Vlado Perović, kolega novinar, je prošle godine u toku trajanja premijernog Trofeja Podgorice napisao da je fudbalski turnir na Stadionu malih sportova – škola života. Ljepša definicija ne postoji.
Kultno mjesto u podnožju brda Gorice, koje godinama unazad, pa i decenijama, nije služilo svrsi, nakon punih 20 godina vratilo je sjaj, a Glavni grad oživio tradiciju najboljeg turnira u regionu možda, u zemlji svakako. Podgorica je posle dužeg perioda, na tom prostoru nadaleko čuvenom, gdje su se fudbalu i forama učili i druge učili najveći naši fudbaleri, dobila nešto sa čime može da se ponosi i što ima nevjerovatnu, mnogima nedokučivu, perspektivu.
Prva godina je odradjena onako – na svježinu -bez velikih trzavica, uz pozitivne utiske svih učesnika željnih dešavanja na legendarnom poligonu, a broj gledalaca koji se povećavao iz noći u noć bili su dokaz da Podgorica tokom vrelih letnjih noći ima novu zabavu.
Ovog ljeta, očekivanja su bila veća – svih, i ekipa, ali i organizatora koji je identičnim entuzijazmom morao da sklopi sistem takmičenja i zadovolji potrebe svih 48 ekipa. Trideset osam dana fudbala, 104 utakmice od kojih je 100 odigrano (večeras dva polufinala, sjutra veče mečevi za treće mjesto i prestižni trofej) donijele su pregršt uzbuđenja, emocija, katkada povišenih tenzija, a preko 20.000 ljudi uživalo je svake noći. Da, uživalo.
Bilo je i grešaka naravno – organizacionih – da, sudijskih – da, ponašanju pojedinih ekipa – da, sve je to negdje kažu i prirodno. Iz grešaka učimo. Jedno međutim mora da nam bude zajedničko, jedno moramo imati na umu uvijek – interes da taj turnir živi. Zbog fudbala, zbog učesnika, zbog Podgorice, zbog budućnosti.
Bio ja tu, kao neko ko se ispred Sekretarijata za kulturu i sport bavi organizacijom turnira, ko je tu ulogu prihvatio kao izazov sa velikim zadovoljstvom i uživanjem, ali i prenaglašenim emocijama, s obzirom na činjenicu da sam se na tom betonu podigao, ili ne – apel svima, baš svima: Čuvajmo Trofej Podgorice. Bez obzira na sve greške koje se dešavaju, bez obzira na sve što vam zasmeta ili ne odgovara u trenutku, bez obzira na tenzije prouzrokovane velikim ulogom, pokušajte da potisnete emocije, jer nije rezultat sve – zbog naše djece, ako ni zbog čega drugog. Da i oni dožive Trofej Podgorice i Stadion malih sportova u punom svjetlu. Onako kako su doživljavale generacije spred nas, a kako ovih dana doživljavamo mi. Naučimo ih na našem primjeru kako treba.
