Svjesni smo – a i zvanično je – da imamo jednu od najlošijih liga u Evropi. Svjesni smo – a i potpuno je prirodno – da takva liga ne može biti privlačna ozbiljnijim igračima. I da su sportski direktori klubova na teškim mukama da ubijede nekog kvalitetnog fudbalera da uopšte pomisli da dođe u Crnu Goru i ovdje napravi pomak u karijeri. Dakle, nije samo novac problem.
Isto tako, uvjereni smo – a pokazala je i praksa – da, kakva god da je domaća liga, može da bude odskočna daska za dalje. Posebno kada u njoj dominirate.
A Tajron Konrad – rođak poznatog, ne samo po fudbalu, Rojstona Drentea, a najbolji drug Interiste Denzela Damfrisa – dominira. Golgeter Sutjeske se u subotu u najvećem crnogorskom derbiju – pred praznim tribinama (totalno suluda odluka) – poigrao sa odbranom Budućnosti, spakavao dva komada i stigao do kote 23 u tekućem prvenstvu. Još „samo“ šest golova i momak koji je prošao školu Fejenorda, ali se nije dokazivao u Holandiji, već u grčkom Ergotelisu, mogao bi da skine sa trona rekordera Ivana Boškovića, koji je do brojke od 28 golova u sezoni 2009/10 došao u ligi sa 12 klubova, dakle sa tri utakmice manje.
Sjajni Holanđanin koji se „tražio“ po dolasku u Nikšić, bio praktično na izlaznim vratima, pokazatelj je onoga šta treba da donese stranac. Kada kažemo stranac – mislimo prvenstveno na one prave strance, ne na ove domaće, iz regiona. Stranac, dakle, treba da pravi razliku u odnosu na domaće igrače. Zbog toga je – logično i doveden, zbog toga je i plaćen.
A nekoliko njih je – gledajući Crnogorsku ligu od premijerne sezone 2006/07 – pravilo razliku da se to baš osjećalo na terenu, a ogledalo u rezultatima. Prva pomisao je Kadu – zetski Brazilac je driblinzma i golovima izluđivao protivnike, pa su mu partije po crnogorskim, pretežno, livadama, donijele transfer u Crvenu zvezdu, kasnije moldavski Šerif…
Rame uz rame sa njim – što se tiče kvaliteta – je bio Argentinac iz Budućnosti Gustavo Lopez. Potezima je oduševljavao, zabavljao publiku, a bio produktivan po ekipu. Rezultat – pune tribine i titula ekipe koju je vodio Sosa Babić.
Treći, sa kojim zaključujemo listu dominatora, je Japanac u dresu Rudara Kohei Kato. Momak koji je zaključavao sredinu terena, izborio se za transfer u Poljsku, kao i za poziv u nacionalnu selekciju Japana za kvalifikacione mečeve za odlazak na Svjetsko prventsvo koje je 2018. održano u Rusiji.
Bilo je i onih, za koje se ne može reći da su dominirali, jer im pozicije nisu bile takve da mogu direktno da utiču na rezultat, ali su ostavili pečat i uticali na igre ekipa (Savio – Zeta, Flavio, Kudemor – Budućnost, Mendi, Faust – Jezero i Petrovac, Masato, Šimura, Zakarija – Sutjeska, Čagas Augusto – Sutjeska i Petrovac…), ali i onih koje pamte – jer su logično bili promašaji (Betolingar Misdongard, Marinjo – Budućnost, Bajano, Prešeski – Zeta, Nenov – Sutjeska), – samo oni najveći fanatici za crnogorski fudbal.
Stranac – dakle, da! Ali isključivo ako pravi razliku. Jer, ako je prosjek – koliko god bilo teško pronaći kvalitet i dovesti ga – onda je bolje šansu pružiti nekom klincu iz omladinske škole i u njega ulagati.
*Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Glas Jugoslavije” nijesu nužno i stavovi redakcije Lob sporta
