Srbija je ostvarila cilj, ali nije blistala. Što možda uopšte i nije loše. Znajući naš mentalitet i kako smo poletjeli poslije pobjede na Portugalom i plasmanom na Mundijal…
Prvi put u istoriji od kako se zovemo Srbija bićemo učesnici Evropskog prvenstva. A, već 23 godine čekamo da vidimo našu reprezentaciju na smotri najboljih selekcija Evrope. Dugo. Predugo.
Otišli smo na “mala vrata”. Bićemo u posljednjem šeširu na žrebu. Nacija je pomalo razočarana načinom na koji smo otišli u Nemačku.
Po nekima poražavajuće, po meni odlično. Nećemo više slušati mjesecima priče kako ćemo ući u polufinale EURO, kako smo sila, kako nam fudbaleri vrijede 350 miliona eura, kako je ovo to takmičenje gdje ćemo da bljesnemo… Euforija ne postoji. Dan poslije plasmana na EURO gotovo da više niko o tome ne priča. I taj mir koji sada imaju po svemu sudeći će potrajati. Od njih sada se ne očekuje ništa veliko, a gotovo svakog koga pitate potegne argument:
– Šta očekivati od tima koji dva puta nije uspeo da pobijedi Bugarsku?
Odgovor na to je – mnogo manje od tog istog tima koji je pobijedio Portugal u Lisabonu. Za promjenu. Pa, da vidimo šta ćemo da uradimo bez naših megalomanskih ambicija.
Dragan Stojković ima nešto vise pola godine da od reprezentacije napravi tim. Da od kvalitetnih igrača napravio kompaktibilnu cjelinu. Da odbranu učini boljom, jer je to evidentno najveći problem već duže vrijeme. Što se tiče povratka vjere ljudi u njih, na tome ne treba da se uopšte da se radi. Zna se kako se to toga dolazi i tu nisu potrebne neke velike riječi ili obećanja. Trijumf nad Portugalom smo slavili pola godine, a onda smo prešli na priču “dajte Brazil da se igramo”, a iz Katara vratili smo se manji od “makovog zrna”.
Fudbaleri Srbije sada imaju odličnu startnu poziciju, jer je sve što urade dobro – uspjeh. A, rana eliminacija – ništa novo.
Dok se plasman fudbalera na EURO gotovo i nije slavio, uspjeh Novaka Đokovića na Završnom mastersu sezone dobio je elemente likovanja.
– Novače, nađi nekog tvojih godina, a ne da se iživljavaš na ovoj djeci – glasila je šala koja je preplavila društvene mreže i odslikala kako ono likovanje zbog Novakove dominacije.
Svaka nova Đokovićeva titula budi salve emocija i oduševljenja. Sama i pomisao da on ima 36 godina i da je kraj karijere jako blizu vjerovatno je najgori mogući košmar za ogromnu većinu Srbije koja u njega gleda kao u svetca. Do tog dana, biće još uživanja i obaranja rekorda. Bar onih malo što mu je preostalo.
