Kad bi se kojim čudom bodovi u fudbalu dijelili preko medijskih objava i najava tipa “bićemo moćniji nego ikad”, Dinamo bi se u sezoni koju će u narednu subotu da najavi utakmicom Superkupa na Maksimiru protiv najvećeg izazivača Hajduka možda borio za plasman u Evropu. Jer, to što je cijela SuperSport HNL dosad u prijelaznom roku platila bukvalno 1 (slovima: jednog) dovedenog igrača, a i tog jednog platio je opet državni šampion, niko i ne doživljava kao nešto naročito dramatično. Ali to što se Dinamo nije pojačao malo bolje osim s nepoznatim drugoligaškim štoperom iz Francuske, e to već traži analizu s potpitanjem “šta radi ta uprava”.
Još kad je dignuta, pokazaće se lažna uzbuna da igračima nije isplaćena zadnja rata, već su se pisale dijagnoze koliko je još života ostalo plavoj dinastiji. I najavljivana skora sahrana vječnog vladara hrvatskog fudbala.
Kad su Dinamovi navijači u pitanju, pesimizam i vječno nezadovoljstvo prenose se kao djedovina, generacijski, s koljena na koljeno, zajedno s kuloarskim pričama poput one da je Zdravko Mamić glavom preko svojih ortaka koji su mu godinama u ovo doba odobravali kredit u banci sada isti stopirao upravi koja ga je nakon tolike vladavine razvlastila.
Godinama nije valjalo jer se previše prodavalo, često i na prvu loptu, a Mamićevim rekordnim transferima koji su izuvali iz cipela bogate vlasnike engleskih i italijanskih klubova divili su se svugdje osim u Zagrebu.
Ali ne valja ni sada kada se niko ne prodaje. Najdalje su od transfera već tradicionalno oni o kojima se najviše priča – Livaković i Petković. Što samo potvrđuje onu da se igrač ne prodaje kad ga nudiš naokolo, nego kad ga traže. Ali da su drugima muke Maksimira…
Čak i da ne ostvare ni jedan jedini izlazni transfer ovog ljeta, u kasu će što od raznih procenata ugrađenih u “sve naredne transfere” Kovačića i Brozovića, što od Uefinih bonusa, da kapne desetak miliona eura.
Sasvim dovoljno da se pokriju igrački kadar, radni narod i pripreme u Brdu pri Kranju, uz nekadašnju rezidenciju druga Tita u kojoj je gostio svjetske državnike, šetao rijetke prepelice, dao ubiti dvojicu Staljinovih špijuna i proveo posljednje godine uzbudljivog života na čelu Jugoslavije.
Prema jednom nedavno objavljenom istraživanju, na konačni ishod svakog ligaškog takmičenja u najvećoj mjeri i ne utiču visine transfera nego – plata igrača. A Dinamo je i dalje s duplo skupljim kadrom u odnosu na prvog pratioca tu neprikosnoven. Što ne znači da je sve riješeno, jer istraživanje kaže i da najbogatiji osvaja prvenstvo u 70 odsto slučajeva, a razni faktori ipak nekad odigraju za onih 30 odsto.
Poput klase trenera, recimo. Rijeku je 2017. do titule majstorski vodio Slovenac Matjaž Kek, a ovog ju je proljeća Sergej Jakirović od borbe za ostanak doveo do plasmana u kvalifikacije za Ligu konferencije. Ostao je na Rujevici iako mu je u startu rečeno “ništa od pojačanja” i da se snađe s onim što ima, a nije ga zasad pokolebao ni zov selektorske funkcije u BiH, pa će biti interesantno ispratiti dokle će stići sad kad svi kreću od nule.
Stjepan Tomas je s klupe Osijeka desetak dana pred početak prvenstva zavapio da treba još bar četvoricu igrača, što je duplo više nego što bi na pripremama obično tražio znameniti Oto Barić. Mada će najveće pojačanje Osijeku biti novi stadion. Na stranu što je Opus Arena najmodernija u državi i daleko ljepša od Gradskog vrta za kojom će žaliti samo nepopravljivi romantičari, nego što je publika na “pljunem te” od igrača, pa je liga dobila novi vrući teren koji bi domaćinu mogao da donese koji bod više nego hladna stara betonjara na koju se dolazilo s durbinima kao na hipodrom.
Ostaju, dakle, Hajduk i Marko Livaja. Miriše li na titulu nakon 18 godina čekanja? Velika snaga je smireni trener Ivan Leko i činjenica da nakon dugo vremena i treće pripreme zaredom Hajduk ima sačuvanu kičmu prve ekipe, pa čak i uprave. Dojam je da je za nešto više potrebno bar jedno bombastično pojačanje kakvo bi, makar na pragu 35. godine, svakako bio Ivan Perišić.
Posljednji pristigli, Marokanac Fahd Mufi, tek treba dokazati da je pojačanje, jer Portimonenseu nije plaćen ni centa, čime se savršeno uklapa u ukupnu sliku ulaznih transfera u HNL koja se svode na sljedeća tumačenja: povratak s pozajmice, pozajmica, slobodan igrač, donijela ga roda…
Kako ni s izlaznim transferima nije puno bolje, jer dosad je plaćeno samo pet odšteta (od toga dvije milionske Osijeku), hrvatski klubovi sve više podsjećaju na onu dvojicu iz “Kengura” koji sjede po cijeli dan na krovu nekog solitera i čekaju da se “nešto desi”, pa kad jednom od njih drug kaže “što vas dvojica nešto ne radite”, Avaks odgovori:
“Kako ti ne shvataš da sam ja ovde najrentabilniji? Nemam prihoda, al’ nemam ni rashoda…“
To je otprilike i slika najjačih hrvatskih klubova u vruće ljeto 2023.
