Samom pojavom na bazenu ulivao je strah u kosti protivnicima, od njegovih “bombi” nije bilo lijeka – Nebojša Milić je kao kapiten predvodio vaterpoliste Primorca do titule evropskog prvaka, na današnji dan 2009. godine. Kotorski bombarder poručuje da pobjede nad jakim hercegnovskim Jadranom, zagrebačkom Mladošću i moćnim Pro Rekom u finalu, iako neočekivane, nisu bile slučajne.
“Ekipa je bila sastavljena kako treba, Čapro je to smišljeno odradio, bili smo pokriveni na svim pozicijama. U sastavu su bila devetorica naših vaterpolista i četiri stranca, imali smo dobru hemiju. Bilo je tih problema sa finasijama, ali smo odlučili da odigramo do kraja sezonu kako treba. Čvrsto smo se držali među sobom i odličnom timskom hemijom i ogromnom željom uspjeli da nadomjestimo sve probleme, napravimo pravi podvig i donesemo trofej evropskog prvaka u Kotor“, kaže Milić za Lob Sport.
Svima je dobro poznato da vaterpolisti Primorca u šampionskoj godini osam mjeseci nisu primali platu.
“Bila su drugačija vremena. Ponavljam, dogovor između nas je bio da izguramo sve muški, do kraja. Veliku podršku smo imali od najvjernijih navijača, pratili su nas svuda po Evropi, kotorski bazen je uvijek bio pun, za razliku od sadašnjice kada tribine naših bazena i dvorana zjape prazne, što je tragedija crnogorskog sporta. Sada maltene nema sporta, dok smo tada igrali i osvajali Evro ligu“.
>>> VREMEPLOV: Primorac se prije 14 godina popeo na krov Evrope
Milić priznaje da polako blijede sjećanja na utakmice u grupi sa Šibenikom, Brešom i Olimpijakosom, ali da se sjeća četvrtfinalnog dvomeča sa komšijama, te fajna-fora u Rijeci.
“Jadran je značajno ulagao tih godina, imali su dobru ekipu, ali smo u bazenu bili jači i pobjeđivali ih u praktično svim bitnim utakmicama“.
Po ko zna koji put se te 2009. godine pokazalo da je na fajnal-foru sve moguće, pa i da slavi autsajder koji zbog kvara na autobusu zamalo nije ni doputovao na Kantridu.
“Nije bilo lako izbaciti Mladost, a kada je došlo finale ništa nismo kalkulisali, išli smo punim gasom, bez stajanja. Imali smo i sreće u produžetku da jedan odbitak, završi kod Adama Štajnmeca i da ga smjesti u mrežu. Fortunu smo i zaslužili jer smo radili i trenirali više od ostalih u to sam 100 posto siguran. Pro Reko je ima tri puta skuplju ekipu od naše. To se međutim u bazenu nije primjećivalo. Kvalitet i velika želja, da prije svega našim vjernim navijačima podarimo titulu šampiona Evrope su presudili. Probali smo i naredne sezone, uprkos svim nedaćama, da ponovimo uspjeh, ali nismo uspjeli“, podsjeća Milić da je Primorac i 2010. godine u Napulju igrao finale. Tada se Reko revanširao.
Kapiten zlatne generacije Primorca se možda ne sjeća nekih mečeva ali zato sigurno pamti doček u Kotoru.
“Doček je bio nezaboravan, cijeli Kotor se okupio i to ne samo Kotor… Ljudi su nas čekali u svakom mjestu od granice Crne Gore. Bijela je bila puna, ne znam da li je među tim ljudima bilo i navijača Jadrana, ne mogu to da tvrdim, ali su skoro svi u Boki prepoznali koliko veliki uspjeh smo napravili. Autobus je morao da staje svakih 10-15 minuta. Ne pamtim samo taj doček i to veče, naši navijači su pravili fantastičnu atmosferu tokom cijele godine, pratili su nas gdje god smo igrali, naravno i u Rijeci je bilo puno naših ljudi“.
Skoro svim vaterpolistima Primorca je to bila prva titula klupskog šampiona Evrope, ne i kapitenu. Milić je na početku vijeka sa tada najmoćnijim jugoslovenskim klubom, Bečejem zasjeo na tron Starog kontinenta. Nije Miliću bilo drago kada smo ga pitali koja titula mu je milija.
“Svaka titula je posebna i ima svoju draž. Sa Bečejom mi je bila prva, sa Primoracem u mom gradu, sa klubom u kojem sam ponikao“, govori Milić.
Nebojša je ostao u vaterpolu. Član je stručnog štaba prvog tima Katara, gdje vodi i mlađe kategorije. Zabrinut je stanjem u crnogorskom vaterpolu.
“Moji mladići su ujedno članovi prvog tima, nema velike razlike između seniorskih sastava i omladinca jer nam nažalost djeca rano odlaze u inostranstvo. Od naša četiri kluba samo Jadran igra Premijer regionalnu ligu, dok su Primorac, Budva i Kataro drugoligaši, što je nedopustivo. Ljudi koji vode crnogorski vaterpolo i sport moraju nešto da preduzmu, pod hitno“, kaže Milić i nastavlja:
“Prije svega se mora obratiti više pažnje na mlađe kadrove, da im se omoguće uslovi da ostanu u svojoj zemlji dok ne stasaju a ne da idu u lošije klubove zbog 1.000 do 1.500 eura, koje ne možemo da im priuštimo“.
Znači, ne vidiš u skorije vrijeme Primorac na nivou generacije čiji si bio predvodnik?
“Ne da ne vidim Primorac, nego ni Jadran, kamoli ostale naše klubove. Jako je teško doći i blizu do Primorčevog usjeha iz Rijeke. Potrebno je puno ulaganja, tada smo imali dosta zrelih, mladih igrača. Nažalost, daleko smo od toga, ne poklanjamo pažnju mladima koliko bi trebalo. Ma, sve ide kako ne treba, zato mladi rano napuštaju matične klubove. Stvari treba da se mijenjaju iz korijena“, zaključuje Nebojša Milić, čiji sin Marko je bio trofejni reprezentativac u mlađim kategorijama, ali se usred prethodne sezone opredijlio za drugi profesionalni put.
