Kada posjetite zemlju koja je od vaše kuće udaljena preko četiri hiljade kilometara, pa je još i u Aziji, nikada ne znate šta da očekujete.
Očekivalo se dosta, a dobilo se mnogo. O Taškentu, glavnom glavnom gradu Uzbekistana nismo mnogo znao, ali ono što nas je dočekalo na aerodromu, pa sve do poslednjeg dana jeste ljubaznost Uzbeka.
>>> Humo arena – hokejaški dom nazvan po mitskom biću
Taksisti, ljudi u prodavnicama, buticima, svi su spremni da izađu u susret, pomognu sa smjernicama i daju najbolje predloge za hranu.
Međutim, kao i u većini država gdje je zagazio kapitalizam, sa jedne strane imate turistički dio grada koji je odrađen savršeno.
Velike zgrade, tržni centri, vještačko jezero i parkovi sa mnoštvom sadržaja.
Ona druga strana, namijenjena je lokalcima, nazovimo ih srednjom klasom ili “normalnim” ljudima. Djeca udaraju loptom u zid, roditelji gledaju sa terase, nezavršene fasade, sve je to Taškent.
Ono što valja napomenuti jeste da je Uzbekistan jedna od najsigurnijih zemalja za život, a uvjerili smo se u to jer za nedjelju dana u Taškentu nismo mogli sretnuti nijednog uličnoh “prodavača magle” ili osobu koja na luckast način želi da vam “uvali” bižuteriju kao što je slučaj u mnogim evropskim zemljama.
Posjetili smo i Ćorsu bazar koji nas nije pretjerano oduševio iako se lokalci njime ponose. Ipak, poslužio je svrsi pa su u istom kupljeni suveniri.
Taškent je takođe dio čuvenog Puta svile koji je povezivao azijske zemlje i Evropu, pa je istorijski bio jako značajan kako trgovački, tako kasnije i u osvajačkim pohodima.
Zbog sporta smo došli u Taškent, pa je red bio da se posjete i fudbalski stadioni dva gradska rivala, Pakhtakora i Budnjokora.
Stadion Pakhtakora ili Centralni stadion nalazi se u samom centru grada, a dok se dobro ne primaknete istom ne možete vidjeti da se tu uopšte bilo kada kotrlja lopta.
Šop za navijače je siromašne ponude, a sam stadion nema baš kvalitetan prilaz, pa je većina istog ograđena rešetkama. Za stadion koji prima 32 hiljade ljudi i s obzirom na lokaciju, djeluje da lokalno stanovništvo nije baš pretjerano “ludo” za fudbalom.
Sa druge strane, Budnjokor ima šta da pokaže. Impozantna građevina sa dva nivoa tribina, uz par mjesta na kojima se jasno označava da tu igra njihov fudbalski klub kao i reprezentacija Uzbekistana.
Sa 35 hiljada sjedećih mjesta najveći je stadion u Uzbekistanu, a po riječima taksiste koji je vozio do istog, najljepši je u ovom dijelu Azije.
Kada se sve sabere i oduzme, Uzbekistan je ispunio svoja očekivanja, naša MMA reprezentacija prikupila krucijalno iskustvo za naredne izazove, a ukoliko bi neko pitao da li bih ponovo posjetio Taškent, odgovor bi bio jednostavan – da.
