Nakon završenog učešća na Igrama malih zemalja koje su se održavale na Malti, predstavnici Crne Gore okitili su se sa 19 medalja u različitim sportovima.
Pored košarkašica, stonotenisera, jedriličara i ostalih, jedna medalja će ostati upamćena kao istorijska.
Možda je izlizana floskula da drugo i treće mjesto “sijaju kao zlato” ne bi li se ublažio nedostatak prvog, ali ipak kada je u pitanju ženska ragbi reprezentacija Crne Gore napravićemo izuzetak i “vučice” nazvati zlatnim damama.
Bronzanu medalju osvojile su izabranice Danijela Keserovića i postavile se na evropsku ragbi mapu.
>>> Bronza i veliko slavlje ragbistkinja na Malti
Shodno tome imali smo čast da porazgovaramo sa jednom od učesnica ovog uspjeha, sa tim što je njena priča znatno drugačija od ostalih.
Auset Mičel je ragbi reprezentativka naše zemlje koju je ljubav prema primorskim zemljama dovela do mediteranske ljepotice. Upravo su joj simbioza mora i planine, ljudi i odnos prema njoj kao da je rođena ovdje donijeli prevagu da ostane da živi u našoj zemlji.
“Došla sam u Crnu Goru zato što sam htjela da živim pored mora. Ovo je jedna veoma mirna i sigurna zemlja sa mnogo prirodnih ljepota. Nisam mogla da se oduprem tome pa sam odlučila da pokušam da živim ovdje“, započela je razgovor Auset.
Ono po čemu je sada prepoznatljiva i gdje je najčešće možemo sresti jesu ragbi tereni na kojima je redovna. Ima iskustva igranja ragbija više od deceniju, što je bila i prevaga da je prepozanju ljudi iz ragbi saveza Crne Gore.
“Počela sam da igram ragbi 2008. godine. Imala sam sreću da igram u Belgiji, Francuskoj, Holandiji, Austrailiji i naravno u Crnoj Gori. Najveći nivo na kojem sam igrala bio je u Australiji gdje sam igrala za poluprofesionalni tim”.
Ono što je svakom strancu teško jeste period adaptacije i privikavanja, ali Auset kaže da je imala tu sreću da je bila okružena sjajnim ljudima i da joj je Crna Gora dala dosta, i da se osjećala prihvaćeno.
“Ja sam iz Njujorka, i kada sam došla u Crnu Goru bila je to velika promjena na koju sam morala da se naviknem. Veoma je teško seliti se sa jednog mjesta na drugo sama, srećom ljudi su ovdje veoma srdačni i od pomoći, pogotovo na ragbi terenu”.
Ne krije oduševljenje Crnom Gorom, i dodaje da joj je naš jezik težak ali da pokušava da ga nauči uz pomoć prijatelja.
“Jezik je nov za mene, malo je težak ali pokušavam da ga naučim, i zahvalna sam što svaki dan neko ima volje da uspori i da mi kaže par novih riječi. Saigračice iz reprezentacije su najbolje u tome.”
Auset kaže da ima svoj cilj u Crnoj Gori, a to je promocija ragbija i podizanje ljestvice kada je ovaj sport u pitanju.
“Pokušavam da pomognem rastu ragbija u Crnoj Gori. Upoznavala sam sponzore i timske menadžere tokom raznih događaja i pokušavala da pomognem predsjednici saveza Zorici Kostić kad god je trebalo. Ubrzo ćemo biti domaćini ragbi sedam turnira u Baru u muškoj kategoriji. To će biti prvi put i vidjećemo koliko možemo da doguramo”, optimistična je Njujorčanka.
Razlog razgovora sa, možemo slobodno reći, našom Amerikankom bio je upravo uspjeh na Malti, a ona kaže da ova medalja treba da služi kao inspiracija za buduće sportske generacije pogotovo u sportovima koji su još uvijek pod velom skepticizma.
“Apsolutno sam oduševljena što smo uspjeli da se vratimo sa medaljom i mislim da je ovo korak naprijed za sport u Crnoj Gori, pogotovo što je osvojeno dosta medalja. Za nove sportove i sportove u kojima učestvuju žene takođe bitan korak. Lično ovo računam kao veliki uspjeh i mislim da ovo učešće može da služi kao inspiracija za sve ljude koje žele da se bave ovim sportom. Radili smo mjesecima za ovaj turnir, došle smo kao tim i pokazale hrabrost u bitnim trenucima, što je bilo za ponos. Sledeći turnir ciljamo veći uspjeh“, u jednom dahu je izgovorila Auset.
Za kraj, nije moglo klasičnije, turističko pitanje od toga šta najviše voli kod naše zemlje.
“Osim prirode, sjajne hrane i klime ono što najviše volim jeste što uvijek mogu da pronađem nekoga ko ima vremena da popije kafu sa mnom“.
Ovim odgovorom Auset pokazuje da je itekako postala – naša.
