Ivan Strugar, Goran Radonjić, Peđa Radošević krčili su put Crne Gore kada su u pitanju boks i kik-boks, a kako vrijeme prolazi djeluje da je sve više mladih zainteresovano za borilačke vještine, a nevjerovatno dobri rezultati naših boraca na raznim takmičenjima pokazuju da imamo veliki potencijal.
>>>> “Što je protivnik teži više samopouzdanja imam, cilj nam je finale velikog takmičenja”
Poslednji veliki uspjeh za našu državu ostvario je Viktor Dukić, kik-bokser iz Podgorice, a od prije nekoliko dana i juniorski prvak svijeta.
Na šampionatu u Budimpešti, Dukić je u finalu kategorije preko 91 kilogram, savladao Elaja Balćija iz Turske sa 3:0 i pokazao svoj raskošni talenat.
Lob sport umije da prepozna i njeguje mlade sportiste, pa smo shodno uspjehu razgovarali sa šampionom u sali njegovog matičnog kik-bokserskog kluba Rad. Već na startu prisjetio se prvih momenata kada je počeo da se bavi ovim sportom.
“Od malena volim borilačke sportove, i kada sam odlučio da to bude kik-boks gotovo posle prvog treninga sam znao da je to to. Trenirao sam kao i sva djeca dosta sportova, od fudbala i košarke do karatea, ali nigdje se nisam pronašao kao ovdje“, rekao je Dukić na početku razgovora.
Ući u ring nije lako, a Viktor se svog prvog meča rado sjeća, kako zbog toga što je “probio led” tako i zbog činjenice da je karijeru startovao pobjedom.
“Prvi meč sam radio 2022. godine protiv vrlo iskusnog protivnika iz Bosne i Hercegovine. To je bio polu profi meč, dobio sam ga poprilično lagano. Nisam imao veliku tremu, a dosta mi u samoj pripremi pomaže moj trener koji je ujedno i psihoterapeut“.
Predrasude ka borilačkim sportovima postoje oduvijek, Viktor se srećom nije puno susrijećao sa time.
“Od početka sam imao podršku roditelja, prate me na svakom takmičenju i na tome sam im zahvalan. Naravno da kod njih postoji doza straha kao kod svih roditelja, ali mi nikada nisu branili da se bavim ovim sportom“.
Biti prvak svijeta nije mala stvar.
“Imam mnogo medalja, i tokom ove godine sam učestvovao na svim takmičenjima, i stekao sam da budem prvorangirani nosioc. Kada ste na WAKO listi prvorangirani preskačete prvo kolo, što mi je dosta pomoglo jer sam odmah radio polufinale. Bio sam favorit, i moje je bilo da se što bolje spremim i na kraju sam to opravdao“.
Konkurencija je bila jaka, ali Dukić je uradio sve da na to ne obraća pažnju.
“Iz Podgorice sam krenuo veoma opušten, kao da sam znao da ću da osvojim. Prvi meč sam radio u srijedu, pa finale u subotu. Imao sam dva dana pauze, a svi momci, selektor i trener su bili uz mene i to mi je mnogo značilo To su razlozi zašto samo u finale ušao rasterećeno“.
Viktor smatra da je ova medalja podloga za seniorsku karijeru u kojoj će tek trebati da se dokaže.
“Ovo je uvertira za seniore gdje ću pokazati ko sam i što sam. Ugledam se na svakog kvalitetnog borca, jer to su veće klase od mene, a sa nekima ću možda nekada i raditi meč“.
Od saboraca do predsjednika Saveza, svi su bili ponosni na veliki uspjeh, koji je nadamo se samo početak jedne blistave karijere.
“Reakcija ljudi je bila odlična jer sam donio zlatnu medalju nakon 10 godina. Svi su bili oduševljeni i ponosni na mene što mi stvarno mnogo znači i nadam se da ću u budućnosti nastaviti da pružam dobre mečeve i donosim medalje“, zaključio je Dukić.
