Ko o čemu – Srbija o Jokiću. Ovaj put u epizodi “Od ljubavi do mržnje” u vrlo kratkom periodu. Mada se, iskreno, negdje i sama pronalazim u ovome, pa hajde da probam i da obrazložim zašto. Naravno, mržnja je prejaka riječ u svakom smislu, to odmah da razgraničimo. Ali fraza je takva, šta sa se radi.
Mislim da je svima jasno zašto je Nikola među omiljenijim sportistima većine Srba. Prvo, magija i lakoća s kojom se taj dečko igra košarke. Istrči na teren i upiše tripl-dabl usred NBA lige kao da je izašao ispred zgrade prije xy godina kada je i osvanuo onaj čuveni “Oće neko na basket” status na njegovom Fejsbuku.
Dakle talenat je neosporiv, a s njim je došao i rezultat… Realno, ko ne bi bio ponosan da je MVP najjače lige svijeta iz njegove male zemlje. Uz sve to je svojom nonšalantnošću i smislom za humor potpuno očarao svijet, pa i nas.
I gdje je onda problem? Pogađate – reprezentacija. Ok, preživjeli smo njegovo “ne”, nije prvi put, boljelo je, pisala sam već o tome… Ali nije u tom odbijanju suština problema.
Evo o čemu se radi… Startovao je dugo iščekivani Mundobasket. Bez Jokića, jelte.
Da napomenem unaprijed, ovdje ne pričamo o “obavezi”. Znamo da niko nema obavezu da igra za nacionalni tim. To smo apsolvirali. Sve ok.
Ovdje pričamo samo o OSJEĆAJU. Bar minimumu osjećaja da tamo negdje u Manili njegovi drugovi (daleko od porodice, uz veoma strog režim i naporan tempo) ginu za taj dres dok on – šta radi po Srbiji?
Doslovno se bahanališe.
Internet iz dana u dan preplavljuju video snimci Jokića iz raznih kafana, na nastupima popularnh pjevačica, u svim mogućim momentima sevdaha, pa sve do onih kada pijan tetura ulicama i zaustavlja saobraćaj u svom Somboru dok ga prate trubači (!?). Što je mnogo, mnogo je, zar ne? Sve to u momentima dok Pešićevi “orlovi” biju bitke za ovaj narod hiljadama kilometara daleko od kuće.
Shvatamo zaista da je Nikola došao da odmori i proživi ovo ljeto punim plućima, ali ovo već djeluje kao namjerno guranje prsta u oko. Narod je bijesan. Što bi se reklo “Tviter zajednica gori”. Jedan od moćnijih komentara na snimak košarkaškog asa sa nastupa Cece, kaže: “Je l’ mu otpjevala pjesmu Kukavica”. Jako, morate priznati.
I onda na sve to, jučerašnji dan. Uf, on je bio kap koja je prelila čašu… Srbija igra protiv Portorika (kidamo, ali ajde da se ne zalijećemo – ipak je to Portoriko), a Jokić od Ivice Dačića prima nagradu Ministarstva spoljnih poslova za promociju ugleda Srbije u svijetu. U istom danu. Čekajte, pa ko režira ovaj film, šta je ovo ljudi moji?
I ukratko, to vam je to. Zbog svega navedenog, još više navijamo za momke koji su na Filipinima. A Nikolu, gledaćemo i njega. U Americi. Tamo su ionako oduševljeni njegovim ponašanjem posljednjih mjeseci u Srbiji. Pročačkajte društvene mreže i vidjećete.
“Hilarious”.
Nisam sigurna da bi tako reagovali da su u našoj koži, ali bože moj…
