projektovana “desetka” poslije Modrića, iz Rena je za 25 miliona otišao u Volfsburg kod Nike Kovača koji je možda zauvijek raskrstio s hrvatskim fudbalom, ali zato rado uzima igrače s ovih prostora i obično ih čini boljima.
Nikola Vlašić (12,8 miliona) konačno se riješio klupe Vest Hama i dalje nastavlja u Torinu. S tonuće topovnjače zvane GNK Dinamo spasili su se Luka Ivanušec transferom u Fejnord (8,5 miliona) i prvi golman reprezentacije Dominik Livaković (Fenerbahče, 6,65 miliona). Prag za top 10 prešao je i talentovani napadač Matija Frigan koji je iz Rijeke otišao u Vesterlo za 5,5 miliona i odmah se našao na Dalićevom spisku.
Na papiru, pad s konja na magarca zadesio je samo Marcela Brozovića koji je evropskog vicešampiona za 18 miliona eura zamijenio Saudijskom Arabijom. Ali 100 miliona eura na računu za tri godine igranja u Al-Nasru biće i više od utjehe. A “Broz” je ionako ko one naše igračke iz djetinjstva u Jugoslaviji – navijaš ga i on se vrti naokolo, jednako u Italiji i Arabiji.
Specifičnost ovog pazara je i što je čak trojicu hrvatskih fudbalera, Šutala (20,5 miliona), Sosu (8 miliona) i Medića (3 miliona), zakapario Ajax, a silom prilika poklopilo se da Šutalo u premijernom nastupu ponese kapitensku traku najvećeg holandskog kluba! Veće potvrde koliko mu vjeruju ne treba. Dakle, idealna postava Hrvata otkupljenih u ljeto 2023. bila bi: Livaković – Sosa, Gvardiol, Medić, Šutalo – Brozović, Kovačić – Vlašić, Majer, Ivanušec – Frigan.
Ukupno rekordnih više od 225 miliona eura. Uz sve druge majstora poput Modrića koji nisu nikud išli i ukupno 11 fudbalera po grupama Lige šampiona, valjda će da bude dovoljno za šest bodova protiv Letonije i Jermenije u ovom kvalifikacijskom ciklusu.
Dalić bi, naravno, bio srećniji da u špici ima bar jednog klasnog majstora kakav je, recimo, “Mitrogol”, ali svjestan je i da ne možeš baš sve da imaš, pa što bi drugi rekli!? Mada mu je vjerojatno, vidjevši konstituciju 24-godišnjeg Jakova Medića koji je u jednom od prvih nastupa za Ajax s 30 metara udaljenosti rasparao mrežu, prošlo kroz glavu:
“Sine, jel moralo baš na štopera…“.
