MARJAN ĐOKIĆ I IVAN PAVIĆEVIĆ ZA LOB SPORT

“Marjan je za kratak period uradio nešto za šta nekome treba par sezona i samo ide uzlaznom putanjom”

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Francuski gradić Le Man i kultna staza ugostiće od 16. do 24. jula Svjetsko prvenstvo u kartingu, a tamo će se po prvi put u istoriji zavijoriti crnogorska zastava i to zahvaljujući jednom neustrašivom dječaku, Marjanu Đokiću.

Ovaj sedmogodišnjak postaće prvi crnogorski vozač koji će nastupiti na ovom prestižnom takmičenju.

Marjan je do nivoa Svjetskog prvenstva stigao za malo više od godinu dana rada i treninga. Otac Vlado u aprilu prošle godine poveo ga je po prvi put na karting, a tamo ga je odmah zapazio njegov današnji trener i nekadašnji vozač, Ivan Pavićević.

Marjan Đokić. (Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić)

U razgovoru za Lob Sport Pavićević se prisjeća tih samih početaka.

Sve je počelo u aprilu prošle godine kada se Marjan prvi put pojavio na stazi Karting centra Podgorica gdje ga je prvi put doveo otac i tu smo odma zapazili da posjeduje veliki talenat. Poslije samo mjesec dana vožnje rentala oborio je i vrijeme koje je dugo zacementirano stajalo na toj stazi. Nakon toga smo u junu kupili pravi trkački karting, a već u septembru je vozio svoju prvu, neoficijalnu, trku. Odmah je pokazao veliki kvalitet i spretnost sa tek napunjenih sedam godina i to je odmah bila prekretnica da krenemo u nešto više i ozbiljnije. Samim tim su iza nas stali i veliki sponzori, a ovom prilikom bih im se i zahvalio. To su: Dyno-ChiptuningFiles, Performance Tuning Files, ATM chiptuning Performance i jedini predstavnik crnogorskih sponzora, Narodna Knjiga“, započinje Pavićević za Lob Sport.

Kada ste trener dječaka od samo sedam godina jasno je da tu nije samo uloga trenera. Čak je više uloga vaspitača, psihologa…

“Osim uloge trenera tu je i uloga vaspitača, psihologa i svega ima. Marjan ima veliku podršku od svih nas, ja sam se profesionalno bavio kartingom tako da znam kako to sve ide. Nije nimalo lako, bezbjednost je tu na prvom mjestu. Prije svega roditelji treba da daju zeleno svijetlo da možemo da napredujemo tako da smo Marjanu obezbijedili svu zaštitnu opremu koja se sastoji od kaciga, štitnika za rebra, štitnika za vrat, kombinezona… Krenuli smo korak po korak, prvo sa 50% gasa, pa smo vremenom sve to povećavali i učili ga idealne trkačke putanje, tačke kočenja, motoriku gasa i kočnice – sve što jedan dječak treba da prođe koji je u svijetu kartinga. Marjan je veoma brzo napredovao u svim tim aspektima, jako smo zadovoljni”.

Trener Ivan Pavićević i Marjan Đokić. (Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić)

Kad smo se već dotakli psihološke pripreme zanimalo nas je kako se psihološki priprema dječak od sedam godina. Pavićević otkriva da je isprva imao drugačiji pristup ka Marjanu nego danas.

“Ja sam se isprva sa Marjanom ponašao onako kao da je on dijete od sedam godina i pokušavao na drugi način da stupim sa njim u kontakt, ali on je najbolje pokazao komunikaciju sa mnom kada sam pričao sa njim kao sa odraslom osobom. Pričamo o nekom svijetu kartinga i nekim našim šifrovanim poruka, tako da, imamo izvanrednu komunikaciju. Naravno, postoje i dani kada nije raspoložen za vožnju, ali mnogo je više onih dana kada je raspoložen. Najvažnije i najbitnije je da kada smo na takmičenju da je on tu 100% raspoložen za vožnju i trkanje jer svaki dan trenira, 40 stepeni vani, nije ni to lako za dijete od sedam godina koje je možda negdje željno da igra fudbala, da se druži sa drugovima i treba da provodi vrijeme sa nama na stazi, tako da ga i razumijem, ali eto već sa sedam godina je veliki profesionalac”.

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Marjan nam je potvrdio da ga je tata prvi poveo na karting. Od početka ne poznaje strah kada je za volanom.

Tata me je poveo prvi put na karting. Nisam imao strah, mislim da me je to i dovelo do trkačkog kartinga, nije me bilo strah nikada. Oduvijek sam htio da vozim karting i da se time bavim“, kazao nam je Marjan.

Uzor mu je Maks Ferstapen, prvak svijeta u Formuli 1, a razlozi prilično jasni.

“Uzor mi je Maks Ferstapen zato što je mnogo brz, najbolji i zato što je baš dobar”.

Zanimalo nas je kako izgleda jedan karting trener, a trener Pavićević nam je objasnio kako sve to funkcioniše. Problem je nedostatak kvalitetnih vozača u Crnoj Gori koji bi poslužili kao tzv. sparing partneri Đokiću. Umjesto vozača, “sparinguje” sa čunjevima.

“Prvo je počeo sa rental kartinzima, to je više hobi nego profesionalizam, iako je i to karting potpuno je drugačije od trkačkog. Imamo svoj kombi koji smo opremili za trke i u kojem imamo kompletnu radionicu. Sa kombijem dovedemo karting na stazu, pripremimo Marjanovu opremu i karting za izlazak na stazu. Tu učimo te idealne trkačke putanje, sad već dolazimo do finesa – gdje treba dodati gas, kako da pogodi žargonski rečeno srce krivine i sve to što je bitno. Pošto nemamo dovoljno vozača sa kojima možemo da treniramo onda improvizujemo pomoću čunjeva na stazi kako bi učili preticanje, zatim da bi učili kako se simulira leteći start, sve ono što bi mu pomoglo u nekim narednim trkama. Tražimo svaki mogući način kako bi njemu bilo sjutra lakše na svakoj trci”, naglasio je Pavićević.

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Trajanje treninga zavisi od vremenskih uslova, godišnjeg doba, a na kraju i koliko je Marjan odmoran i raspoložen za vožnju.

“Između dva i tri sata. Sve zavisi, kada je ovako toplije vrijeme onda to malo skratimo, a zimi to traje i preko četiri sata. Zavisi od toga koliko je raspoložen za vožnju ili koliko je odmoran”, istakao je on, ali dodaje da se rijetko dešavaju dani kada Marjanu nije do vožnje.

U auto-moto sportu jako je važna fizička priprema vozača. Međutim, kako trenirati fizičku spremu sa dječakom od sedam godina. Pokreće se posebna grupa mišića, ali je najbitnije samo da se vozi.

“Marjan je prije kartinga trenirao karate i bio je dosta fizički spreman, ali karting je posebna priča. Prilikom vožnje kartinga aktivna je posebna grupa mišića, tako da je najbitnije da on samo vozi. Mi smo čak i improvizovali neke spravice da bi njemu olakšali kako bi osjetio neke pokrete, ali samo trening. Samo trening i što više da vozi i da se što više sjedini sa kartingom, da ima što više kilometara i sati provedenih u kartingu. Tijelo jedino tako reaguje na sve to i to je jedini način. Naravno, pričam o njegovim godina s obzirom da je on još mali, tek mu je sedam godina i ne možemo sa njim da radimo neke fizičke pripreme koje bi mu pomogle u kartingu”.

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Sigurno je da je roditeljska briga ogromna. Ali, kako trener kanališe pritisak i eventualne incidente na stazi – posebno kada je trener sedmogodišnjaka. Marjan je već prošao neke ozbiljnije incidente iz kojih je izašao samo jači.

“Dok sam ja bio vozač, nisam imao tih problema, ali sada kad je Marjan tu imam mnogo veliku tremu. Mnogo veću nego kada sam ja vozio zato što njemu je tek sedam godina, sve su iskusnija djeca, preko dvije godine stariji od njega, treća-četvrta sezona mu je u kartingu. Ovo je dosta rizičan i opasan sport, svaki kontakt može da bude, dosta rizičan. Marjan je prošao to na sreću ili nesreću u ranijem dobu. Imao je incident na stazi, izašao je iz toga samo jači. Imao je još jedan incident u Hrvatskoj, isto je nastavio sa suzama u očima, ali ne zato što se prepao već zato što mu je karting bio slomljen”, kazao je Pavićević.

Ivan objašnjava zbog čega je karting specifično opasan. Ipak, treba svi da prođu kroz to – od Marjana preko trenera pa sve do roditelja.

“Karting je sport u kojem su točkovi potpuno otvoreni, nema nikakvu zaštitu i svaki kontakt točkovima lako dolazi do prevrtanja. Na svu sreću kažu da djeca što su manja to su više kao od gume i u 99,9% slučajeva prolaze bez povrede. Međutim, ružno je to vidjeti, ružno je to doživjeti. Ja koji sam proveo toliko godina u tome, kad sam to gledao ne može da mi bude svejedno, a ne roditeljima koji se prvi put susrijeću sa tim. Kako njemu treba iskustva da se prilagodi udesima, preticanjima i ostalom, tako treba i roditeljima da prođe par godina kako bi se i oni navikli i da im to postane neka normalna stvar”.

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Po riječima Pavićevića Marjan jako brzo napreduje. Konstantno ide uzlaznom putanjom i žele da testiraju njegove trenutne limite. Normalno je da će u jednom doći tačka stagniranja.

“Iskreno da vam kažem, prvi put kad se pojavio na kartingu baš sam sjedio sa njegovim ocem Vladom i prva konstatacija mi je bila da on sve to shvati kao igru i da prođe nekih dva-tri mjeseca kako bi se on “izigrao” na kartingu pa tek onda da počnemo da pričamo o nekom profesionalnom nivou. Ali on je za jako, jako kratak period postigao nešto što je nekome potrebno i više sezona. I dalje nije doživio tačku stagniranja već samo ide uzlaznom putanjom. Tražimo da vidimo gdje je taj vrhunac, naravno ja ne bih volio da stane, ali uvijek dođe do toga tako je u svijetu kartinga, ne može uvijek da ide uzlaznom putanjom”.

I za njega kao trenera ovo će biti prvo Svjetsko prvenstvo, a Marjan vjerovatno još uvijek nije svjestan koliko je uspjeh napravio.

“Za par dana idemo na Svjetsko prvenstvo, to je i za mene kao trenera prvo veliko takmičenje u Rotax šampionatu. Marjan vjerovatno još uvijek ne shvata koliko je to veliko i jako prvenstvo, a teško da će shvatiti i poslije završetka trke neće biti svjestan gdje se on pojavio. Tu je prvi put u istoriji auto-moto sporta da će crnogorska zastava da se zavijori na tako prestižnom takmičenju. Samo pojavljivanje tamo je za nas uspjeh”, ponosno ističe Pavićević.

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Od Svjetskog prvenstva nema očekivanja. Kako kaže, dovoljno je da se pojavio među 36 finalista. Biće to Marjanu tek peta trka u karijeri.

“Biće nekih 36 vozača, iskreno ne očekujemo nikakav rezultat, dovoljno je to što će da startuje i da se pojavi jer je to 36 finalista. Oni će da voze svaku trku ili taj “hit” je trkanje po stazi, nema kvalifikacija, tako da će on za tih par dana imati između 15 i 20 trka što je za njega veliko iskustvo. Tako da, niti tražim od njega niti ga forsiram da on mora da bude u top 5 ili top 10. Kako bude, bude. To će mu biti peta trka u životu. Peta trka i odmah Svjetsko prvenstvo. To je možda malo i ludost, ali, mi imamo svoj plan i projekat tako da idemo ka tome”.

Plan za budućnost je i više nego jasan – ulazak u Formulu. Nije bitno koji nivo će to biti s obzirom da bi svakako bio prvi vozač iz Crne Gore koji bi došao do tog rezultata.

“Nama je cilj da Marjan uđe u Formulu. Da li će to biti Formula 3 ili 4 ili nešto više od toga – o tom po tom. Ali eto, Formula 4 bi bila jako veliki izazov. Bio bi takođe prvi crnogorski vozač koji se pojavio i sjeo u bolid Formule 4. Da li će to da bude šampionat Saudijske Arabije, italijanski šampionat ili neki evropski, nebitno je. Tu nam je potrebna velika podrška Saveza kojeg nažalost nemamo, podrška države, podrška sponzora”, naglašava on.

Foto: Lob Sport/Dejan Lopičić

Sezona u Formuli 4 košta između 250 i 300 hiljada eura, što su, jasno, velike svote novca. Kao što je i ranije napisano Marjanu je tek sedam godina, a sezonu u Formuli 4 bi mogao da vozi tek sa 14. Smatra da bi bila ludost da i država ne stane iza njega ukoliko se ukaže mogućnost za takvo nešto.

“U Formuli 4 sezona košta između 250 i 300 hiljada eura. On bi tu mogao sa 14 godina da uđe. Za italijanski šampionat cifra raste već raste – između 700 i 800 hiljada. Pričamo o jednoj godini i niko nam ne garantuje, sve i da on bude šampion te prve godine, da će on da uspije. Nego kažu: “Sad ćemo mi da ga uzmemo i da finansiramo podmladak”. Tu je u pitanju i velika sreća, ali eto, eventualnim ulaskom u Formulu 4 i da država ne stane iza takvog vozača, za mene je to ludost. To je projekat koji bi trebalo da se prepozna. Nadam se će neko to da prepozna, a mi ćemo pokušati da guramo koliko budemo mogli. Da 2015. godine nije napravljena staza mi ni dan danas ne bi imali karting stazu u Podgorici. I to je napravljeno privatno jer je bio neko iz svijeta kartinga inače ne bi niko”, podvukao je Pavićević.

Razgovor smo odlučili da završimo sa Marjanom koji nam je rekao da je jako srećan i ponosan što je prvi crnogorski vozač koji će voziti na Svjetskom prvenstvu.

“Srećan sam i ponosan što ću biti prvi crnogorski vozač na tako velikom takmičenju kao što je Svjetsko prvenstvo. Spreman sam da dam sve od sebe”, kazao je on.

Kako kaže, drugari na njegove uspjehe reaguju – onako. Nekad pitaju je li osvojio pehar, je li pobijedio, ali nekad ne pitaju ništa.

“Drugari reaguju – onako. Nekad me stvarno pitaju jesam li osvojio pehar, jesam li pobijedio, kako sam prošao, ali desi se ponekad da ništa ne pitaju”, kroz dječački osmjeh zaključuje razgovor za Lob Sport mladi Đokić.

Redakcija Lob Sporta zahvaljuje se porodici Đokić na gostoprimstvu i želi Marjanu i njegovom treneru Ivanu sve najbolje kako na Svjetskom prvenstvu tako i u narednim izazovima u karijeri.

Upiši se
Obavijesti o
0 komentara
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare