Svojevremeno je Tanja Torbarina, vjerojatno i danas najpoznatija hrvatska kolumnistica, komentirajući u tjedniku Danas mogućnost da bi se hrvatski klubovi mogli baš kao u staroj Kraljevini izdvojiti iz jugoslavenskog prvenstva i igrati samostalno natjecanje, posprdno napisala da je već poznat i raspored hrvatske nogometne lige: Dinamo – Hajduk, Hajduk – Dinamo, Hajduk – Dinamo, Dinamo – Hajduk, Dinamo – Hajduk, Hajduk – Dinamo…
Mada je u proteklih 30 i kusur godina bilo i takvih trenutaka, natjecanje čija se i 32. sezona polako primiče kraju, donijelo je ipak nešto više od toga, mada je sam “konačan rezultat” nadmašio čak i ovo sarkastično predviđanje. Prije desetak godina liga je nakon desetljeća lutanja i potrage za idealnim rješenjem svedena na deset klubova i od tada se četverokružnim sustavom odigra 120 utakmica koje na tjednoj bazi prati isto toliko studijskih TV-emisija, podcasta ili bar youtube objava izjava aktera, a pehar se na kraju dodijeli Dinamu i onda već za desetak dana sve ispočetka. Tko, dakle, čini natjecanje zemlje svjetskih doprvaka iz 2018. i brončanih iz 2022.?
Rijeka: Jedini klub uz Dinamo koji se okitio naslovom prvaka, one sezone kad je tada još neprikosnoveni gazda Maksimira toliko lutao s izborom trenera da je u magnovenju na kraju sve karte bacio na jednog Bugara! I izgubio. Riječani su iskoristili opuštanje i 2017. prvi put u svojoj povijesti pod vodstvom fenomenalnog Matjaža Keka osvojili naslov prvaka, čime je ispravljena nepravda iz 1999. kad je nevidljivo zaleđe na krcatoj Kantridi poništilo pogodak Admira Hasančića za titulu u utrci s tadašnjom Croatijom. Rijeku već 11 godina kao predsjednik vodi Damir Mišković, od 2017. i većinski vlasnik kluba kojeg je talijanski kapital 2012. spasio od potonuća u niži rang. Najveći neprijatelj im je Hajduk, što jadranski derbi čini utakmicom najvišeg rizika u državi. Dok je bilo love, bilo je i odličnih europskih rezultata, na Kvarneru su padali Milan, Salzburg, Feyenoord, Stuttgart… Specifičnost je da u skoro svakoj generaciji imaju po jednog Crnogorca – Đalović, Vešović, Raspopović, danas Vukčević – a tek su odnedavno počeli izbacivati i vlastite igrače.
Osijek: Jedini klub iz nominalno velike četvorke koji nikad nije bio prvak, pa četvorke zapravo i nema, više je to po veličini gradova nego po trofejima klubova. Grad Šukera, Bjelice, Cvitanovića, Špehara i brojnih drugih majstora lopte vjerojatno bi i ostao bez prvoligaša da nisu uletjeli mađarski vlasnici koji upravo dovršavaju i novi stadion tako da Osijek ovog ljeta seli s betonjare u Gradskom vrtu na impresivni Pampas. Dvaput je bio blizu naslova, a oba puta u klubu je bio Bjelica. Prvi put je kao desetka otišao usred sezone u Španjolsku, a drugi put je kao trener jednostavno poludio, pa je čak i Mađare uspio natjerati da ga potjeraju. I igrače sa strane nerijetko obuzme “kirvajski” mentalitet pa je jedan bivši igrač svojevremeno svojim BMW-om u noćnom izlasku raznio benzinsku, a jedan sadašnji izbačen je iz narodnjačkog kluba u kojem je bacao dolare po ženama! Najveći europski uspjeh ostvaren je pod vodstvom Zorana Zekića – izbacili su PSV.
Hajduk: Majstor s mora nekad je i širom Europe podjednako širio oduševljenje i strah, a sada uglavnom kućno ludilo. Iako većinu dionica drži Grad Split, klubom preko Dubrovčanina Lukše Jakobušića, bivšeg predsjednika Vaterpolskog kluba Jug, upravlja udruga Naš Hajduk kao manjinski vlasnik. U vrijeme kad bi turistička sezona dosezala kulminaciju splitski je velikan godinama obično ne samo završavao europski nastup, već i utrku za naslov. Klinci koji su rođeni na dan kad je Hajduk posljednji put bio prvak za koji će dan postati punoljetni i steći sva građanska prava, poput glasanja na izborima ili kupnje nekog alkoholnog pića u dućanima. U vječnoj potrazi za božanstvom kakvo je bio Baka. Sad je to Marko Livaja. Klub zbog kojeg će i najbolji prijatelji prestati međusobno razgovarati, a koliku emociju izaziva u Dalmaciji najbolje govori skoro kilometar dugi grafit u mjestu Komin gdje su na zidu uz obalu Neretve ispisani brojni čuveni stihovi u čast bilih, među njima i osobno mi najdraži: Krepat moredu svi kralji i carevi, ma Ajduk će ostat!
Lokomotiva: Mlađa Dinamova sestra popunila je rupu nakon pada u niže rangove NK Zagreba, prvaka države iz 2002. Klub s možda i najboljom nogometnom školom u državi vodi nogometni šmeker i spretan menadžer Božidar Šikić koji se u jednom trenutku, vidjevši kamo stvar vodi, otrgao iz čvrstog zagrljaja Zdravku Mamiću, zbog čega je Lokomotiva dugo trpjela ismijavanja, jer je jedno vrijeme čak i e-mail adresa bila zajednička! Uz domaće talente igrački fond neko su vrijeme crpjeli na Kosovu i u Albaniji, a u jednom su trenutku imali toliko albanskih igrača da su ih zvali Ljokomotiva. Igraju dopadljivo, atraktivno, no uglavnom se drže sredine tablice. Jednom su izborili čak i kvalifikacije za Ligu prvaka, no Šikić je već i prije prve utakmice rasprodao gotovo kompletan kadar. I umalo ispao iz lige na kraju sezone.
Slaven Belupo: Klub iz Koprivnice koji najviše podsjeća na niški Radnički iz nekadašnje jugolige po tome što u jesenskom dijelu prvenstva nakupi sasvim dovoljno bodova za ostanak, pa proljeća uglavnom provode prosipajući bodove i čekajući kraj prvenstva. Nerijetko znaju nanijeti bolan udarac najjačim klubovima, ali i vlastitim trenerima. Kažu da nema nezgodnije sredine za raditi. Uglavnom se mota po sredini tablice. Mada je već punih 25 godina redovan sudionik Prve HNL i nikad ne ispada, još čeka na prvi trofej, makar u Kupu.
Varaždin: Klub koji je vratio prvoligaški nogomet u barokni grad, nakon što je u bankrot pao Varteks, klub koji je nosio ime čuvene tekstilne firme. Sad je i ona u problemima. Devedesetih su imali najbolju školu nogometa i bili hit HNL-a u vrijeme najboljeg nogometnog menadžera Anđelka Herjavca koji je sanjao da će jednom u Varaždin dovesti i Manchester United. Tih je godina njihov simpatični stadion bio crna točka za tadašnju Croatiju, a pjevalo se “Zagreb, Zagreb, selo kraj Varaždina”. Nakon stalnih selidbi iz druge u prvu ligu i nazad, klub se napokon ustabilio, a važnu riječ ondje ima izbornik Zlatko Dalić koji živi u Varaždinu. Ondje je i započeo trenersku karijeru.
Gorica: Nastala na ruševinama nekadašnjeg Radnika, ušla je 2017. u Prvu HNL, kada su svi mislili da će plesati jedno ljeto i vratiti se na livade nižih rangova. Ali pod vodstvom Mostarca Sergeja Jakirovića, kasnije trenera Maribora i Zrinjskog, a danas Rijeke, postala je ne samo senzacija, nego i crna mačka za trolist Rijeka – Hajduk – Osijek. Jedino je Dinamo redovito pobjeđivao Goricu, no nju se nije optuživalo da je bodovni bankomat vječnog prvaka kao ranije Lokomotivu. Vodi je ambiciozni predsjednik Nenad Črnko. Iako je već bila otpisana, na najboljem je putu da izbori i sedmu uzastopnu sezonu u elitnom rangu, a u ovih šest sezona proslavila je nekoliko zapaženih zvijezda: Lovrića, Špikića, Atiemwena, a sada Fućaka.
Istra 1961: Pulski prvoligaš godinama je plesao na rubu ispadanja i bio doslovno šampion doigravanja za Prvu HNL jer bi redovito pobjeđivao konkurenta iz Druge HNL. Nakon ulaska španjolskih vlasnika koji su doveli svog trenera i ustabilili rad kluba, ove su sezone pravo osvježenje lige, mada će im plasman u kvalifikacije za Konferencijsku ligu ipak, čini se, pobjeći.
Šibenik: Najvjerojatniji putnik za Drugu HNL ove je godine dvaput pobijedio Dinamo, izbacivši ga i iz Kupa, čime je presudio i Anti Čačiću. No, kako je nakon toga drastično pao u formi, sve je izvjesniji povratak u Drugu HNL. Šibenik je, inače, možda i jedini dalmatinski grad za kojeg se govorilo da je plavi, a ne bijeli, pa su i utakmice s Hajdukom redovito na rubu noža, popraćene teškim obračunima Torcide i šibenskih Funcuta. Jedan takav očekuje se u finalu Kupa na riječkoj Rujevici. Klub koji je često mijenjao vlasnike, a trenutačno ga drži boksački promotor.
Dinamo: Manchester United hrvatskog nogometa. Klub koji je stvorio 14 od 22 igrača koji su osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, ili su bar u nekom trenutku prošli kroz njega. Apsolutni vladar Prve HNL dominaciju danas održava bez pomoći sudaca i logistike saveza, što je ipak bio oslonac u vrijeme vladavine Zdravka Mamića, a devedesetih Tuđmanovog namjesnika Zlatka Canjuge. Europski najkonkurentniji hrvatski klub, pa i šire. Desetljećima nije mogao proći prvo kolo europskih kupova, da bi u posljednjih dvadesetak godina nanizao impresivan niz skalpova: Ajax, Chelsea, Tottenham, Arsenal, Sevilla, Red Bull Salzburg, Fenerbahče… Europskim nagradama, a ponekad i transferima, puni proračune manjih klubova u ligi, pa je i najzaslužniji što ona opstaje. I najveći krivac što njen popis prvaka opet zvuči kao pokvarena ploča: Dinamo, Dinamo, Dinamo, Dinamo, Dinamo…
