Fudbalski klub Željezničar jedan je od dva najveća kluba u Bosni i Hercegovini, ali i klub koji je omiljen u mnogim domovima širom bivše Jugoslavije.
Željezničar je svojevremeno bio najtrofejniji klub u BiH, Plavi su dominirali, ali u posljednje vrijeme rezultatski uspjeh izostaje. Posljednji put Željezničar je bio prvak davne 2013. godine, a posljednji trofej, onaj namjenjen pobjedniku Kupa BiH, na Grbavicu je stigao 2018. godine.
Iako je pred početak ove sezone predsjednik Željezničara Edis Kovačević najavljivao bolji, jači i kvalitetniji Željezničar, čini se da je plavi brod skrenuo s kursa i da polako tone. Ne samo rezultatski nego i na putu kojim ide. Jer nikome ko prati klub nije jasno zapravo kude ide Željezničar i šta je konačan cilj.
BAŠIĆ JOŠ JEDAN U NIZU KOJI JE PLATIO CEH
Posljednje tri godine Željezničar se bori sa finansijskim problemima. Uprava, barem kako to oni kažu smanjuju dug, ali je pitanje koliko je dobar put kojim Željo ide. Većina novca koji je klub uložio u saniranje dugova došla je od stane Kantona, države ili Opšine Novo Sarajevo, nešto je stiglo kroz transfere, a značajan dio i zahvaljujući nastupu u Evropi.
Navijači su kao generalni sponzor spašavali klub, kupovali ulaznice, članske karte, a do sada niko jasno i glasno nije rekao koliko novca su donijeli ljudi koji sjede u Upravnom odboru Plavih sa Grbavice. Rezultati izostaju, navijači postaju nezadovoljni, iako Željo i dalje ima veliku podršku navijača. Ipak, ni to nije na nivou prošle sezone. Grbavica je sezonu ranije bila treći najposjećeniji stadion u regionu, dok je danas ta brojka dosta manja. Nakon otkaza treneru Nerminu Bašiću, nezadovoljstvo navijača je sve veće, a krenule su i jasne prozivke na račun predsjednika Edisa Kovačevića, ali i na rad sportskog direktora Samira Bekrića.
Uspjeli su Plavi prošle sezone da izbore Evropu. Brazilac Santos i Žozep Amoah iz Gane, na mala vrata su došli na Grbavicu, gotov da niko nije ni znao ko ih je doveo, stigli su iz ekipe koja je ispala iz lige, a zanimljivo da Santos i u takvom Rudaru iz Prijedora, koji je ispao iz lige, nije bio starter.
Na Grbavici se Brazilac isprofilisao u jednog od najboljih igrača lige, završio sezonu kao najbolji strijelac Željezničara (postigao isto golova kao i Amoah op.a.). Nakon toga predsjednik i sportski direktor su na sav glas govorili kako su oni zaslužni za njihov dolazak. Još u zimu prošle godine sportski direktor je tvrdio da je sa Santosom i Arminom Hodžićem dogovoren dugogodišnji nastavak saradnje. Nakon što ni jedan ni drugi nisu ostali u Željinom dresu, ploča se okrenula, pa su se krivili igrači, menadžeri, finansije… Iako su sezonu ranije sa manje novca na Grbavicu došli bolji igrači, godinu kasnije apsolutni fijasko sa novim igračima. Ali, niko nije preuzeo odgovornost što je Željo ostao bez najboljih igrača i bez ijednog zarađenog eura.
Ekipu su u prošloj sezoni vodili Edis Mulalić, te Nermin Bašić, koji je stigao na Grbavicu nakon serije loših rezultata koju su Plavi imali pod Mulalićem. Uspio je Bašić da podignem ekipu, na kraju završiti kao treći, a njegove metode rada i posvećenost poslu su nešto što se ne može vidjeti često na premijerligaškim terenima.
Da Bašić „nešto“ zna kao trener pokazao je u pretkolima kvalifikacija za konferencijsku ligu kada je Željezničar senzacionalno izbacio Dinamo Minsk. Svi su se tada divili Bašićevoj taktici, a nakon toga, iako su ispali od Neftchija iz Bakua, Plavi se ni u tom dvomeču nisu obrukali. Kada se očekivalo da Uprava i sportski direktor reaguju, da na Grbavicu dođu kvalitetna pojačanja sa kojima bi Bašić krenuo u pohod na novi plasman na evropsku scenu, jer je u ovom trenutku titula nerealan cilj, oni su u potpunosti zakazali. Dovedeni su fudbaleri koji su pokazali, svojim partijama na terenu, da ne zaslužuju ili da nemaju kvaliteta da nose dres Željezničara.
Bašić je radio sa onim što je imao, pokušao izvući maksimum, ali nije išlo. Istina da je i trener imao nekih loših procjena, ali kako kaže jedna naša stara izreka, zna se od čega se pita ne pravi. Bašićev najveći grijeh je što nije izašao javno i kazao koje igrače je tražio, a šta su mu Uprava i sportski direktor doveli. Tada bi jasno i glasno rekao kako stvari stoje i pokazao da ipak nije do njegovih trenerskih (ne)kvaliteta, nego do Uprave i sportskog direktora koji su se krili iza trenera, a često znali izaći u javnost sa nekim saopćenjem ili sazivati press konferencije na kojima su govorili stvari koje ni njima baš nisu bile najjasnije.
KO ĆE PREUZETI ODGOVORNOST?
Posebna priča je sportski direktor Željezničara Samir Bekrić. Nekada odličan fudbaler, koji je ostavio veliki trag u Premijer ligi BiH i Željezničaru iz kopački je, pomalo i neočekivano, uskočio u odijelo sportskog direktora. Zanimljivo da je prošle sezone bio igrač i sportski direktor.
Scena koja se, vjerovatno, ne pamti u svijetu fudbala. Ipak, kako je dobar bio na terenu čini se da se Bekrić ne snalazi na funkciji sportskog direktora. Najbolji igrači iz prošle sezone Santos i Armin Hodžić otišli su besplatno sa Grbavice. Ovosezonski najbolji igrač Nedim Mekić ne želi da produži ugovor, ista situacija je i sa Amoahom, a i Irfan Jašarević koji je među boljim igračima tima ne želi da stavi paraf na novi ugovor. Od jedanaest fudbalera koliko je Bekrić doveo u klub u ovom prelaznom roku njihov učinak je jedna asistencija. Tu ne treba računati golmana Ajdina Mulalića i defanzivca Dražena Dubačkića, od kojih se ne očekuje neki učinak u ofanzivi. Sa druge strane sva ostala „pojačanja“ (namjerno pod navodnicima op.a.) nisu pokazala ništa, izuzev crnogorca Aleksandra Boljevića, koji je već na prvoj utakmici pokazao kvalitet i da bi mogao biti veliko pojačanje.
Po svemu navedenom, a brojke i činjenice najbolje govore o svemu i svakome, postavlja se pitanje da je Bekrić u ovom trenutku dostojan funkcije koju obavlja? Bez ikakve namjere da se brani trener Nermin Bašić, ali ako je već on dobio otkaz, onda je logičan potez bio i da sportski direktor podnese ostavku zbog loših partija Željezničara, ali i činjenice da je prelazni rok na Grbavici odrađen katastrofalno. Ako ništa barem sa ljudske strane bi to bilo fer. Ipak, to se nije desilo, čak je sportski direktor preuzeo i ulogu trenera dok ne dođe Bašićev nasljednik. Tako će on u narednom periodu, bez dana trenerskog iskustva, spremati ekipu i predvoditi ih u subotnjem duelu protiv Sloge iz Doboja, a vjerovatno i kolo poslije na teškom gostovanju kod Borca.
Veliki je upitnik i da li će neko iz Uprave preuzeti odgovornost za loše stanje ekipe. Trener je taj koji prvi „strada“ kada su loši rezultati, ali u ovom slučaju problem u Željezničaru je mnogo dublji i on se ne zove Tomislav Ivković, Edis Mulalić ili Nermin Bašić… Ako je suditi po dosadašnjem scenariju i dalje će oni koji su i najodgovorniji da šute, a treneri će se na Grbavici mijenjati kao na traci. Kuda plovi Željin brod više ne znaju ni oni koji njime upravljaju, a svakako da najviše pate navijači koji su mnogo puta pokazali i dokazali da žive za klub, za razliku od nekih… Koji žive od kluba!
