Crna Gora je u smiraj prethodne sedmice imala razloga za slavlje i sublimiranje odličnih nastupa naših sportista na međunarodnim takmičenjim. Filip Radović je na Paraolimpijskim igrama osvojio srebro, a juniorska reprezentacija u Burgasu pokazala da za crnogorski vaterpolo ne treba brinuti.
Mlade ajkule su se u Bugarskoj okitile srebrom. Na izuzetno zahtjevnom turniru, put do pobjedničkog postolja nije bio lak. U eliminacionoj fazi su naši momci morali tri puta da igraju peterce. Bili su uspješni protiv Holandije u osmini finala i Srbije u četvrtfinalu, dok su u finalu poraženi od Hrvatske poslije penal ruleta. U polufinalu je pala moćna Mađarska. Rezultati u nokaut rundama govore o izjednačenosti i kvalitetu samog šampionata, ali i potencijalu Ajkulica.
>>> Sreća okrenula leđa u finalu, srebrne Ajkulice
Srebro u Bugarskoj bilo je ujedno kraj plodnonosnog angažmana glavnog trenera juniorske reprezentacije Crne Gore Miodraga Mirovića u Vaterpolo i plivačkom savezu.
Mirović je predvodio mlađe kategorije do četiri medalje. Na Evropskom prvenstvu na Malti 2017. godine kadetsku reprezentaciju predvodio je do trona, četiri godine kasnije u Pragu pod njegovom komandom U20 selekcija okitila se bronzom na Svjetskom prvenstvu, isto kao i na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u Buenos Ajresu za U18 selekcije. Kulminacija je ponomenuto srebro iz Burgasa, iskovano prošle nedjelje.
Zamolili smo trofejnog trenera mlađih kategorija da za Lob Sport sumira utiske iz Bugarske.
„Šampionat se odigrao u prelijepoj Park Areni“, pohvalio je na startu domaćine Mirović.
Konkurencija je iz godine u godinu sve jača, uvjerava dodašnji glavni trener mlađih selekcija.
“Interesantna činjenica je da se u našem sportu u svakoj kategoriji skoro deset ekipa bori za medalju. Tako je bilo i u Burgasu. Kvalitet se diže, svi ulažu, rade i napreduju. Kategorija U19 podrazumijeva skoro seniorski nivo vaterpola i zahtjevi u svim segmentima su veoma visoki tako da su naši igrači dobili sedam vrhunskih utakmica što će im značiti u daljem razvoju. Valja istaknuti da je naša ekipa bila ubjedljivo najmlađa na Evropskom prvenstvu. Jasno je da fizikom i iskustvom nismo mogli parirati protivnicima“.
Nekadašnji vaterpolista zagrebačke Mladosti, Partizana, Medveščaka, Kopra, hercegnovskog Jadrana i Budve, nije zaboravio da pomene ljude iza kulisa.
„Treba reći da nam je VPSCG obezbijedio odlične uslove za rad. Prilagođavajući se sistemu takmicenja i konkurentima, napravili smo specijalan plan rada za ovo takmičenje koji bi nas doveo do glavnog takmičarskog cilja, a to je finale. Planirano – ispunjeno“.
Nekadašnji trener u mlađim kategorijama Vaterpolo saveza Srbije, zatim pomoćni trener Partizana, te glavni trener Primorca, Beograda, Šapca, francuskih Lila, Nojzi le Seka i grčkog Iraklisa nije zaboravio da spomene „saborce“.
„Posebna se zahvaljujem stručnom štabu, tim menadžeru Mlađanu Janoviću, pomoćnim trenerima Nikoli Mijatoviću, Urošu Čučkoviću, Vasku Vučkoviću, koji je radio video analizu i doktoru Petru Miliću“.
Crveni su u Burgasu u grupi pretrpjeli sva tri poraza – od Španije (6:8), Mađarske (9:13) i Hrvatske (7:8), ali su bili pravi kada je bilo najpotrebnije. Odigral su dva meča za infarkt u nokaut rundi. Pobijedili su prvo u osmini finala Holandiju nakon peteraca (16:15), zatim Srbiju (18:17) na isti način. U polufinalu su se revanširali Mađarima (6:5), ali isto nisu uspjeli da ponove u finalu, gdje su poraženi nakon peteraca rezultatom 8:10.
Na pitanje da li se tempirala forma za najvažnije mečeve, Mirović je odgovorio:
„Pošto nismo imali kontrolnih turnira, grupa nam je koristila za uigravanje i podizanje takmičarske forme. Svjesni smo bili svog potencijala i nismo dozvolili da nam rezultati u grupi poremete psihološku stabilnost. Svi smo vjerovali u dobar rezultat. Radili smo disciplinovano, obimno, kvalitetno i profesionalno, te na kraju ubrali plodove tog rada. Imali smo cilj i nismo se osvrtali na prepreke koje su nam stajale na putu do njega. Ovim plasmanom smo takođe ostali u elitnoj diviziji i izbjegli igranje kvalifikacija za naredno takmičenje”.
Kroz ruke Miodraga Mirovića je što u klubovima, što u mlađim selekcijama crnogorskog i srpskog vaterpola prošla plejada talenata koje je oblikovao i sa njima osvajao medalje. Pomenućemo samo naše Miroslava Perkovića, Jovana Vujovića, Đura, Danila i Vasilija Radovića, Vladana Spaića, Nikolu Moskova, Sava Ćetkovića, Petra Tešanovića i Aleksu Ukropinu, Filipa i Martina Garadševića, Marka Mršića…
Mirović je sarađivao sa vaterpolistima kao što su naši reprezentativci, zatim svjetski, evropski i olimpijski šampioni: Gojko Pijetlović, Marko Petković, Nemanja Ubović, braća Rašović, Dušan Vasić, Radoslav Filipović, Marko Radulović, Nikolas Saveljić, Đorđe Lazić, Radomir Drašović…
Predugačak je spisak u obje kategorije da bismo sve nabrojali, ali ovakva imena i Mirovićevi rezultati daju za pravo da kažemo da je itekako pozvan da komentariše put crnogorskog vaterpola.
“Crna Gora je mali sistem u svakom smislu. Igračka baza u zemlji broji oko 450 igrača od najmlađeg igrača pa sve do Draška Brguljana, koji još uvijek igra. Uslovi za rad su slabi, klubova imamo malo i finansijski nisu dovoljno moćni da se bore sa konkurentima, sredstva koja dolaze u VPSCG od države i sponzora dovoljna su samo za puko preživljavanje…“, upozorava Mirović na probleme našeg vaterpola i dodaje u dahu: „Mnoge naše ideje nismo mogli sprovesti iz tih razloga. Ne možemo napraviti stabilan sistem rada i sve je zavisilo o grupici entuzijasta koji vode savez na čelu sa predsjednikom Đurom Marićem. Bez takvih ljudi ne bi ni funkcionisali“.
Finansije koje se ulažu u vaterpolu u Crnoj Gori i konkurentnim zemljama su neuporedive kategorije.
„Pogledajte samo naše konkurente u susjedstvu i biće vam sve jasno. S obzirom na sve to, jako je teško dovesti talente, kojih neosporno imamo, do nivoa seniorskih reprezentativaca koji će osvajati medalje na velikim takmičenjima. Sada imamo činjenicu da su nam sve tri mlađe kategorije ušle među četiri najbolje ekipe na velikim takmičenjima. Taj podatak govori sam za sebe. Dakle, talenat je tu, ali ako se ne obezbijede finansijska podrška, uslovi i stručan rad, biće jako teško nastaviti sa usavršavanjem ove djece“.
Govorili ste o malom broju klubova. Raduje li Vas osnivanje seniorskog tima PVK Budućnost?
“Bez proširenja baze nema napretka tako da pozitivno gledam na razvoj svakog kluba u Crnoj Gori pa tako i na Budućnost. Nadam se da će uspjeti u svakom smislu i želim im sreću na tom putu”.
Srđan Janović je proglašen za najboljeg igrača Evropskog prvenstva u Bugrasu. Mirović ne vidi samo naslednika nekadašnjeg kapitena Ajkula, Nikole, kao potencijal za seniorsku reprezentaciju.
„Sto se tiče samo ove kategorije, lično mislim da bi se 6-7 igrača moralo uključiti u rad seniorske selekcije u novom olimpijskom ciklusu. Naravno o tim stvarima će odlučivati novi selektor“.
Na pitanje da li možda sebe vidi na selektorskom mjestu u A reprezentaciji Crne Gore, Mirović je odgovorio:
„Profesionalno se bavim trenerskim poslom već 21 godinu i generalno imam najviše ambicije. Trenutno razmišljam samo o svom budućem angažmanu u VK Sava iz Šapca“.
Znači li to da vam je ovo definitivno bila poslednja akcija u mlađim selekcijama crnogorskog vaterpola?
„Da, moj trogodišnji ugovor sa VPSCG ističe krajem septembra i želim se zahvaliti svima sa kojima sam sarađivao. Zadovoljan sam urađenim u tom periodu i sa ponosom gledam na ove tri godine naše saradnje”.
Mirović se vraća u sredinu gdje je takođe pravio velike stvari sa Šapcem.
“Od oktobra, pa naredne četiri godine, trenerski put nastavljam kao trener prve ekipe i koordinator mlađih selekcija VK Sava iz Šapca. To je razvojni klub VK Šabac i u njemu se bruse igrači za seniorski pogon. Odlazim u meni veoma poznatu sredinu sa velikom bazom igrača, ozbiljnim sistemom rada, te odličnim uslovima za rad. Ljudi iz kluba su profesionalni i ambiciozni. Iz Šapca nosim lijepe uspomene jer smo u sezoni 2018/2019. sa seniorima osvojili duplu krunu u Srbiji. Sada imamo drugačije ciljeve i zadatke. Radujem se novom izazovu u svojoj karijeri”.
Kako gledate na svoj angažman u Vaterpolo i plivačkom savezu Crne Gore?
“Takmičenja reprezentativnih mlađih kategorija su kontrolne tačke u procesu obuke igrača. Tako smo ih i shvatili. Medalje su trenutna sreća, a kasnije ostaju kao predivna uspomena za cijeli život, ali nam one nisu bile prioritet. Pod dirigentskom palicom Vladimira Gojkovića naglasak smo stavili na obuku igrača, a za medalje smatram da su došle kao plod kvalitetnog rada. Na kraju će nadležni organi donijeti sud o mom i radu mojih pomoćnika. Oni su najmjerodavniji da tako nešto ocijene. Što se nas u stručnom štabu tiče, dali smo maksimum u datim okolnostima. Zahvalan sam ljudima iz saveza, na čelu sa Vladimirom Gojkovićem koji su mi pružili šansu da obavljam ozbiljnu funkciju kordinatora za mlađe selekcije i da ujedno radim kao trener reprezentacije”, rekao je na kraju za Lob Sport Miodrag Mirović.
