Voda je život. Moć. Inspiracija.
Voda – toliko istražena, još uvijek neshvaćena. Može bez nas lako, a mi bez nje – nikako. Čovjek će u vodenom svijetu uvijek i zauvijek biti samo gost…
Ipak, nedavno se u dalekom Brazilu, u tamošnjoj Santa Katarini, jednoj od 26 saveznih država, po standardnu najbogatijoj, a porijeklu stanovništva najevropskijoj, održala planetarna smotra onih koji imaju tu sposobnost, talenat i umijeće da se najviše približe i infiltriraju vodenom životu – ronilaca.
I, vjerovali ili ne, na pobjedničkom postolju Svjetskog prvenstva u podvodnom ribolovu zaviorila se i crnogorska zastava – Lidija Vukić osvojila je treće mjesto u izuzetnoj konkurenciji!
Cetinjanka, koja posljednjih godina svoj život gradi u Norveškoj, prešla je preko cijele Skandinavije, evropskog kontinenta, Atlantskog okeana i izronila sa bronzanom medaljom.
U razgovoru za Lob Sport ne krije oduševljenje rezultatom, približava nam pravila podvodnog ribolova i upoznaje nas sa podvodnim svijetom…
“Bilo je veoma teško. Teški uslovi. Ja sam ronioc koji roni sa obale, a tamo smo išli brodovima, bili su ogromni talasi, loša vidljivost – ekstremni uslovi. Ne samo za mene, već za sve nas”, javila nam se Lidija Vukić koja u dahu nastavlja:
“Nakon ovog rezultata još se nijesu slegle emocije, još sam nesvjesna cijele situacije, ali kako ljudi čestitaju, kontaktiraju, postajem da budem svjesna koji je ovo rezultat, ne samo za mene, već za Crnu Goru i Ronilački savez”.
Šampionat planete održan je nekoliko stotina metara od obale brazilskog San Franciska. Gradića od preko 50 hiljada stanovnika koji leži na ulazu zaliva Babitonga u južnu polovinu Atlantskog okeana. Po propozicijama takmičenja roniocima je dozvoljeno da ispitaju teren, neki su za pripremu imali i po dva mjeseca…
“Svaki takmičar ima svog barkariola, ima svoj brod i postoji zona lova. Prije samog takmičenja postoji mogućnost pregleda zone lova, tu su išle reprezentacije koje su mogle da priušte sebi da budu mnogo duže vremena nego mi. Na primjer, Tahiti koji je u ženskoj konkurenciji pobijedio, bio je dva mjeseca tamo. Dakle, dva mjeseca su pregledali teren, iskusili dobre i loše uslove…”
A, Lidija nepunih 48 sati…
“Mi smo imali vrlo malo vremena za pregled, svega dva dana, a uz to jako loše vremenske uslove. Čak prvi dan naš brod koji je bio predviđen za pregled potonuo je u luci. Ali, znali smo da su dva dana takmičenja, da će uslovi biti za sve isti i dali smo maksimum”.
Više ulovljene ribe – bolji plasman. No, po pravilo takmičenja ne svodi se sve na kvanitet…
“Najčešće je bilo da se od jedne vrste ribe mogu uloviti tri komada, postojala je i vrsta koju samo jednu možete da ulovite, takođe i nevalidne vrste, ali i neke u slučaju da se ulove – vode do diskvalifikacije”.
I sada vam je jasno koliko je ispitivanje terena važno…
“Ono što je nama bilo mnogo teško jeste što su to vrste riba koje nemaju kod nas. Morali smo da naučimo sve vrste riba da bi znali šta smijemo da lovimo, a šta ne. To je bilo jako teško. Kad smo vidjeli ribu na dan takmičenja, nijesmo bili sigurni da li je ta vrsta dozvoljena. Srela sam tokom takmičenja dosta ribe, ali bilo je momenata kada nijesam znala da li smijem da je ulovim. U tom smislu smo bili dosta oslabljeni, a reprezentacije koje su imale dužu pripremu imale su bolju situaciju”.
Lidijin rezultat još više dobija na značaju znajući da je našoj sagovornici podvodnim ribolov – hobi.
“Ronim kad imam vremena, a nemam ga puno. Ne radim nikakve treninge, a trebala bih…Nego, nikako ne nalazim slobodnog vremena i kad ga imam odmah odlazim da ronim. Nijesam se baš posvetila nekom strečingu ili vježbanjem disanja, ali postoje ljudi koji se zaista profesionalno bave ovim sportom. Ja imam neku tehniku lova koja dobro prolazi”.
U to smo mogli da se uvjerimo i prije osam godina, u blizini heregnovske luke ulovili ste zubatac težak 8,5 kilograma i to ronjenjem na dah!?
“U ovom sportu treba imati sreće, ali kad naiđe neka riba pukom srećom treba znati odreagovati. Taj zubatac nije bio na velikoj dubini, možda osam metera, čekala sam malo više od minut što nije mnogo, odreagovala sam dobro. Sreća”.
Kakav je osjeća biti pod vodom?
“Najljepši. Kao da sam u drugom svijetu. Sve brige, misli, sve se stavi sa strane i čovjek se koncentriše samo na lov, zadržavanje daha i dešavanja pod vodom. To je ljubav. Takmičenja su došla slučajno, otišla sam na jedno, ostvarila dobar rezultat i to me motivisalo da krenem na sljedeće. Da se nije desio dobar rezultat na prvom takmičenju, vjerovatno nikad više ne bih probala, a sad sam jako motivisana”.
A, bavite se i triatlonom?
“Prestala sam. U početku sam se bavila samo trčanjem, pa su me prijatelji upoznali sa triatlonom, ipak, ostala sam samo na tčrčanju jer me to zaista ispunjava. Ako uslovi nijesu za ronjenje, onda idem na trčanje – prija mi to”.
Da li je u Norveškoj prehladno za ronjenje, pogotovo u ovo doba godine?
“Borim se sa temperaturom vode. Riba je ovdje mnogo manje plašljiva nego u Crnoj Gori, lakše je ostvariti ulov. Tako da ronjenje u Norveškoj ne mogu da gledam kao dobar trening, jer ne zahtijeva neku posebnu spremu, reakciju ili zadržavanje daha. Mnogo je teže uloviti ribu u Crnoj Gori, tu je pravi trening”.
Svoju strast prema ronjenju i podvodnom ribolovu pokušala je da primakne kolegama i prijateljima u Norveškoj, ali…
“Nijesam više u tome. Pomagala sam im, pokušala da ih malo približim evropskim standardima, jer ne razmišljaju kao ostatak Evrope, ali sada sam koncentrisana samo na sebe i našu reprezentaciju”.
Osvajanjem svjetske bronze Lidija Vukić je u društvu podvodnog ribolova stekla status elitne takmičarke. Doputovala je u Brazil s ciljem da bude među deset najboljih, prvog dana takmičenja imala je i zdravstvenih problema, a onda nam i slikovito objasnila zašto nije pomišljala na predaju.
“Mučila me morska bolest, dobila sam i sunčanicui pomislila da drugi dan neću ni nastupati. Ali, kada me ulov prvog dana postavio na četvrto mjesto, rekla sam sebi – ginem. Morala sam da pružim sve od sebe i na kraju se odlično završilo. U suštini, to je i moj cilj – pružiti maksimum. U konkurenciji su bile 22 učesnice, bila bih srećna da sam u TOP 10, a ovo? Fenomenalan rezultat”, zaključila je Lidija Vukić.
Po kalendaru Svjetske federacije za podvodne aktivnosti u 2026. godini planirano je Evro-afričko prvenstvo u podvodnom ribolovu. Spekuliše se da bi domaćin mogla da bude Crna Gora.
Bila bi to idealna prilika da pozdravimo našu Lidiju Vukić, ronioca svjetskog kalibra…
