GLAS JUGOSLAVIJE: Naklon i aplauz za naše djevojke

Zamislite ovo – samo 17 (slovima: sedamnaest) seniorki, 1 (slovima: jedan) klub, još 5 (slovima: pet) praktično amaterskih ekipa koje nastupaju sa juniorkama i pionirkama i samo popunjavaju broj za učešće u takmičenjima pod okriljem nacionalnog saveza. To je ono što imamo. I čime se ponosimo.

Iz te baze, ako se to može nazvati bazom, stiže – pazite sad ovo – reprezentacija Crne Gore u ženskoj košarci. Čudo da mogu uopšte da se okupe, a ne da igraju neku ozbiljnu košarku. Ali…

Naše djevojke su nastup na sedmom uzastopnom Evropskom prvenstvu – a svaki plasman na smotru najboljih na Starom kontinentu, u ovakvim uslovima i sa gore pomenutim brojkama, treba okarakterisati kao podvig – završile na sedmom mjestu. Treći put u istoriji naše dame igrale su četvrtfinale, a malo je nedostajalo da, ovog puta iz Ljubljane, uhvate kvalifikacioni voz za Olimpijske igre u Parizu.

Nakon povrede i završetka karijere najbolje igračice, gudogodišnjeg simbola i vođe reprezentacije Jelene Dubljević malo ko je računao na tim koji predvodi Jelena Škerović. Jer, ostali smo na 16 igračica (sve one koje igraju ozbiljniju košarku su na spisku, izuzev Kristine Raković koje već dugo, zbog nesuglasica, nema na reprezentativnim okupljanjima), računajte da je jedna Amerikanka višak, dakle 15, pa računajte da polovina djevojaka nema navršenu 21 godinu, a da njih četiri nemaju ni 20. Takođe, da su pojedine van ritma (konkretno Jovana Pašić, koja je zbog administrativnih problema godinu dana bez ozbiljnih utakmica), a neke i povrijeđene (Milica Jovanović), što se vidjelo i tokom prvenstva.  

Od tog materijala popularna Škera mora da napravi – tim. I napravila ga je. Onako kako je igrala na parketu – a nije igrala, nego dirigovala – takva je Jelena i kraj terena. Studiozno pristupa svakom meču, motiviše i prenosi znanje na talentovane klinke… I one joj to vraćaju na pravi način.

Pred njenim timom padali su Grčka, Letonija, pa u meču za pamćenje Italija, a do kraja su naše dame bile u igri protiv velesila Španije i Srbije. Zato i ubjedljiv poraz od, prije svega, fizički dominantnije Francuske, niko apsolutno ne smije ni da pomisli da uzme za zlo.

Jer nova Škera – sjajna Marija Leković, pa Dragana Živković (i jedna i druga ove sezone najverovatnije napuštaju Budućnost Bemax i idu u inostranstvo, zaslužile su), iskusna kapitenka Milica Jovanović, fenomenalna Nataša Mek, Jelena Vučetić, Božica Mujović, Bojana Kovačević, Maja Bigović, uz doprinos Ksenije Šćepanović, Zorane Radonjić i Sofije Živaljević pamtiće se kao najprijatnija iznenađenja 39. Eurobasketa.

I kako rekoše uglas, nakon jedne od epskih pobjeda – „Za Crnu Goru – srcem svim“.

Tada nema nemogućih stvari.

Iako ih je u zemlji koja je u svijetu prepoznata po sportu i sportistima – a koja toliko malo ulaže u sport, a sporta i sportista se sjeti samo kada se nešto veliko desi, nekada ni tada – svega 16.

*Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Glas Jugoslavije” nijesu nužno i stavovi redakcije Lob sporta