Nekako je Marko Livaja cijelo vrijeme i djelovao kao strano tijelo u hrvatskoj reprezentaciji. Ma koliko
svi saigrači stali na njegovu stranu kad ga je ljetos na treningu navijač u Rijeci vrijeđao, pa se Livaja
popeo na ogradu da se obračuna s njim. Ali i to solidarisanje je više bilo esnafskog karaktera nego iz neke
ljubavi prema samome Livaji. Nijedan fudbaler ne voli da se nađe u toj situaciji da ga pred svim
saigračima neka budala napada.
Prošle godine otkazao je nastup u Ligi nacija bez nekog naročitog razloga. Ove godine se pokupio nakon
tog incidenta na Rujevici. Dan poslije odlaska iz kampa Vatrenih svi portali su prenijeli kako već uživa na
plaži. Savez ga je i suspendovao jer je preko mikrofona vrijeđao navijače Šibenika nakon osvajanja Kupa s
Hajdukom. Na hlađenje ga je logično stavio onda i Dalić kojem se, baš kao i Savezu, vratilo kao
bumerang toliko tetošenje i obigravanje oko igrača čiji učinak sad već naočigled kopni. U dresu vatrenih
ionako nije bio prevelik.
Zabijao je Livaja i za reprezentaciju, neki su od tih golova imali i važnu ulogu u ukupnom rezultatu. Ali
kome? Austrija, Slovenija, Kanada… Čim bi došao malo jači rival, Livaje niotkuda…
Odlukom da se oprosti od reprezentaciji, u 30. godini (!?), zapravo je skinuo golem teret s vrata selektoru
koji je cijelo vrijeme po pitanju Livaje bio u nebranom grožđu. Ako ga zove, ima tempiranu bombu u
svlačionici. Ako ga ne zove, to je zato što i on i vodstvo Saveza mrze Hajduk. Kako je Poljud ostao jedini
veliki stadion u državi, zapravo i nisu imali kud nego dodvoravati se splitskom božanstvu. Jer doći na
Poljud bez Livaje bilo je isto što i vratiti se u Livno bez mercedesa.
Ovako ih je Marko sve riješio muka, ali… Odluku je donio prekasno. Ako se više nije vidio u postavi
reprezentacije, nije trebao da čeka da ga Dalić rehabilitira novim pozivom pa da onda javno udari šamar
selektoru koji ga je zvao i kad treba i kad ne treba, samo da udovolji armiji Hajdukovih navijača. Trebao
je da se oprosti onako kako su to uradili Rakitić ili Mandžukić, gospodski i elegantno. Ali oni su ipak
veličine, istinske…
Dalić i s Livajom i bez njega ima isti problem – nema klasu u napadu, bar ne za najviše domete. Dakle,
nastavlja se “krpljenje” na sve moguće načine. S druge strane, “enfant terrible” sad postaje samo Hajdukov problem. I to sve veći, što je pred o-ho-ho najavio jedan splitski kolega. Njegov posljednji gol viđen je 20. augusta, i to protiv Rudeša, predodređenog da ispadne iz lige kako je i ušao u nju.
Dok ga je držala forma i fizička sprema koju je ponio iz grčke lige, Livaja je donosio prednost na terenu. Makar s bijele tačke za koju je bio pretplaćen. Danas je to, iz više razloga, napadač koji ne samo da je daleko od golova, nego i pravih prilika. I ostaje mu samo da nemoćno širi ruke u sve češćim porazima Hajduka, dok gleda kako Rijeka u direktnom dvoboju preotima vrh tabele. Kao i treneru Leki, prvom sljedećem poslije Dalića kojem bi laknulo da se nađe zamjena za Marka.
Ili makar da se svijet više ne vrti oko njega.
