Jedna kategorija trenera su oni koji rade u klubovima, a druga kategorija trenera su selektori. Ako trener ima klupski uspjeh, to ne mora da znači da će biti dobar selektor. Imali smo mnogo ovakvih primjera, a sa naših prostora najbolji se vezuje za ime Srećka Kataneca koji je odlučio da bude samo selektor, a ne trener kluba, pa je ovaj strateg odlučio da radi sa nacionalnim selekcijama, a ne sa klubovima, pa je on selektor Slovenije, Makedonije, Emirata, Iraka i sada u Uzbekistanu.
Harizma savršenog trenera je Zlatko Dalić, koji je posljednjih godina zlatni čovjek Hrvatske i tvorac svjetskog srebra i bronze. Pa planetarni uspjesi, Hrvatska je sada u rezultatskoj krizi, a posle poraza od Turske i Velsa našla se u situaciji da ostane bez plasmana na Evropsko prvenstvo.
“Kriv sam, odgovornost je moja…“, Dalićeva je izjava koja sve govori. Govori o njegovoj veličini kao čovjeku, veličini kao treneru, veličini kao ličnosti koja je i pored svoje slave stvarna i govori istinu.
U ovom oktobru imali smo i izjave kao što su:
“Idemo u dobrom pravcu…“, bugarski selektor Mladen Krstajić posle debakla Bugarske kod kuće od Litvanije.
“Zadovoljan sam svim osim rezultatom“, rekao je Blagoja Milevski, selektor Makedonije posle poraza od Ukrajine i izgubljenih šansi za plasman na Evropsko prvenstvo.
“Da je golman Mađarske igrao danas, dobio bi loto na lutriji…“, Dragan Stojković Piksi posle novog poraza od Mađarske.
Ipak, Piksi je pobijedio Crnu Goru i Srbija će posle 24 godine igrati na jednom Evropskom prvenstvu, što znači da je ova selekcija ostvarila kontinuitet.
I šta posle svega ovoga!? Teško je postati selektor i teško je otići sa tog mjesta, pa gledamo i čujemo nerealne izjave, pokušaje alibija, kupovinu vremena…
Selektorski rad je veoma važan faktor i najvažniji u nacionalnim selekcijama. To je nacija, to je reprezentacija iza koje stoje ljudi i navijači koji uvijek žele rezultate i tu uvijek moraju da igraju najbolji, najspremniji, najpoželjniji…
Jako je loše kada se stvari pomiješaju u reprezentaciji, pojaviće se negativna energija i kao rezultat, krahovi poput ovog posljednjeg u Bosni i Hercegovini na domaćem terenu i 0:5 od Portugala na debiju Sava Miloševića na domaćem terenu.
Bez jedinstva u bilo kom nacionalnom sastavu nema napretka, kada su svađe nema rezultata. Ali ponekad je potrebno strpljenje i vrijeme, jer je uspjeh reprezentacije višegodišnji proces, a to je primjer sa Slovenijom i Matijažom Kekom za ovjeru EP vize u Nemačkoj.
Lekcija Slovenaca o tome kako treba raditi za sve manje zemlje u regionu, nekad smo bili to mi u Makedoniji.
