Kada nekome kažete teqball u Crnoj Gori glavna asocijacija bude par koji je već godinama neprikosnoven na domaćim turnirima. Marko Žarković i Andrija Jovanović, nekada Kurjaci, a danas pod imenom Teq Budućnost bilježe vrhunske rezultate u crnogorskim okvirima, a kao nagrada za sve to je mjesto u reprezentaciji Crne Gore koju u narednim danima očekuje novi izazov. Vijetnam, grad Ho Ši Min i Svjetsko prvenstvo. Marko i Andrija spremni su da još jedan istinski spektakl na zakrivljenom stolu, a u intervjuu za Lob Sport pričali su o očekivanjima od šampionata planete, ali i o samim počecima, igranju u dublu, izazovima sa kojima se susreću svakodnevno.
HAJDE DA PROBAMO…
Teqball sport je za kratko vrijeme osvojio srca sportske javnosti u našoj zemlji, a kako je sve krenulo kada ste vi u pitanju?
“Sasvim slučajno. Pozvao me drug, rekao da kreće novi sport u Crnoj Gori i otišli smo da probamo. Meni se svidjelo, malo po malo, počeli smo da treniramo, bilo mi je interesantno. Turniri nezvanični, prvi zvanični, a nagrada za osvajače – put u Pariz. Tada je sve krenulo“, prisjeća se Marko na početku razgovora, a Andrija dodaje.
“Znali smo se, ali nismo počeli zajedno da igramo. Sudbina je htjela da se spojimo mjesec i po dana prije prvog turnira. Nakon povrede koja me odvojila od fudbala, koji sam igrao amaterski, tražio sam neki sport sa loptom. Vidio sam reklame na društvenim mrežama i krenuo sa treninzima“.
Dva šampionata svijeta (ovo će biti treće), Evropske igre u Krakovu, Evropski tur, crnogorska liga, Jadranska liga – sve ovo je iza vas. Da vam je neko rekao da ćete stići na ovaj nivo kada ste počinjali, kako bi reagovali?
“Neočekivano potpuno, iskreno. Da nismo osvojili taj prvi turnir možda ne bi bili ovdje“, kroz osmijeh ističe Marko.
“To nam je dalo dodatni motiv. Dolazili su rezultati, uživali smo u igri na svakom turniru. Stvarno je zanimljivo, upoznaju se novi ljudi iz svih država svijeta, razmjenjuju se iskustva.”
Je li teško uskladiti privatni život, treninge, putovanja na turnire?
“Ja sam nastavnik u osnovnoj školi. Tokom godine ne treniramo baš svaki dan. Par mjeseci pre turnire pojačamo intezitet, pa ponekad porodice trpe. Ali, volimo to i uporni smo“.
SAVEZ I ORGANIZACIJA NA VISOKOM NIVOU
Kao relativno novi savez, potpuno novi sport, ljudi iz teqball organizacije imali su posebno težak zadatak. Predstaviti na najbolji mogući način sami sport, sve mogućnosti zakrivljenog teq stola, promovisati cijelu priču. Danas, sve je na ozbiljnom nivou, ističu Marko i Andrija koji imaju bogato iskustvo sa međunarodnih takmičenja.
“Super je sve za sada. Posebno kada pogledamo zemlje iz okruženja, naš savez i organizacija su na mnogo višem nivou. Imamo više ekipe koje igraju, čak i od Srbije koja je do skoro imala najbolje igrača svijeta (Nikola Mitro i Bogdan Marojević, prim. aut). Ono što bi dodatno povećalo kvalitet je – više treninga. Bilo bi lijepo kada bi mogli da odemo kod momaka iz Bijelog Polja, da oni dođu kod nas. Siguran sam da bi tako nešto uticalo na kvalitet“, rekao je Žarković.
“Radi se stvarno dobro. Mimo turnira Svjetske lige, Evropskog i Svjetskog prvenstva, našu turniri mnogo bolje izgledaju. Naša organizacija je od igrača dobila najveću ocjenu kada je 2023. organizovana Evropska tura u Madridu, Skoplju, Budimpešti i Podgorici“, dodaje Jovanović.
SPARING PARTNERI I SAVJETI KOLEGA IZ NOVOG SADA
Marko, Andrija, teq sto i lopta – treninzi su takođe specifičan izazov. Naši sagovornici otkrivaju kako se pripremaju za turnire.
“‘Sparingujemo’ sa momcima koji inače igraju na našim turnirima. Kada smo sami, postoji taktika. To su nam prenijeli momci iz Novog Sada. Jedan servira, drugi prima i odmah diže na drugu stranu za smeč“, priča Marko koji otkriva najzanimljiviji dio teqball-a.
“Kada poen duže traje, kada ima više razmjena. To mi je omiljeno kada se desi na mečevima. Ovaj teži dio će ti Andrija reći“, kroz smijeh ističe trenutno 86. singl igrač svijeta.
“Pa možda ta priprema. Sve bi bilo mnogo bolje kada bi imali jače partnere za treninge. Kada dođemo na turnire vidimo da je to sve mnogo drugačije nego kod nas“.
I Marko i Andrija pored dubla, igraju i u singl konkurenciji. Žarković će u Vijetnamu igrati u obje, a na pitanje šta im je lakše imali su zanimljive komentare.
“Aha, da te čujemo sad“, kroz smijeh odgovara Andrija i daje riječ Marku.
“Lakše je igrati dubl. U singlu si sam, pokrivaš cijeli teren“.
A kako funkcioniše teqball u paru? Kako se dijele uloge, odgovornost?
“Imamo osnovni dogovor ko se brani, ko napada, postavljanje u odbrani. Ušli smo u tu priču samih detalja. Igramo svoju igru kao na treninzima, ali se desi ponekad da moraš da se prilagodiš. Navešću primjer od prošle godine sa Zlatibora. U polufinalu smo igrali protiv Novog Beograda koji su nas savladali u Sarajevu na turniru prije toga. Gledajući ih dao sam jedan predlog. Primijetio sam da slabo ‘vade’ loptu sa stola, da treba da im kratimo lopte. To možda nije atraktivno, ali išli smo da dobijemo meč i uspjeli smo“, ističe Žarković.
VIJETNAM I OČEKIVANJA OD SVJETSKOG PRVENSTVA
Sada da se okrenemo ono što sjajni tandem naših tekera očekuje od 4. do 8. decembra u Ho Ši Minu. Svjetsko prvenstvo na kojem će učestvovati 221 takmičar iz 56 zemalja svijeta. Među njima ponovo Marko i Andrija. Kakva su očekivanja od šampionata u Vijetnamu?
“Jedina loša stvar je što imamo malo vremena da se prilagodimo na tamošnje uslove. Naporan put, džetleg. Očekivanja su da prođemo grupu. To smo na prethodna dva prvenstva uspijevali, ali smo onda ispadali u šesnaestini“, ističe Žarković, a Jovanović se nadovezuje.
“Ako odigramo kao prošle godine možemo da prođemo šesnaestinu. Zavisiće naravno i od žrijeba, ali smo na tom nivou da možemo da igramo protiv svih. Izdvajaju se Mađari, Tajlanđani, Brazilci, ali sa ostalima iz prvog šešira možemo da igramo“, poentirao je Andrija Jovanović.
Da podsjetimo, kompanija Lob je ponosni partner Teqball saveza Crne Gore, a član delegacije u Vijetnamu biće novinar portala Lob Sport. Svakodnevne informacije, intervjue, zanimljive reportaže iz Ho Ši Mina očekujte u narednim danima na našim stranicama.
