Ko je mogao da pretpostavi da će baš Srbija i Crna Gora u direktnom duelu odlučivati o putniku u Njemačku. Tri države apostrofirane u prvoj rečenici vraćaju sjećanje na Evropsko prvenstvo za mlade reprezentacije 2004. godine.
Tada su Srbija i Crna Gora bile jedna ekipa, a Dizeldorf i Bohum poprište turnira koji je okupio najbolje igrače do 21 godine. Na klupi je pored selektora Vladimira Petrovića Pižona sjedio njegov najbliži saradnik Miodrag Radulović, a u predsjedničkoj fotelji zajedničkog Saveza Dragan Stojković Piksi.
“Plave” je sa kapitenskom trakom predvodio Danko Lazović, po desnoj strani je špartao Bane Ivanović, a mreže je tresao Andrija Delibašić. Kvalifikacije smo prošli kroz iglene uši. Sa Nemanjom Vidićem u startnoj postavi, deklasirali smo Norvešku na Marakani u prvoj utakmici baraža sa 5:1 i otputovali na revanš kao na izlet. A u Dramenu drama.
Norveška je postizala golove tačno kad je trebalo, na početku prvog poluvremena prvi, pred sam odlazak na odmor drugi i odmah po povratku iz svlačionice treći. Imali su čitavih 40 minuta za taj četvrti koji bi ih odveo na završni turnir.
Vidića nije bilo u ekipi (jer pobogu, šta će nam Vidić posle petarde u Beogradu), a momak po imenu Karadaš radio je šta je hteo sa štoperom našeg tima Mitrom Pekovićem. Nekom ludom srećom, završilo se samo 3:0 i otišli smo u Njemačku.
I gle čuda, tamo smo bili hit Evropskog prvenstva.
Na startu fenomenalan gol Baneta Ivanovića za pobjedu protiv Hrvatske od 3:2. Zatim, nesrećan i nezaslužen poraz od Italije 2:1 (uz počasan gol Simona Vukčevića) i pobjeda u preokretu protiv Belorusije koja nas je lansirala među četiri najbolje reprezentacije na kontinentu.
Polufinalni duel sa Švedskom obeležili su Miloš Marić izjednačujućim golom u 90. minutu i golman Nikola Milojević, sjajnom intervecnijom u posljednjoj seriji penala. Ljudi, finale!
Srbija i Crna Gora igra za titulu Evropskog prvaka. Uoči finalnog meča sa Italijom (opet Italija), u kampu naše reprezentacije organizovan je revijalan meč između novinara i članova stručnog štaba.
Naše kolege su bile apsolutno svjesne da u duelu protiv stručnjaka nemaju nikakve šanse ukoliko ne posegnu za nekim iznenađenjem. I eto keca iz rukava.
Prije prvog sudijskog zvižduka, Dragan Stojković navlači marker preko dresa i postaje član novinarske ekipe. Epilog? Posle 60 minuta rovovske borbe, neriješeno 7:7. Posle penala, pobjeda predstavnika sedme sile.
Svjedoci tvrde da je Piksi zatvorenih očiju asistirao kod svih sedam golova. Neka bude da je urbana legenda, ali lijepo zvuči. Članovi stručnog štaba na čelu sa Mijom Radulovićem (Pižon nije igrao zbog povrede), dočekani su “na nož” od strane svojih igrača:
“Kako mislite da nam pričate o taktici za Italiju, kada ni novinare ne možete da pobijedite”, najglasniji i najkonkretniji je bio Danko Lazović.
I tako, godine prolaze, sećanja ostaju. Uf, kako bi Srbiji večeras godio neki kec iz rukava.
Neki Piksi koji će navući marker pre utakmice i šokirati Mija Radulovića.
