Stadion Grbavica, 10. april 2013. godine. Igra se veliki derbi između Željezničara, koji je u tom trenutku apsolutni vladar bh. fudbala i Zrinjskog, koji će to kasnije postati. Veznim redom, Plavih sa Grbavice, komanduje plavokosi Nermin Zolotić, koji ima 20 godina i za kojeg su mnogi govorili da je najtalentovaniji fudbaler u našoj zemlji.
U 68. minutu Hrvoje Miličević, veznjak Zrinjskog, proklizao je preko jedne lopte i nezgodno nagazio Zolotića po nozi. Na Grbavici muk. Jedna od najtežih povreda nekog fudbalera na Željinom stadionu, ikada, viđena je tog dana. Zolotić je u suzama i uz skandiranje i aplauze navijača napustio teren. Veliko je pitanje bilo da li će se ikada vratiti? Operacija je trajala nekoliko sati, a popularni Zola nakon višemjesečne pauze vratio se jači nego ikad.
TITULA U BELGIJI
Sa Željom je osvojio dvije titule i dva Kupa i onda otišao u Gent. Tiho kao i uvijek, bez neke pompe i medijske buke, realizirao je transfer u veliki belgijski klub. U prvoj sezoni odmah je osvojio titulu prvaka, a nakon toga put ga je vodio u Hrvatsku, pa ponovo u njegovog Želju, zatim povratak u Belgiju, a nakon toga i u Portugal gdje je danas jedan od najboljih defanzivaca, izuzetno jake, portugalske lige. Casa Pia dom je Zolotića posljednje tri godine.
Prošao je Zolotić sve omladinske kategorije reprezentacije Bosne i Hercegovine. Za U21 tim, čiji je bio i kapiten, u šest mečeva postigao je i dva gola. Igrajući u Bosni i Hercegovini, Belgiji, Hrvatskoj i Portugalu, skupio je 302 zvanične utakmice. Iako je javnost u Bosni i Hercegovini, s pravom, posljednjih pet godina pitala zašto ga nema u reprezentaciji, on je šutio, radio i čekao svoju priliku. Nikada ništa loše nije rekao, niti kritikovao nekog selektora ili Savez, iako bi mnogi na njegovom mjestu odavno izgubili živce.
POZIV KOJI JE SANJAO
I napokon! Dolaskom Save Miloševića na klupu Zmajeva stigao je poziv i Zolotiću. Kada su reprezentaciji BiH propale sve šanse za odlazak na Evropsko prvenstvo kroz grupu, Milošević se odlučio na rezove u timu, te je prepoznao kvalitet Zolotića, na koji su se raniji selektori “pravili Englezi” i uvrstio ga je na spisak za mečeve sa Luksemburgom i Slovačkom. Zanimljivo da se uz Zolotića u nacionalni ti vraća i njegov kum Haris Hajradinović, koji blista u Turskoj.
Ono što je sigurno Zmajevi su dobili sjajnog igrača, ali i fudbalera sa karakterom kakav se ne sreće često u svijetu fudbala. Čestit, pošten i uvijek miran Zolotić će svojim fudbalskim, ali i karakternim kvalitetima, biti od velike pomoći Zmajevima u baražu za odlazak na Evropsko prvenstvo. Sigurno da bi i za Zolotića igranje na EURO 2024 u Njemačkoj bilo kruna karijere, a ko bi rekao nakon 10.aprila 2013. godine…
