Novogodišnjim izdanjem, pod nazivom ONI DOLAZE, Lob Sport otvara kapije 2025. godine.
Glavni akteri serijala su mlade crnogorske sportiskinje i sportisti, čiji su talenat i vještine istinsko bogatstvo sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Jedan od sinonima crnogorskog džudoa je cetinjski klub Crnogorac, odakle nam dolazi sjajna, čelična Andrea Turčinović.
Sa svega pet godina počela je u školici sporta, a već 12 godina Andrea je članica kluba i učenica je Srednje stručne škole, smjer Turistički tehničar.
“Počela sam u školicu sporta dok sam jos bila u vrtiću. Gledajuci starije kako treniraju zavoljela sam džudo. Sve što sam naučila to je zahvaljujuci mojim trenerima – Maji Vicković i Stevu Kneževiću. Bilo je mnogo uspona i padova, ali za mene je džudo klub Crnogorac kao porodica, jer od pete godine provodim pet dana u nedjelji sa njima”, ističe Andrea u razgovoru za Lob Sport.
Iako veoma mlada, najstarija od četiri sestre Turčinović u svojoj riznici do sada ima čak 150 osvojenih medalja. Na tom putu, pored matičnog kluba, itekako je zaslužna podrška porodice i prijatelja.
“Da, porodica je moja najveća podrška. Jer, zahvaljujući roditeljima učestvovala sam na svim takmičenjima i odlazila na putovanja. Moj dan je prilicno ispunjen. Počinje sa školom, pa kad ima vremena idem u teretanu, a potom dođem kući i završvam obaveze i onda idem na trening. I pored svih obaveza trudim se da dan završim sa svojim najboljim prijateljima”, otkriva šampionka iz Prijestonice.
Šest puta Andrea je bila prvak Crne Gore, uz 10 državnih odličja za drugo i treće mjesto u različitim uzrastima. Sa 13 godina kao mlađa pionirka osvojila je prvu balkansku medalju – treće mjesto. Potom je s 15 godina stigla do bronze za juniorke takođe na balkanskom takmičenju.
Andrea je 2019. godine proglašena najmlađom perspektivnom sportistkinjom Cetinja. Kao kadet je 2022. bila prvak Crne Gore za juniorke i mlađe seniorke te vicešampionka za seniorke. Otkriva nam i ime svog uzora u svijetu džudoa…
“Jedan od mojih uzora je Koreanka Huh Mimi, koja je sa svega 22 godine bila srebrna na Olimpijskim igrama, uz osvojeno svjetsko zlato i srebro na prvenstvu Azije. Imamo slican stil džudoa i zato najviše volim nju da pratim. Nadam se da ću i ja jednog dana biti uspješna kao ona”.
Nažalost, u januaru 2023. junakinja naše priče doživjela je ozbiljnu povredu koljena – pokidala je medijalni ligament, uz oštećenje mišića, što je rezultirao pauzom od čak godinu dana. Oporavak je bio naporan, a povratak veoma stresan i težak. Međutim, u konkurenciji kadeta, juniorki, mlađih seniorki bila je druga, a onda i prvak države među seniorkama.
Tokom 2024. nesalomljiva Andrea osvajala je drugo mjesto za kadetkinje, treće za juniorke i seniorke, uz dva zlata i bronzu za reprezentaciju Crne Gore u ekipnim takmičenjima.
“Od kad treniram bilo je mnogo lijepih trenutaka kao što je priznanje za perspektivnu mladu sportistkinju Cetinja. Ipak, 2024. godinu bih izdvojila kao najbolju jer sam osvojila četiri državne medalje, tri balkanske pojedinačne i tri balkanske ekipne sa reprezentacijom Crne Gore”, priča nam supertalentovana Cetinjanka.
Vrlo delikatno vrijeme je pred našom sagovornicom u 2025. godini. Brojni izazovi čekaju je u svijetu juniorki…
“Iskreno, biće mnogo teško jer sam prva godina juniorki do 21 godine, ali ću se bazirati na fizičku spremu i maksimalno se potruditi da unaprijedim moje tehničke sposobnosti. Težim tome i čvrsto se nadam nekoj od značajnijih medalja”, naglašava vlasnica trenutno kafenog pojasa.
Andrea u džudou želi da dosanja najveće i najljepše snove… Evo i koje…
“Kao što su san svakog sportiste Olimpijske igre, tako ih sanjam i ja. Međutim, put do toga je mnogo težak i zahtijeva mnogo truda, rada i odricanja, a istovremeno i ozbiljne finansije. Put do Olimpijskih igara proteže se preko kampova, Evropskih kupova, Evropskog i Svjetskog prvenstva, a na pomenutim takmičenjima moraju se osvajati medalje i postizati vrhunski rezultate. Zato je potrebna konstantna podrška kako kluba, tako i Džudo saveza Crne Gore.
Nadam se da ću jednog dana ispuniti svoj san i da ćete me gledati na Olimpijskim igrama”, jasna je Andrea.
Istovremeno, Andrea pored džudoa voli i prozu. U organizaciji IKA (internacionalna kulturna asocijacija) 2023. godine proglašena je za najbolju mladu autorku proze na književnoj večeri za djecu i mlade na Cetinju, dok je na nivou Crne Gore bila treća. Prošle godine u istoj organizaciji odbranila je lokalnu titulu, a na državnom otišla korak dalje osvajanjem druge pozicije.
Proza joj je najdraža u nizu hobija…
“Volim muziku i crtanje, ali mi nabolje pored džudoa ide upravo pisanje proze kroz koju sam osvajala nagrade na opštinskom i državnom nivou. Takođe, tu su i nagrade za likovne radove UNESCO organizacije i nagrade sa takmičenja muzičke škole”, napominje nadarena džudistkinja.
Andrea posebnu konkurenciju ima u samoj porodici kroz dvije mlađe sestre, Inu i Vladanu, koje po uzoru na stariju sestru treniraju džudo. Zanimalo nas je koja je najbolja…
“Za sad sam najbolja ja. Znam da će tako i ostati”, sigurna je Andrea (smijeh).
Što je džudo i kakva je njegova poruka otkriva nam zlatna Andrea, uz savjet svoj djeci da se oprobaju u tom veoma interesantnom sportu.
“Džudo je mnogo više od sporta. Trenirajući džudo razvijamo poštovanje, mentalnu i fizičku snagu. Džudo vas nauči da se ponašamo časno, bilo da pobjeđujemo ili gubimo. Zbog njega ne postajemo snažniji samo kao sportisti, vec i kao ljudi. Mislim da je džudo dobra podloga za svaki sport. Kad jednom počnete da ga trenirate jednostavno postaje dio vašeg života”, poentira na kraju razgovora šampionka pod Lovćenom.
INA TURČINOVIĆ – PRVAKINJA JAČA OD SVIH NEDAĆA
Nije kraj džudo avanture s porodicom Turčinović, naprotiv.
Ina Turčinović, 2011. godište, druga je po redu u familiji i učenica je osmog razreda osnovne škole Lovćenski partizanski odred. Vlasnica je narandžasto-zelenog pojasa, a njena mlada karijera prožeta je brojnim uspjesima, ali i nažalost teškim povredama.
Ina ima na desetine osvojenih medalja, od čega je bila prvak države 2022. godine. Smatra da se porodica Turčinović kroz godine profilisala u porodicu džudoa.
“Pa može se reći s obzirom da smo nas tri sestre, pored velikog broja nastupa na domaćim i međunarodnim takmičenjima, makar po jednom bile i prvakinje Crne Gore. To je, po mom skromnom mišljenju, za svaku pohvalu i čini nas kao porodicu ponosnima”, ističe Ina.
Borbena sagovornica proživjela je lom čašice koljena, a potom i lom ruke, što joj je maksimalno otežalo sve predstojeće izazove u džudou. Ipak, u svemu su najvažnije zajedništvo i podrška koja krasi tri vodeće sestre.
“Velika smo podrška jedna drugoj, kako u džudou, tako i u životu. Uvjek smo jedna za drugu tu i kad dobijamo i kad gubimo. Iako trenutno zbog teških povreda ne treniram – podrška nikad ne izostaje. Uvijek navijam za sestre. Ja savjetujem mlađu sestru, a starija nas dvije. To je naš savršeni krug”.
I ona se složila da je Andrea trenutno neprikosnovena, ali…
“Da, Andrea je trenutno najbolja među nama, ali samo dok je ne prestignemo”, kroz smijeh poručuje hrabra Ina.
VLADANA TURČINOVIĆ – DŽUDISTKINJA I RUKOMETAŠICA
I onda red dolazi na Vladanu, treću po redu u džudo inkubatoru Turčinovića. Rođena 2013. godine, učenica je šestog razreda osnovne škole Lovćenski partizanski odred te je trenutno vlasnica žutog pojasa.
Gledajući svoje sestre Vladana je krenula njihovim stopama. Nakon svega par mjeseci treniranja postala je vicešampionka države, a već sljedeće godine i prvakinja Crne Gore, dok je 2024. završila kao drugoplasirana. Takođe, Vladana uporedo s velikom voljom i upornošću trenira i rukomet.
Zanimalo nas je koliko su Andrea i Ina uticale na njen izbor za sami džudo…
“Dosta su uticale, naravno. Gledajući njih i ja sam zavoljela džudo koji je uvijek prisutan kod kuće. Puno puta je džudo, zapravo, glavna tema u našoj kući, pa je time i neizbježan”, otkriva Vladana.
U porodici još čari džudoa nisu oprobali četvrta po redu sestra Maša (2019. godište) i najmlađi brat Ilija, koji je rođen 2024. godine…
“Nadam se, zapravo sam sigurna, da će se mlađa sestra i brat jednog dana oprobati u džudou. Ono što je sigurno jeste da će imati veliku podršku od svih nas”, nema dilemu Vladana.
Na samom kraju isto pitanje – ko je najbolja džudistkinja u porodici Turčinović…
“Za sad je najbolja Andrea. Međutim, vremenom ćemo vidjeti da li će to i dalje da bude tako”, kroz osmijeh zaključuje Vladana fantastičnu priču porodice Turčinović sa Cetinja.
